Zavaljen u stolicu sa nogama podignutim na radni sto je vodio opušten razgovor preko telefona s nekim koga izgleda dobro poznaje . Lagano je provirila i brzo nestala ostavljajući odškrinuta vrata za sobom. Marku nije privuklo pažnju i dalje je nesmetano pričao , ali je izbjegavao da joj spominje ime .
Zatvorila je se u svoju sobu i nesvjesno stade ispred ogledala . Gledala je samu sebe i odmjeravala . Uvjek je sebe smatrala da nije nešto posebno i da je u njenom okruženju bilo puno više priclačnijih djevojki od nje , ali kako je uvjek završavala sa nekim ko je bio poseban ili u najmanju ruku je pario modelima iz časopisa . Emir je u mladim danima izgledao kao holivudski glumci a ni sad nije puno zaostajao jer je primjetila da je kod Marka se lako mogla zapaziti ljubomora mada joj nije bilo jasno zašto kad je i sam izgledao puno više privlačnije od Emira. Lagano ispruženih dlanova predje duž svog tijela prateći liniju i zavrati se pa zastade na stomaku . Osjeti neku nemoć . Tetka je vršila pritisak na nju da treba sve da ispriča Marku i nije htjela ni da čuje da joj malo olakša i pomogne . Samo je ponavljala da je reći istinu je jedini ispravan način kad je u pitanju novi početak i održavanje zdrave veze. Aleksandra se nije slagala s njom govorila je da neka istina može da nanese više lošeg nego koristi ali ih je tetka odmah zaustavljala i grdila kako uopšte imaju hrabrosti i da pomisle da nešto sakriju. I sve to je Barbaru zbunjivalo da je često se zatvarala u svoju sobu i vodila borbu sa samom sobom . Pitala je se čak čime je zaslužila Marka i sve njih skupa kad je za sobom vukla prošlost koje se teško mogla da otarasi . I svaki put kad bi pomislila da je Emir izgubio svoje mjesto i u pozadini njenih misli , novi susret sa njim bih odmah oživio sjećanje i ona bi nesvjesno Marka gurala od sebe sprečavajući ga da joj se i približi . Ali on nije gubio nadu i imao je strpljenja . Rekao je jedne prilike tetki da srce samo osjeti kad nadje onu pravu i promjeni čovjeka da potpuno se preda i uvjeri samog sebe da je sve vrijedno čekanja a ona je se smješkajući slagala s njegovim rječima u sebi se moleći da će im vrijeme pomoći da oboje shvate koliko su stvoreni jedno za drugo i koliko god se odupirali nisu mogli protiv sudbine . Bila je duboko uvjerena da su sudjeni jedno drugom i da ih je sudbina spojila .
Trgnula se naglo na riječi iza sebe .
"Nisi još spremna ?"
Pokuša da sakrije da nije ni primjetila kad je ušao u sobu i pomilova ga osmjehom koji brzo nestade kad stade ispred otvorenog ormara i krenu da prebira po odjeći kao da je tražila što da obuče ali se nije mogla da odluči . Zastala je kad osjeti njegovu toplinu tijela uz sebe i lagano stezanje oko struka dok je pokušavao da je okrene prema sebi. Pokuša da se oslobodi mrmljajući kako nisu sami i kako je za nju sve nekako prebrzo ali je ozbiljan ton u Markovom glasu prekinu. Gledala ga je zbunjeno i blijedo . Ali nije ništa govorila . Jednostavno je i sama bila svjesna da je za sve bio upravu i da niko drugi na njegovom mjestu ne bi joj pustio toliko , jer nije imala izgovor . Bile su tu i ozbiljne godine i ako je od nje bio nešto malo više od sedam godina stariji.
"Umoran sam od tvojih izgovora i prenemaganja ... Shvati više da nisi djete i da ti nepristaje takvo ponašanje . Do sad sam tolerisao jer je do nekud normalno da se još nismo upoznali i da si konzervativna djevojka ali da si počela da se ponašaš kao neka balavica mi strašno smeta . Ima li neki problem ? Nešto ti smeta kod mene ? Razgovarajmo otvoreno ... Još nisi prebolila Emira ? Koji je razlog da sve nam ide super samo kad smo sami postaješ totalno neka druga osoba koju mislim da nikad neću upoznati."
Pokušala je da osmjehom sakrije nervozu a i da umiri srce koje je kao da je poludilo se uznemirilo da je imala osjećaj da mu otkucaje može i Marko da čuje. Prišla je prozoru i okrenula mu ledja . Valjda je imala više hrabrosti da priča dok mu ne gleda u lice . Vezala je prste i svako malo bi brisala znojne dlanove od hlače dok je pričala . Otvorila je dušu i pustila riječi da teku kao da je htjela da iskoristi hrabrost koju je skupila da mu ispriča sve ...
"Pokušavam sve ali je jače od mene ... Postoji trauma iz prošlosti koja me dugo držala i s tim sam se borila sve ove godine . Nisu to neke godine ali eto meni su kao vječnost . Ti si ozbiljan čovjek , nudiš mi brak nakon što si predložio igru , i to me zbunjuje . Od kud da znam da se i ti nećeš samo zabaviti sa mnom i ostaviti me . Jednostavno ne poznajemo se dovoljno i sve se nekako odigrava prebrzo . Upravu si moje ponašanje je ravno nekoj balavici jer ja nisam još sazrela . Uskraćeno mi je mnogo toga i ja nisam imala priliku da naučim drugačije . A iskrena da budem prije nego si ušao u sobu sam pitala samu sebe čime te zaslužujem . Dva smo svjeta različita . Ti imaš snove isplanirane odavno a ja ... Pitam se ponekad da li budna sanjam i to sam se počela često da pitam od kad si ušao u moj život . I ne Emir nema nikakve veze sa tim . Ostao je gdje mu je i mjesto , u prošlosti .
A ako imaš ozbiljne namjere onda te molim da imaš malo strpljenja sa mnom. Nisam navikla na ugadjanja i konstantna borba za nečim mi je postala navika pa mi je potrebno vremena da se naviknem na sve ovo . "
Okrenula je se i na kratko uhvatila njegov pogled . Nije mogla odgonetnuti šta je mislio i da li je povjerovao što mu je govorila. Prišla je ormaru i zamolila ga da izadje da se spremi . Samo je klimnuo glavom i napustio sobu . Ostalo je mnogo toga što bi trebali da kažu jedno drugom ali kako je izgledalo za obje je bilo potrebno još malo vremena .
Aleksandra ga odmjeri dok je odlazio niz hodnik . Nikad ga nije vidjela ovako napetog i pomalo zbunjenog kao što je to često bio od kad su se vratili kod tetke . Htjela je da vjeruje da je onako kako je tvrdio da sa Barbarom sve ide po planu i da mu je briga zbog firme , ali ju njegov zamišljen pogled nije mogao da ubijedi .
Udje u Barbarinu sobu i netrudeći se da sakrije koliko je bila srećna što je pristala da radi za njih odmah joj ugura hrpu papira u ruke . Dobaci preko ramena da će ih čekati spremna i veselo napusti sobu , i dodade još da će joj prva kombinacija crnih hlača i zelena košulja biti dobar izbor za prvi radni dan. Barbara se nasmiješi i ostalo sve što je bila izdvojila na svom krevetu vrati u ormar . Baci pogled na sat i požuri sa spremanjem.
