Ili - ili

Prvo poglavlje

PONEDJELJAK

Pet je ujutro.... Budilica zvoni, lijeno protežem ruku iz kreveta da je isključim.... Meni ne smeta, ali trenutno nisam raspoložen za ženino kvocanje kako se sirota opet nije naspavala. Ovih jebenih pola sata su danas jedino vrijeme kad na miru mogu razmišljati. Ha ha, da, na miru, ali s velikim nemirom u sebi. Opet nisam spavao. A legao sam u krevet u pola dva. Ubit će me. Ta mala, tako ne izlazi iz glave. Taman kad je odlučim zaboraviti, uvjerim sam sebe kako je to sve moja neostvarena želja, nešto je ponovno vrati u moj život. I da, ne treba mi još i to, moj razum se buni, i onda je vidim, onako izdaleka, dok šeće s prijateljicama i smije se.... I gotovo. Znam da ni ovaj put neću odoljeti. Da ću joj se opet javiti. I po tko zna koji put, sjebati i sebe i nju. Jer ono što ona želi, ne mogu joj pružati. Kad bi barem poput drugih, tražila lovu za seks ili da joj recimo sredim posao, na to sam naviknut, da užitke moram platiti.... Sto puta bi lakše bilo. Zbog takvih žena se ne mučim ovako. Ali ne, čemu jednostavnost, čemu mir? Uvijek kad je ona u pitanju, sve mi se ruši. Rutina, mir, pravila.... Postanem kreten. A nikako da joj se približim, svaki put kad smo toliko blizu da je zagrlim, ona se potrudi gurnuti me miljama daleko. Ne shvaćam je. Ševio sam stotine žena, sve su uživale, sve sam mogao shvatiti... osim nje. Znam da me želi više od ičega, a nikako da bude moja. Da mi da svoje tijelo. I jebemu, želim i ja nju. O Bože, neki dan, taman sam se umoran vraćao sa sastanka, sretan što sam sklopio milijunski ugovor, i sretnem je u gradu. Zamišljena, nije me skužila. Ali, čovječe, što mi je učinila. Mislio sam da će mi od napetosti odijelo popucati. Tako mi se digao da sam bio očajan. Što je najgore, nisam znao na što mi se točno digao kad je prošla u trapericama i majici. Inače mi se tako ne diže ni kad ženska prođe u haljini.... Umjesto doma, gdje me čekala moja naoko sretna obitelj, nazvao sam jednu od svojih ljubavnica. Samo sam rekao da mi treba seks i za 10 minuta sam se našao u drugoj ženi. Ševio sam jačinom kao kad voziš auto 300 na sat, zamišljao i Boga i vraga, a jedino što mi je bilo pred očima bila je mala. Svršio sam zamišljajući njene grudi... jebemu, jebemu, meni se to inače ne događa. Uzeo sam novčanik, izvadio 500 eura, bacio na stol i pokupio se. Sjeo u auto i vozikao se. Jeeeebemu, mala što mi je napravila. I jebemu, zbog ovih misli, zakasnit ću na posao.... Jbm....

Nakon 20 minuta, u kojima sam sa svojom dragom ženom dogovorio sve detalje vezane uz današnji dan, sjedam u auto. Moj novi Porsche.... Moj ponos za koji sam radio pola godine, napokon je moj. Znam da imam cijeli vozni park, ali ovo auto je moralo biti moje. Navikao sam da ono što želim, mora biti moje. Osim male. Eto, opet ona u glavi. Srećom, moram danas obaviti tri važna sastanka, nakon čega moja tvrtka ima dan otvorenih vrata, pa neću stići razmišljati o maloj. Oh, dobar je osjećaj parkirati auto na direktorsko mjesto.... Svaki dan zahvalim Bogu na sreći i sam sebi na snalažljivosti što sam uspio. Zaposlio sam dvjestotinjak ljudi u pet godina. No dobro, idemo lagano u ured. Namještam onaj osmijeh zvan „ obaram s nogu", popravljam kravatu, uzimam aktovku s laptopom i idemo. Hm, na recepciji je nova ženska.... Ne sjećam se da sam odobrio ovo zaposlenje....

