Slatko Sanjaj Anđele: Tvoja ljubav je zločin [Dio I]

U mome svijetu nema mjesta za prolaznike!

Stigavši kući mama mi je zadala zadatak da očistim sve što se očistiti da, dok ona spremi večeru. Brzo sam krenula od svoje sobe jer je tamo bio haos, trčala sam sa jednog kraja na drugi vraćajući sve na svoje mjesto. Ogledala sam prebrisala, laminat i pločice prešla džogerom par puta i na kraju pobacala sve nepotrebne papiriće. Na stol sam stavila prelijepi bijeli stolnjak i u sredinu iz nekog razloga vaznu sa buketom prelijepog cvijeća. Mama je za to vrijeme dovršila večeru i sa time smo bile gotove, ja sam sebi napravila voćnu salatu od najdražeg voća i preko stavila šlaga i čokoladnog preliva. Kako mnogo volim čokoladu, tako sam dodala još, jedva da se mogao vidjeti tračak šlaga. Baš kada sam zabola vilicu u moje remek djelo začulo se zvono na vratima.

-Mino budi srce otvori vrata, ja moram još da dovršim ovo!- dobacila mi je mama, a ja sam zakolutala očima uzdahnuvši iznervirano. Otvorila sam vrata, a iza su me dočekali Nikola, njegova majka i po svemu sudeći mlađa sestra. Pozdravila sam se sa njegovom majkom i sestrom, a njega nisam ni pogledala. Nisam se ništa posebno ljutila na njega, to je sve bilo standardno, ali sam definitivno bila postiđena svoje današnje izvedbe sa Danči Do. Kako je to primijetio mogla sam čuti kako se u sebi smije. Naše majke su se dobro slagale, a Nikola i njegova sestra su bili poput vampira, elegantni i tihi.

-Čujem da ti i Nik idete u isti razred?-upitala je Jelena, Nikolina mama , sa osmijehom na licu. Samo sam potvrdno kimnula glavom ne pustivši ni na trenutak glas.

-Ne zna igrati odbojku.- promrmljao je Nikola dok se suzdržavao od smijanja.

-Ti kao znaš, svaki put kada si na servi lopta ne završi ni metar od tebe.- odgovorila sam istog momenta zaboravivši da su tu i njegovi, ali niko se nije niti najmanje uvrijedio, čak šta više i moja i njegova majka pucale su od smijeha. Iznad moje glave su se mogli vidjeti upitnici, Bože previše gledam anime, jer nisam razumijela šta je toliko smiješno. Završivši sa večerom, uzela sam svoju već ohlađenu nagradu, voćnu salatu i otišla na balkon. Baš kad sam krenula sa vilicom prema slagu, Nikola je prstom prešao preko jednog dijela i probao.

-Čokolada, moj omiljeni okus.

-Možeš li ti samo jednu minutu bez tog bezobrazluka?

-Ne vjerujem... Nego čemu onolika zbrka danas? Danči Do kad me nije udavila pričom.

-Ništa, mislila sam da sam vidjela kod tebe nešto svoje i željela sam provjeriti.

-Anđele, mogla si samo pitati.- na to anđele sam se trznula. Andy me uvijek zove anđele zbog onog FallenAngel... Ne to nije Andy... Umislila si! Dok sam sebe pokušavala ubijediti da je to istina, odmahnula sam glavom i nastavila vezu sa voćnom salatom. S vremena na vrijeme ukrao bi komadić, pa bih se posvađala sa njim, pa kad se smirim on opet ukrade i tako u nedogled.

-Znaš voćna salata nije bila namijenjena tebi!- rekla sam mu dok sam iznervirano gledala u praznu zdjelicu.

