Ili - ili

Drugo i treće poglavlje

UTORAK

Upravo sam otvorio oči... Ma lažem, ne mogu ih otvoriti, žmirim. Glava mi puca. Pitanje dana - s čime sam se ovako unakazio? Boli me glava, ruke i noge teške kao da su od slona, a želudac.... Bolje da ne pričam. Jebote, pa ja čak nisam u spavaćoj sobi, ležim u dnevnom boravku pokriven dekom. Sad mi je takva jebena zima, ježim se. Muka mi je. Imam osjećaj da ću se.... Ono što sam i učinio, pobljuvao sam se po tepihu.... Koje olakšanje. I sad će netko pomisliti da sam idiot, ma nisam, moja žena ima cijeli dan pred sobom, da očisti ovu bljuvotinu. Pa, bolje da njoj platim, nego da plaćam kemijsku čistionicu. Uostalom, pa udana je za mene. U dobru i zlu, jel tako? Počeo sam se pridizati, s naporom, jer mi se piša. A to bi ipak bilo previše, da to obavim po tepihu. Iako moram priznati da i sad grozno zaudara.

Doteturao sam do kupaonice, i imao što vidjeti. Cijela je zabljuvana. Kada, školjka, pločice. A jebote, pa uopće se ne sjećam ovoga. Ma daj, nema šanse da ovdje pišam. Idem gore, tamo su još dvije kupaonice. Oh, navirio sam u spavaću, gospođa spava. Idem se popišat, pa da „suprugu" probudim. Nisam oprao zube, bljuvalo mi se od paste. Umivao sam se, gledao sam kako mi je bradica počela izbijati. Da, žene kažu da je slatka kad je obrijem pa ostavim trokutić ispod usana. Iako, jebe mi se za njihovo mišljenje. Dok god u novčaniku skaču eurići, ja skačem po njima. Morao bih se šišati, kosa mi je počela padati do očiju. I da, imam trik, žene se pale na smeđe muškarce, pa već godinama svoju crnu kosu farbam na nijansu boje meda. Frizura mi je više onako sportska, malo dulja kosa, razbarušena, tako da izgleda savršeno čak i kad ustanem. Osim danas. Danas izgleda kao i ja - katastrofa. Svaki pramen strši na svoju stranu. Trebat će mi magija da to dovedem u red. Isuse Bože, imam podočnjake. Jebote, kao da sam mjesec dana proveo budan. Čak ni moje zelene oči, kojima sam usavršio tehniku zavođenja do maksimuma, nemaju onaj sjaj. Onaj sjaj što žene zovu vrckavost ili tak neki glupi pojam. Uglavnom, danas izgledam katastrofa. Zemaljski Bog pretvoren u propalicu. Da, to mediji pišu – ZEMALJSKI BOG, ŠTETA ŠTO JE OŽENJEN. Kad bi znali što ja ovako oženjen radim.... No dobro, bacimo teške misli. Kopam po torbici sa šminkom (zbog posla koristim puder, korektor, ponekad i maskaru) i tražim korektor da maknem ove jebene podočnjake. Na vratima sam ugledao svoju ženu, podrugljivo me gleda. „ Oh, gospodine pijani direktore, mislim da ti ne bi pomogla ni sva šminka svijeta da na nešto ličiš. Ne nakon jučer!" Opalila se smijati, vidim da me nastoji isprovocirati. Ovaj put neće uspjeti, moram se smiriti. Neki dan je bila ista pjesma, nije joj se išlo na neki domjenak, i toliko sam popizdio da sam joj opalio šamar. Koštao me petsto eura, jeftino. Kao i seks sa mnogim ženama. Danas nemam pojma imam li štogod u novčaniku. „Pa, i u ovom stanju, izgledam mnogo bolje od tebe. Zaboravljaš, tko plaća frizere, pedikere, ostala sranja? Tko plaća robicu, šminkicu?" Gleda me s zgražanjem. „ Najbolji muž na svijetu, on plaća sve to." „ Aha, i meni se čini da to on plaća. Nego, s obzirom da danas ne moramo nigdje zajedno, presvuci se, imaš dolje posla. Imaš kupaonicu za oribati, i tepih. „ Sad je već bijesna. „ Dobro, kupaonicu sam vidjela, ali što ima tepih s time???" „ Ma ništa, samo sam se pobljuvao po njemu. Idem se otuširati. Donesi mi vodu sa sodom bikarbonom, pecivo, novine u krevet. Ako sve počistiš do ručka, možda te večeras izjebem." „ Ti si odvratni debil. Mrzim te!" Vikala je dok je silazila stepenicama. Vratio sam istom mjerom. „ Znam, ali jako voliš moju lovu!!!!"

Pustio sam hladnu vodu, da me malo razbudi. Ušao sam pod tuš, izrađen po mojim nacrtima. Da, i time se bavim. Čak imam jednu tvrtku u sastavu kompanije, koja se bavi samo arhitekturom.

Hladna voda me malo zaskočila, tijelo mi nije naviklo na takvu hladnoću, inače volim toplinu. Ovaj tuš, to je odraz mene, velik, prostran. Idealan za čovjeka od metar devedeset. Baš dok se tuširam gledam svoje tijelo. Nisam premršav, nemam trbuščić kao većina mojih kolega. Čak se usudim reći da dobro izgledam. Tri puta tjedno idem u teretanu, radim po programu nekog američkog fitness trenera, puno radim, i to što uživam u hrani, jednostavno se istopi. Jedino čime nisam zadovoljan je sitna tetovaža iznad srca, uspomena na mlade lude dane. Nisam ni dlakav kao neki moji prijatelji, koji su po dlakama ozbiljna prijetnja čimpanzi, jer sam davno shvatio da žene dlake ne podnose. Pa kad to ja već od njih zahtijevam, to im i pružam. Odem dva puta mjesečno u jedan dobar salon u Ljubljanu, i tri – četiri sata uživam u mazuckanju tijela, i mnogo manje uživam u depilaciji cijelog tijela. Imam sreće što mi brat u Ljubljani ima svoje poslovno carstvo, pa imam izliku za odlazak u Ljubljanu. Tuširao sam se sigurno pola sata, prvo hladna voda, a onda postupno toplija, i toplija. Dva puta sam se namazao nekim gelom za tuširanje, i utrljavao ga spužvicom u kožu. Eto, nisam takav grubijan. Kad sam sam, prava sam maza.