Slatko Sanjaj Anđele: Tvoja ljubav je zločin [Dio I]

Novi izazovi

Odmakli smo se jedno od drugoga, u ogledalu sam krišom vidjela sebe crvenu kao krv, a Nikola se smješkao kao i obično. Bože, dečka nije sram ni moje majke. Gledala je u nas prekrstivši ruke, nisam bila sigurna hoće li prasnuti u smijeh ili će nam održati lekciju. U meni su se smjenjivala osjećanja straha, ljutnje i srama.

-Mama!?-rekla sam gledajući u pod. U tom trenutku čak je šara na tepihu bila interesantnija od svega u sobi. Način na koji se slobodno vijugala po tepihu stvarajući prekrasnu harmoniju boja i oblika.

-Gospođo Pavić, uvijek znate izabrati pravi trenutak.- nasmijao se dok je govorio sarkastično. Očigledno je njemu više smetalo što nas je prekinula nego što nas je uhvatila. Ne mogu reći da je meni bilo drago što nas je prekinula, ali zar činjenica da nas je vidjela kako se ljubimo pribijeni jedno uz drugo nije bila na prvom mjestu? Mama se nasmijala očigledno prisjetivši se scene sa Leom. Otprilike ista stvar samo zamislite Lea umjesto Nikole i Leov apartman umjesto moje sobe. Bedak, znam... Ah, Bože moj, spasi što se spasiti da i zaboravi na scenu što brže možeš.

-Očigledno... Znaš prošlog ljeta...- u momentu kada je započela sa prošlim ljetom ja sam počela sa gluhonijemim jezikom prema mami, koristila sam samo jednu riječ NE!!! Prevlačila sam prste preko usana kao da hoću da ih zakopčam, a oči sam otvorila širom praveći neki prijeteći, ali u isto vrijeme kao da je molim. Nju je to zabavljalo.

-Prošlog ljeta, šta?-Nikola je upitao mamu, a meni je puls dostizao maksimalnu brzinu. O moj Bože, ako mu kaže gotova sam. Mislim bukvalno, ljubomoran je ionako na Lea, ovo bi bilo katastrofa.

-Vidjela sam je sa Leom u istoj situaciji.-ma daaj, napravila sam facu kada je rekla Nikoli za Lea. Očigledno nije željela da sjedim na dvije stolice, ali šta ima loše u druženju sa bivšom ljetnom romansom. Pogledala sam u Nikolu i izigravala malog anđela, mama se očito shvativši da je ovo sad problem između nas iskrala iz sobe prvom prilikom. Nikola se smješio onim zastrašujućim osmjehom dok je zaključao vrata moje sobe. Progutala sam knedlu, dok mi je prilazio. Krenula sam natrag, i završila kod svoga kreveta. Bio mi je tako blizu jedino što sam mogla je sjesti na krevet i gurati se natrag, njemu to naravno nije smetalo. Nalazio se iznad mene, gledajući me ludačkim pogledom, jedva sam disala. Zatvorila sam oči u strahu, kada sam osjetila njegove usne na vrhu mog nosa. Otvorila sam jedno oko i vidjela Nikolu koji je prasnuo u smijeh.

-Anđele, stvarno misliš da sam tako lud da bih zbog ljetne romanse bio ljubomoran?-uzdahla sam u olakšanju sad kada je sve bilo... Hej kako on zna za "ljetna romansa" dio!?

-Kako si...?-upitala sam, ali me Nikola prekinuo.

-Imam svoje izvore.- namignuo mi je. Nasmijala sam se nervozno, bar sam sad znala da nije ljubomoran. Hvala Bogu da nije znao kako Leo izgleda.

Sljedećih nekoliko dana sam provela između dvije vatre. Malo sa Leom, malo sa Nikolom. Sa Leom sam više bila zbog Nikole nego zbog sebe, ali malo ličnog zadovoljstva nikome nije škodilo. Zar ne? Znala sam da mi Leo neće ništa reći dok mi ne bude vjerovao u potpunosti. To je značilo nalaženje sa njim kada imam priliku...

-Iskreno Mirjana, nikada nisam upoznao ikoga sličnog tebi...- rekao je Leo dok je gledao u mene kao u sveticu. Zbunjujuća situacija, ali morala sam podnijeti.

