Nema većeg siromaštva od prazne duše ... Ove joj riječi pokosiše misli . Pogleda u pravcu gdje je stajao Emir i krenu da ga žali. Bila je u sličnom stanju kad je otišla od njega . Oči su skrivale suze a pogled je govorio sve . Nije mogla ni od Merkove tetke koju nije poznavala dobro da sakrije svoju patnju i bol a kako je on mogao da sakrije od nje koja ga je dobro poznavala . Bila je spremna da razgovara s njim ali se brzo prisjeti da on to nije zaslužio i okrenu se na petama . Let je kasnio . Marko je odavno trebao da bude tu . Provjeri telefon i vrati ga u džep kad ugleda ekran bez obavještenja. Sačekaće još malo pa će onda da se ona njemu javi. I samo što ugleda prazno mjesto pored prozora koji je gledao na pistu , napravi par koraka i pusti prigušen vrisak. Marko je se smijao i izvinjavao istovremeno a Aleksandra je odmahivala glavom uzvikujući da je kao malo dijete i da mu ne pristaje . Barbara je još kao u šoku držala njegovu ruku i smijala se samoj sebi jer je lagano sve krenula da gubi iz ruku. Drugi putnici su ih posmatrali kao da im je bilo zabavno. I onda svako svojim putem. Njih troje se smjestiše na drugu stranu tačno preko puta gdje su predali kofere i zaposliš se planom . Bilo bi fino da su išli na godišnji a ne poslovno ali ih je Aleksandra uvjeravala da će imati dovoljno vremena i za sebe . Barbara je stidno obarala pogled a Marko je glasno priznavao da je se nadao jer ju je zapostavio u posljednje vrijeme .
Putnik do njih je vodio razgovor sa ženom , jasno je bilo kao dan jer je se pravdao i gdje nije trebao . I onda je uslijedio šok . Barbara je zbunjeno gledala kako Aleksandra smiruje Marka i uporno ponavlja da nije na njima da brinu o tidjim brakovima i da možda i ne izgleda kako im se čini . Poslušao je i otišao vani da zapali cigaretu a za to vrijeme je Aleksandra se potrudila da malo više ispriča i objasni Barbari zašto je bio takav i što ga je uznemirilo.
Pričala joj je onako kako je i njima tetka ispričala a kasnije su iz majčinih zabilješki i sami se uvjerili da je tetka govorila istinu.
Nakon što im je majka ostala treći put trudna nije se brinula o sebi i svom izgledu. Imala je komplikacije i važnije joj se bilo da beba bude zdrava nego što je sebi mogla da naškodi. I na kraju nije uspjela . U 29 sedmici je rodila i nekoliko dana borbe beba je izgubila bitku. Nju je tuga i depresija uništila. Udaljili su se jedno od drugog . Otac je produžavao radno vrijeme samo da ne dolazi kući i ne muči ih . Po nekad je odlazio na neke sastanke koji nisu ni bili potrebni samo da bi opravdao svoje uhođenje žene iz drugog odjela koja mu je zapela za oko. Malo po malo i krenuli su razgovori telefonom do kasno u noć. Pričali su o svemu . Doticali su razne teme i nju je prijalo što su imali nešto zajedničko . Jednom je vodio razgovor dok im je i majka bila tu. Nije više krio. Ona mu nije se protivila niti je pokazivala da je uznemirena. Nije ga ni u zabilješkama krivila . Pisala je o tome kako je njena greška i da je sve zbog nje jer je bila sebična i nije mislila na njega . Da je dozvolila da između njih stane neko treći jer nije se pobrinula o njemu... Otišla je s namjerom da sebi oduzme život ali su oboje stradali dok ju je otac pokušao da spasi.
Barbara je širom otvorenih očiju slušala i nije mogla da vjeruje. A Aleksandra ju je umirivala i ako je njoj trebalo više jer ju je prepričavanje umorilo i uznemirilo svaki put više i više kao da je opet iznova umjesto majke sve to preživljavala.
