Ili - ili

Deseto poglavlje

SRIJEDA

Budan sam. Stalno gledam na jebenu budilicu, nikako da odzvoni pola 5 da mogu pod tuš. Spavao sam svega tri i pol sata i sve sam samo nisam odmoran. Događaji od nedjelje, ludo jebeno obećanje koje sam jučer dao Malenoj... Spremam joj iznenađenje. A kakvo? Jebeno nisam mislio. Gdje god je odvedem, postoji jebena šansa da nas uhvate mediji. Pogledavam Jelenu koja mirno spava i priznajem da joj počinjem jebeno zavidjeti. Svako malo se hvatam za glavu jer mi ništa pametno ne pada na pamet. Sreća što danas imam puno sastanaka pa ne stignem razmišljati o sranjima u koja sam se uvalio.

Konačno blaženih pola 5! Ustajanje. Dobro izmučen s ludim mislima, zatvaram se u kupaonu. Puštam vruću vodu i tuširam se. Naravno da sam izdrkao, ne bih volio da me moj dragi kurac omete u nekom poslovnom planu. Zatvaram oči i usprkos vrućoj vodi, osjetim kako mi se koža naježila. Najradije bih se zavukao duboko u neku kolibu u planini i jednostavno se od svih pizdarija izolirao. Život jednog direktora ne bi trebao biti ovako usran, jel tako? Još se malo tuširam, omotam se ručnikom i izlazim u sobu u potrazi za boksericama i potkošuljom. To mi je samo jebena izlika čisto da Jeleni pokažem kakvo imam tijelo. No sjebao sam se, ona nije u krevetu, vjerujem da mi priprema jebeni doručak. I tako treba biti. Danas čak nisam ni ljut na nju, ali dan je tek počeo, stignem! Umio sam se, obrijao, stavio omiljeni parfem, obukao plavu košulju, sivo odijelo, pokupio jebeni mobitel i sišao dolje.

Jedem u jebenoj tišini, Jelena je odvezla dečke negdje, mislim doktoru. Nešto je napisala svojim odvratnim rukopisom i ne trudim se to sranje pročitati. Tri puta sam je slao na tečaj lijepog pisanja, sva tri puta poslije tečaja je pisala gore nego prije. Jebote, ja koji pazim na svaki detalj, vlastiti potpis sam vježbao 18 dana, imam glupaču za ženu kojoj je svako slovo slično onom drugom kao što su si slični medvjeđi bubreg i Kleopatrina glava. Jebote!!

Odlazim u ured, kupim laptop, drugi mobitel, ključeve od auta i odlazim. Nisam se trudio spremati za sobom, Jelena ima cijelo dopodne za to. A ja si puštam žestoku glazbu i žurim prema mjestu na kojem ću joj osigurati što si gospođa poželi.

Jebemu mater!! Koja je ovo kretenčina parkirala na moje mjesto?? Pa jebote i ljudi i sve. Ja ne mogu vjerovati. Piše fino velikim slovima: NE PARKIRAJ. REZERVIRANO ZA DIREKTORA. Pa u jebeni kurac!! Ostavio sam auto bijesan pokraj svog parkirnog mjesta i idem prema portiru. Jebeno ne mogu vjerovati!! Jebeno ne vjerujem!!! Nije me ni pozdravio. Gospodin na radnom mjestu, za vrijeme svog radnog vremena čita novine. Na moje pitanje što piše u novinama, očekivao sam da će mi jebeno prepoznati glas, čovjek mi je preko novina odbrusio – neka si kupim svoje novina pa ću znati.

Nisam više ništa rekao. Uletio sam u tvrtku. „Marija!!!!", urlao sam čim sam ušao. Pojavila se brzinom munje. Nije stigla ni pozdraviti. „ Iste sekunde, iste sekunde sastavi ugovor o otkazu onome koji vani čita novina." Pošla je prema vratima i glupača gleda okolo tko čita novine. Ja jebeno ali jebeno kipim. Pokazujem joj portira. Samo je rekla: „Ajoj..." Šta ajoj? Jebemu, šta je ajoj!!! „Otkazni rok?" Gubim i zadnje živce. „Marija!" „Da, da, direktore, nema otkaznog roka." „Marija, imaš pola sata da ova osoba više nikada ne stupi nogom u krug niti jedne moje tvrtke. Ali, najprije mi kavu donesi. U ured, da ne bi bilo zabune. I pokucaj." Krećem prema uredu, ona trči za mnom. „Di, direktore!" Koji je jebeni kurac sad??? „Direktore, netko Vas čeka u uredu." Jebote, pa nemam valjda nekakav sastanak? Nekakvo sranje? Jučer sam gledao raspored, imam prvi sastanak u pola 9. Sad je 7 i 20. „Tko?" Smije se. „Došao je prije 20 minuta jedan dečko, parkirao je na Vaše mjesto." A to je taj BMW koji mi se jebeno nasrao na moj parking. „Pokušavali smo mu objasniti da nije on taj direktor za kojeg je rezervirano Vaše parkirno mjesto. Da ste Vi taj direktor a ne on." Pukao sam se smijati. Od bijesa, očaja, ljutnje. Sjeo sam na njezinu stolicu. „Marija, hoćeš reći da me u uredu čeka kreten koji misli da sam napravio parkirno mjesto rezervirano samo za njega???" „Direktore, nije to sve. Na pitanje ima li dogovoren sastanak s Vama, čudio se da gdje se to još poslovni sastanci dogovaraju? Zatim je pitao gdje Vam se ured nalazi i otišao." Ovaj put se jebeno ne mogu smiriti. Imao sam u planu zavuć se u ured, u miru popiti kavu, prosurfati portalima, vidjeti stanje na burzi, pripremiti se za sastanak... Ali jebeno se netko poigrava sa mnom.