-Kako misliš?-upitala sam zaintrigirano, gledajući ga pravo u oči. Uzdahnuo je, uhvatio me za ruku i približio mi se. Sada mi je već srce kucalo nenormalno brzo, a oči su bile širom otvorene. Progutala sam knedlu dok su mi mogući scenariji prolazili glavom. Bože kako je dobro mirisao, kako je samo nježan bio i najvažnije nije igrao igrice.

-Mirjana, ja... Od prošlog ljeta razmišljam o tebi. Znam, zauzeta si i sve, ali jednostavno ne mogu više da izdržim. Ti si nevjerojatna djevojka, ja jednostavno... Pao sam na to i ne vjerujem da ću ikada ustati.-oke ovo je već polako prelazilo u varanje, a to ne želimo. Ne želimo zar ne? Kakogod za sad sam odlučila da šutim i ništa ne pokazujem.- Šta pokušavam reći je da... Mirjana, zaljubljen sam u tebe.- zadržala sam smijeh kojeg je ova izjava nadražila. Ne da sam kučka, samo nikada nisam mislila da ću čuti zgodnog dečka da mi kaže nešto tako... Mislim tim riječima, čak se ni Nikola nije usudio reći mi da je zaljubljen u mene.

-Leo, ja...- sjetila sam se da je ovo sa Leom iluzija i da ja već imam dečka. Bog zna koliko sam žalila što ne mogu uzvratiti osjećaje, jer on je duplo bolji od Nikole, a to je zaista nešto govorilo. Približio mi se i iskoristio priliku, te pokušao da me poljubi. Kažem pokušao, jer u momentu kad je približio usne mojim tako sam ga jako ošamarila da se moja ruka ocrtala na njegovom obrazu.

-Zaslužio sam, znam... Oprosti mi...- rekao je ne podižući pogled prema meni. Osjećala sam se loše, ali negdje sam morala povući granicu inače bih varala, a titulu varalice nisam trebala niti sam je željela. Ma koliko me Leo privlačio, Nikola je dečko kog volim i to se neće promijeniti.

-Leo... Bojim se za tatu... I za tebe...-odlučila sam izvući korist iz trenutne situacije. Na neki način sam morala izvući informacije od Lea, znala sam da tata nikada ne bi odao takvu tajnu, previše je iskusan. Sa druge strane Leo je tek počeo sa radom i nije bio baš oprezan kada dođe do skrivanja nekih činjenica od mene.-Imam osjećaj kao da ovo radiš iz straha da kasnije nećeš moći. Leo šta se dešava? Na kakvom slučaju radite?- pokušala sam zvučati očajno dok sam ga gledala suznih očiju. Da, mogla sam zaplakati kada mi je bilo potrebno, tipičan sam primjer manipulatorke i ponosim se time. Uzdahao je i zagrlio me.

-Smiri se, Mino, ne brini neću te napustiti, ni ja ni detektiv Rakitić... Dođi ovamo...- rekao je dok me povukao dalje od ljudi gdje nas niko nije mogao čuti. Gledajući iza sebe da nas niko ne primijeti, Leo je zastao na kraju šetališta gdje nije bilo nikoga i pomilovao me po licu brisajući mi suze sa obraza.-Slučaj na kom radimo uključuje jednu od najopasnijih grupa asasina zvanih Organizacija. Ne ostavljaju tragove, nenormalno su dobro izvježbani, ali se zna da postoje. Ne znamo ko su članovi niti ko je glavni u svemu tome, ali prije ili kasnije ćemo saznati. Navodno ubijaju za glavnog jer su žrtve bile dužne ili na neki način povezane sa glavnim a učinile su nešto što njemu ne odgovara. Ovo je velika tajna, niko ne smije znati jer u suprotnom bi vladao haos na ulicama. Molim te da nikome ništa ne govoriš.-kimnula sam glavom u znak potvrde, ali sam ga gledala u nevjerici. Mislila sam da asasini postoje samo u igricama i filmovima... Ovo je bilo novo i iznenađujuće, zar je moguće da je Danijela one noći pričala o toj Organizaciji?

___________________________

*Da li je Mirjana konačno otkrila šta se dešava?

*Kako će na to reagovati Nikola?

*Šta će Mirjanin psihijatar reći za njeno mentalno stanje?

~To i još više u nastavku priče Tvoja ljubav je zločin.

◇Nadam se da vam se sviđa kako teče radnja. Priča je sve bliže kuliminaciji što znači da je blizu kraja prvog romana. Hvala vam na čitanju i vote-ovima. Komentarišite svoja mišljenja i uživajte u čitanju Mirjaninog života ^-^

Voli vas vaša V_R ♥♥♥