Dolazim pred Mariju, moju sestričnu i tajnicu. „ Dobro jutro Ti, ovaj, Vam, želim." – piskutavim glasom me pozdravlja. „Oh, dobro jutro i tebi. Jesi se naspavala? „ - Možeš misliti kako me prokleto zanima jel se naspavala. „Pa i nisam. Znaš, ovaj znate, jučer smo cijeli dan cijepali drva i sva sam umorna." – Nemoj me zezati, umorna si.... I sad bi ti ja kao trebao dati slobodno. Draga rođakinjo, prokleto si glupa ako misliš da ćeš to dobiti. Zaposlio sam te jedino da si tvoju majku skinem s kurca, i budi sigurna da ćeš odraditi svaki cent koji izdvajam za tvoju plaću. „ Nego, Marija, prije nego mi doneseš kavu i novine, imam pitanje. Tko je pobogu odobrio promjenu dolje na recepciji?" Sva se uspaničila, sad će mi i kavu sjebati, kako sam glup, zaposlio sam svoju rodbinu.... Sad i nikada više. „Dakle?" - postao sam jako jako nervozan. "Gospodin Zvone, vaš prijatelj je odlučio da bi za imidž vaše kompanije bolje pristajala njegova poznanica umjesto one." Rekla je to onim ženskim tonom da mi se želudac okrenuo. „ Slušaj me, Marija, ovdje nisi bolja po ničemu osim po radu. I sama znaš da na poslu neću sranja trpjeti. Sad ćeš lijepo uljudno nazvati ono govno od Zvonea, nakon toga ćeš fino pozvati Vlatku nazad na posao. Jesam jasan?" Počeo sam vikati. Iz obližnjeg ureda sam vidio glavu koja izviruje, znam tko slijedeći dobiva otkaz. „Jeste, sve mi je jasno." „I bolje ti je. I skuhaj mi kavu prvo." Otišao sam i zalupio vratima. Nevjerojatno, ljudi su postali preglupi, ili previše opušteni? S kakvim ja debilima radim.... Popio sam iznimno viski koji čuvam za specijalne partnere, i sjeo u fotelju. Lupao sam prstima po njoj dok sam čekao (pazi, u svojoj vlastitoj tvrtci ja nešto čekam!) kavu, i nastojao se skoncentrirati na svoj prvi sastanak. Ma k vragu, kakav sastanak??? Jebote, živčan sam.... Taman kad sam krenuo pogledati prezentaciju, o kojem ovise novi milijuni na računu, pokucala je Marija. Kako me ženska iritira, nevjerojatno. „ Što je?" – pitao sam je a nisam glavu micao od laptopa. „ Zvone je ovdje." Kakav jebeni usrani Zvone???? Kava, moja kava. Sam sam sebi rekao, Danijele, smiri se. Najfinijim tonom, iako bi je razbio u sto komada, rekao sam joj – „ Marija, molim te zatvori vrata. Uđi, moramo porazgovarati." Ha ha ha, ovo me tako nasmijalo, u sekundi je problijedila. Ali ne, namjerno se neću derati na nju, glas mi treba na prezentaciji, a i tko zna gdje ćemo na kraju završiti. „ Dakle, Marija, sjedni si." – pokazao sam joj rukom na krevet, onako obučena u bapsku haljinu stvarno me je odbijala, i tresla se kao šiba. Danas se neću derati, čisto da vidim vrijede li bačeni novci onom psihoterapeutu. Rekao je da moram svladavati bijes misleći na nešto lijepo. Samo što ja pred sobom ne vidim apsolutno ništa oku ugodno.... „ Vidim da drhtiš, ne brini, nema potrebe. Oprosti što sam danas malo, hm, nepristojan. Znaš dušo, ne volim kad me ljudi ne slušaju, posebno ne oni koje ja plaćam." Suze, jebote, suze. Stiskao sam šake, da prividno prikažem bijes, a u sebi umirao od smijeha. Mali obiteljski anđelčić plače. Glava joj je spuštena prema podu.... „ Ajde da se dogovorimo, uzet ćeš sad papirić i velikim slovima si napisati - UJUTRO DIREKTORU OBAVEZNO KAVICA, S MALO MLIJEKA, BEZ ŠEĆERA. Eto, tako da ne zaboraviš. Jer iako smo obitelj, ovdje sam direktor. I gospodin direktor voli ujutro popiti svoju kavicu. Jesi zapamtila što ćeš upisati na papirić?" tiho je prošaptala sa suzicama u očima „ Da, gospodine direktore." „ Bravo Marija, takve cure volim. A sada slobodno pozovi Zvoneta, imam točno 8 minuta prije sastanka da mu.... Marija, a sad molim te izađi van iz ureda." Kriste Bože, koja glupa ženska. Nevjerojatno. A sad još onaj debil od mog dragog prijatelja... otišao sam do sefa, gdje čuvam kopije informacija o svojim prijateljima. Važno se danas osigurati. Jednu kopiju držim u banci, jednu na laptopu, jednu u uredu. Jednu ima moj odvjetnik. Aha, da, zadnje što ispada iz podebljeg spisa je ono što sam platio 15 000 eura, kad sam mu uspješno zataškao pokušaj silovanja. A je majmun, duguje mi za slijedećih nekoliko života. Ali, ne brinem, vratit će on to meni sve, samo kad dodje vrijeme za to.