Teško je bilo navići se na sve novo ali čvrsta volja i inat iznad svega su je nosili kao na krilima . Sve je išlo svojim tokom , i kako je vrijeme prolazilo njoj su blijedila sjećanja, a mjeseci su se nizali skupljajući godinu za godinom ...
"Barbara! Barbara !"
Dubok glas starije žene ju je dozivao , i Barbara se trgnu jer niko osim stare gospodje je nije zvao punim imenom od kad je na pustila rodni kraj.
Blago se nakloni kad se zadihana zaustavi ispred nje i razvuče osmjeh . Čekala je napad . Bila je spremna , jer od nje nikad nije doživjela da čuje riječi pohvale a ni zadovoljstva sve ove godine i ako je tako reći odrasla uz nju.
"Ispravi ramena i podigni glavu djevojko .
Aleksandra daj pogledaj tu otmenost i tu ljepotu . Nije li kao stvorena za našeg Marka ?"
Barbara usmjeri pogled na mladju ženu , možda samo nekoliko godina stariju od nje i ljubazno se pozdravi . Sad ju je znala po imenu i pokuša u mislima da se prisjeti u kojem srodstvu je bila sa starom gospodjom . Ubrzo joj je pomogla .
Aleksandra je ustala i uze njenu ruku . Okrenu je kao da su plesale i zadovoljno se nasmiješe uzimajući pramen kose i prinese licu kao da je mirisala tamne krupne kovrdže.
"Da znaš tetka da si me iznenadila . Djevojka je baš kao stvorena . Vjerujem da se ni Mark neće ovoga puta da buni i odupire . Ne sumnjam da pored ljepote posjeduje sve što dolikuje jednoj...."
Zakašljavanjem prekinu s pričanjem i sva se još više raznježi kad u sobu udje čovjek srednjih godina, možda je bio i mladji ali Barbari se zbog brade i po neke sijede vlasi učinilo da je bio u dobrim tridesetim . Odmah je oborila pogled ali ju gospodja i Aleksandra trzanjem za ruku i šaranjem pogledima opomenuše da se uspravi i da stoji baš onako kako je malo čas stajala.
Barbari nije bilo po volji. Nije opravdavala njihove namjere a još manje je htjela da bude dio njihovog plana ili igre koju su zamislile. Zato je opustila ramena i stala je opušteno gledajući na ulicu kroz prozor koji je bio otvoren i svjež zrak kao da je godio svima njima lagano ih je opuštao.
Dubok glas i obraćanje direkt njoj je opet trgnu a stara gospodja se nasmiješi i došaptavajući više sebi nego drugima uz smješak procijedi kroz zube :
"Danas kao da nisi se ni probudila pa sanjaš otvorenih očiju . A u najmanju ruku neko bi pomislio da te ovdje držimo zarobljenu i da ti ništa nije dozvoljeno."
Barbaru zbuni gospodjino mrmljanje i njegovo obraćanje pa skupi obrve i pogledom ga zamoli da ponovi pitanje . A Marku kao da se dopala njena zbunjenost pomjeri se u mjestu i namjesti se još udobnije i trljajući bradu je prvo detaljno odmjeri . Stara gospodja i Aleksandra su sa smješkom posmatrale oboje i da su bile same sigurno bi trljale dlanove jer im je plan uspio.
Barbara se blago nakloni prije nego se smjesti na kauč pored stare gospodje i stidno izgovori svoje ime. Imala je namjeru da doda još nešto o sebi a stara gospodja kako ju je dobro poznavala , znala je da će biti skromna i prećutati svoje kvalitete , pa je priduhitri i krenu da je hvali dodavajući njenom uspjehu i stvari koje još nije postigla. Marko je pažljivo slušao i prstima pratio oblik brade . Ponekad bi kimnuo glavom ili podizao obrve u znak iznanedjenja .
Ispijali su kafu i dodali bi po neku riječ jer nisu dobili priliku za više jer je stara gospodja vodila razgovor po svom nahođenju .