Nastavila bi ona možda još sa pričom , mada Barbara nije mogla ni da zamisli da je postojalo još nešto , ali se Marko pojavio pa su se malo i spetljale dok su našle ubjedljivu temu da pričaju kako ne bi se odale o čemu su stvarno pričale.
I sve se odjednom promjenilo. Odkazani letovi i vraćanje kući. Za dva dana su imali sve novo isplanirano. Ovoga puta su išli samo njih dvoje.
I sve je išlo glatko u poredjenju sa svime što im se desilo ranije. Nakon što su predali kofere odmah su krenuli sa ukrcavanjem na avion. Marko joj je prepustio mjesto do prozora a ona je zauzvrat obećala da će provjeriti sve detaljno a on će moći da odspava. I tako je i bilo . On je let prespavao a ona je u svom laptopu napravila tabelu i sve organizirala praveći neke izmjene o kojima je ranije i sa Aleksandrom se posavjetovala. Još nije imala namjeru da koristi slobodu i ako joj je Marko jasno dozvolio da ima pravo da pravi izmjene ako mu bude mogla i da priloži obrazloženje kao što je uradila nekoliko puta do sada i činilo je smisla . A i pomogla im je . Tetka ga je isto više puta napomenula da njeno sponzoriranje nije bilo uzalud i da s pravom može da kaže da je uložen novac u njeno školovanje bilo do sada najbolja investicija. A Marko bi je pritiskao kako onda da odbija da bude investor ako je toliko uvjerena ali ona bi s osmjehom mu odgovarala da ako prepusti sve poslove Barbari da će rado uložiti sve .
Protegnu se lagano da ga ne uznemiri i krenu sa skupljanjem stvari. Još uvjek je imala olovku u kosi kad se Marko probudio pa joj je zbog toga poklonio osmjeh . Uvjek ga je iznova iznenadjivala svojim simpatičnim pokretima ili nečim kao sad olovka u kosi i to mu je nekako mnogo prijalo kod nje. Jednostavna ... ali opet nekako unikatna na svoj način.
Nije imala vremena da ga obavjesti o izmjenama ali je u mislima imala spremno bar prije nego obave prvi sastanak. Brzo su prošli sve kontrole i u rekordnom vremenu se nadjoše u hotelu. Naravno da je se Aleksandra pobrinula da dobiju jednu sobu i to Marka nije iznenadilo ali ga jest malo uznemirilo kad je saznao jer je mislio na Barbaru i kako će ona to da prihvati. Još uvjek je njihov odnos ostao na po nekom ne tako čestom poljubcu i držanje za ruku .
On je se pobrinuo za kofere a ona za sve ostalo . Nije bilo puno riječi sve dok se nisu našli sami u sobi . Ona je izgleda od nervoze ili ju je panika hvatala pa je krenula da priča ali ju je Marko zaustavio. Iz džepa je izvadio plišanu kutiju . Nije je otvorio i nije znala da li je u njoj prsten ili nešto drugo od nakita. Pa je zbunjeno gledala sve dok se Marko nije oglasio.
"Nikad nisam bio romantičar i ne volim da gledam ljubavne filmove jer su za mene fantazija ... smatrao sam sve dok nisam tebe upoznao da ljubav ne postoji i da su je izmislili ostavljeni jer nisu znali kako da nazovu to što im je ostalo od voljenje osobe. Osjećam da se mijenjam i da si mi potrebna da nastavim dalje . Vratila si mi vjeru u ljubav . Ne znam koliko daleko ćemo nas dvoje stići ali sam siguran da neću odustati i da ću se boriti ako bude potrebno za nas obje . U ovoj kutiji je prsten moje majke . Namijenila ga je mojoj ženi . Tetka ga je sačuvala . Izgleda da je sudjeno da ga ti nosiš . Nisi primorana niti želim da vršim pritisak na tebe . Uzmi ga i stavi na ruku kad budeš osjetila isto ovo što i ja sad osjećam . "
