Ti si stvoren...
da budeš neopisiv.
Ti si stvoren da ako bih ikada pisala note o tebi, nekolicina stranica ne bi bila dovoljna.
Ti si stvoren da ako pričam nešto o tebi, da ne razabirem pomne i točne riječi i rečenice.
Ti si stvoren da se ne nalaziš sakriven u opisima pridjeva, glagola i imenica.
Ti si stvoren da te pisci ne spominju u dobu nadrealizma i klasičnoj književnosti.
Ti si stvoren da anđeli sa tobom ne igraju dobru ulogu djeteta.
Ti si stvoren da nemaš na svojim leđima velika šarena krila.
Ti si stvoren da te netko voli svim svojim atomom.
Ako zanemarimo bar na čas sve te silne informacije, stvoren si bio da te voli netko poput mene.
No, i ako si ti volio mene,
mogla sam plakati zajedno sa anđelima.
Zato što su me anđeli poslali,
da umreš u mojim rukama.
Stoga ćeš zauvijek ostati tako spokojno opisan, izgubljen, i zatočen u količini nemira.
Između brda riječi,
i plakih kostiju,
ovdje sam da te učinim još ljepšim.
Stvoren za mene,
da umreš u mojim rukama.