-Nije kome je namijenjeno, već kome je suđeno.- otvorila sam usta da odgovorim kad ga je njegova majka pozvala da se vrate kući. Okrenuo se prema meni i namignuo osmjehujući se onako na stranu. Dovodio me do ludila. Koji je njemu vrag!? Šta si on umišlja da je !? Legla sam na krevet zagrlivši jastuk i dok sam analizirala plafon razmišljala sam o tome da li sam umislila da je on Andy. Sigurno je da se oblači kao neko ko je njihov fan, koristi slične fraze kao on, a i došao je tek u naš razred... Ali on se tek ovamo doselio, a i previše je bezobrazan za nekoga poput Andy-a. Ugh Bože!!! Zašto jednostavno ne mogu prestati razmišljati o njemu!?

-Mino, je li spavaš?

-I da spavam ti bi me sad probudila.

-Kako ti se sviđa onaj dečko?

-Ne volim ni pomisliti na njega. Zašto i bih kad me nervira konstantno...-rekla sam skrenuvši pogled prema podu. Mama se nasmijala i prišla mi.

-Možda to nisi primijetila, ali za ovih pet godina ovo je prvi put da pričaš sa nekim, osim mene, bez da ga pokušavaš otjerati od sebe... Šta misliš zašto je to tako?

-Zato što me nervira, večeras mi je pojeo više od pola voćne salate!

-Da si ga spriječila ne bi.- na to sam se trznula, nisam na to tako gledala, ali zaista sam mu dopustila da to radi jer da sam otišla ili da sam njemu rekla da me ostavi na miru ne bih ostala željna voćne salate večeras... Nisam to shvatila dok mi mama nije rekla, ali moja odbrana je slabila kada je on bio u pitanju. Pričala sam slobodno, dopuštala sam da uđe u moj mali izmišljeni svijet u kojem sam živjela. Nisam to smjela dopustiti, on je bezobrazan i idiot, takva mi osoba ne treba u životu. (...) Narednih nekoliko sedmica, do kraja škole poprilično sam ga izbjegavala, a trudila sam se razgovarati sa Filipom što sam više mogla. Navečer bih prepričavala sve doživljaje Andy-u pokušavajući da vratim svoj život na staro, ali i da ubacim nešto novo u sve to. Zadnji je dan škole prošao, a ja idalje izbjegavam Nikolu. Seanse provodim pričajući laži po ko zna koji put, ponovo sam se počela zatvarati u sebe. Nisam željela da mi neko u roku od dva dana promijeni način života. Dobro mi je bilo i onako, bez prijatelja, bez mnogo pričanja, bez ičega. Nisam željela promjenu, užasavala sam se toga... Svi bi počeli o meni razmišljati kao o druželjubivoj osobi, a to nisam željela. Izašla sam na balkon po običaju i sjela da se opustim, naslonivši se na ogradu gledala sam prema Nikolinoj kući. Nije ga bilo tu, ali nešto se jeste pomijeralo po balkonu. Kada je izašla na svijetlo, vidjela sam da je to samo Maja, njegova mlađa sestra, gledala je pravo u mene.

-Zašto nas ne voliš?-upitala je onim slatkim dječjim glasom. Uvijek sam padala na te gluposti.

-Volim vas, zašto ne bih.-nisam baš razmišljala o Nikoli, više o njoj i njenoj majci.

-Zašto onda ne želiš da pričaš sa nama?

-Ako ne želim, kako to da pričam sa tobom?

-Braco kaže da ne želiš da pričaš sa nama jer se stidiš što si debela.

-Molim!?- uskliknula sam, pa sam onda mirnim glasom sa lažnim osmijehom progovorila da je ne bih uplašila.- Majo, možeš li pozvati svoga brata na balkon, molim te?- kimnula je glavom kao da hoće. Taj mali ljigavac, debela!? Šta on misli da je? Ubit ću ga! Uopće nisam debela, sasvim sam normalne težine! Pogledala sam se brzo na ogledalo i vidjela da nemam baš toliko stomaka. Sasvim malo... Taj Mali!!!

Nadam se da vam se sviđa nastavak, trudim se da bude što zanimljivije dok ne dođem do zapleta...

Ne da mi se davati neke mogućnosti šta cte se desiti kroz ona pitanja xD

P.S. Na slici je Nikolina seka Maja

Voli vas vaša V_R :$