Izgleda da mu je postalo dosadno pa je naglo ustao i zatražio je laptop jer mu je hitno trebalo da pošalje e-mail za koji je potpuno zaboravio.
Aleksandra iskoristi situaciju i dok je očima vodila razgovor sa tetkom , njih dvije samo napustiše sobu i Barbara ostade sama s njim . Odmjeri ga zbunjeno jer je promjenio izgled na licu . Krenu da objašnjava da joj je laptop u sobi i da nije problem da ga donese ali je Marko prekinu. Pričao je brzo i odlučno a Barbara je u čudu bila zanijemila jer pomalo joj nije bilo ništa ni jasno.
"E-mail je bio izgovor da nas ostave same a ja više nisam imao strpljenja a ni volje da slušam tetku kako te prodaje kao da si roba sa pijace . Djeluješ mi kao pametna djevojka i siguran sam da nisi svojevoljno pristala da budeš dio njihovog plana ...ali da ne bi tetku rastužili ili nedaj Bože naljutili nas dvoje ćemo započeti našu igru . Detaljnije ću ti objasniti večeras kad se budem vratio a do tad glumi da sam te oduvao s nogu i da si pala na moj šarm . Može ?"
Ovo posljednje "može " je izgovorio toliko simpatično sa trepkanjem očima da je Barbara stajala zbunjeno i kimnula glavom .
Kao u nekom začaranom krugu je ostala da stoji i da uvjerava samu sebe da je sve bila stvarnost i da nije sanjala. Otresla je glavom kao da se osvijestila i žurno krenu u pravcu svoje sobe . Mirela ju je upozoravala kako su bogataši neka čudna sorta i da će teško moći da ih se riješi jer su kao neko prokletstvo pratili čovjeka dok ne popusti i potpuno im se preda .
Zatvorila je vrata za sobom i krenu da gricka usne , hodajući u krug kao da se vrtila oko same sebe. Malo bi zastala pa bi opet mijenjajući pravac nastavila sa nekoliko koraka i opet bi zastala. U svojoj malenoj glavi je pokušavala da shvati ko je kakvu igru igrao ali bez uspjeha i kao da je sam Bog poslao Aleksandru da joj objasni neke stvari jer bi u suprotnom izludila samu sebe.
Vrata sobe se otvoriše i Aleksandra sa nekoliko haljina u rukama i osmjehom od milion dolara se ušeta spuštajući ih pažljivo na njen krevet.
Uze Barbarinu kosu u svoje ruke i kao daju je češljala prstima zadovoljno se opet nasmija .
Odmjeri je od glave do pete i veselo krenu da priča .
"Nismo neki čudaci opusti se. Valjda si upoznala tetku za ovo par godina . A nije nam namjera da te uplašimo niti da počneš da sumnjaš . Tetkina humanost se neće promjeniti i niko te neće izbacit na ulicu ako plan ne uspije , mada sam više nego sigurna da će uspjeti . Nego da predjem na stvar jer nemamo mnogo vremena . Imaš prirodnu boju kose to je jedan veliki plus jer Marko nikako ne podnosi djevojke koje se farbaju . Ta zelenkasta majca ti savršeno stoji i oči ti dolaze do izražaja tako da ove dvije haljine su moj prvi izbor ( izdvojila je dvije haljine u približnoj boji.) , a i siva bi mogla da posluži ali nju ćemo uzeti u obzir samo ako ti jedna od ove dvije haljine ne bude pasala.
Hajde ne gledaj me tako tužno , olakšaj malo svima nama. Marko je rekao da će mu biti zadovoljstvo da se večeras na svečanoj večeri pojavi s tobom i ako ništa bar pokušaj da nas učiniš sretnima. Ali nikako nemoj da se osjećaš da si dužna jer ti je tetka pomogla pa da zbog toga želiš da joj se revanširaš . Dobro? "
Barbara razvuče osmjeh jer je na momenat zapazila koliko u stvari su Marko i Aleksandra bili slični . Njegov lik joj zasjeni misli i ona se uplaši. Kimnu glavom i poslušno sjede za sto a Aleksandra odmah krenu sa sređivanjem .
