Ili - ili

Sedmo poglavlje

NEDJELJA

Priuštio sam si malo duže spavanje, ustao u pola 7. Svjež kao da sam spavao tri dana. Tiho sam se umio, navukao trenirku, i s mobitelima se spustio dolje. Sam sam si skuhao kavu, doduše, nije mi se dalo zajebavat s onim Jeleninim aparatom, nego sam uzeo džezvu i skuhao pravu kavu. Sjeo sam u ured, i zaključao se. Morao sam očistiti glavu od svega. Nazvao bih psihologa da se nađemo, ali mislim da su ovaj tjedan previše love izvukli od mene. Morat ću si sam nekako pomoći.

Gledao sam kroz prozor, kiša se lagano spustila. U ruci držim kavu. Suzdržavam se jebeno da ne otvorim laptop, jer mi je muka od bombardiranja raznim vijestima. Svaki dan ista stvar. Te kako je kriza, te kako nitko ništa ne radi. A jebote, baš me takve vijesti iživciraju. Kriza je onim majmunima koji žele veliku lovu preko noći, a da ništa ne rade. Jebote, pa meni je skoro svaka nedjelja radna. Kad imaš poduzeće, nema slobodnih dana. Ako hoćeš dobro poslovanje, stalno moraš na sve paziti. Stalno nekog kontrolirati. Od love koju zaradimo, svi živimo, i ja i radnici. Ako nema love, nema plaća. Srećom još nisam bio u situaciji da nemam za plaću, ali da je znalo biti klizavih dana, to je. Uostalom, tko se još u poslu s tim nije susreo? Kad se samo sjetim kolike smo sastanke imali ja i moji direktori, samo da sve riješimo. Dizao kredite, uzimao pozajmice, i šutio. Mogao sam i sam otići na radio, pa i na tv, i pričati bajke u koje ni moja djeca ne bi vjerovala.

Ipak sam pokleknuo, upalio laptop, moram pročitati mailove, čekam jedan bitan mail već tri tjedna od nekog potencijalnog klijenta iz Švicarske, nikako da mi pošalje. Provjeravam što seru ovi po portalima, i usput zovem brata, mogao bi idući tjedan odjuriti na jedan dan do Ljubljane, počele su mi jebene dlake izbijati, vrijeme je za depilaciju. „O buraz, pa di si? Sereš, pa nije moguće da si u krevetu još? Ja ti sjedim doma u uredu. Idem se jebati s mailovima i nekim izvješćima. Ma, ide, samo jučer je bilo jebeno. Ono đubre koje mi duguje lovu me molio odgodu, pa sam mu za odgodu razbio nos. Bolje ne pitaj. To ti je sve veliko sranje. Morao sam dizati računovodstvo, ove iz OSJ – a, platiti im cijeli jebeni radni dan, ali sredilo se. Ma daj, pa znaš da bi moralo biti stvarno jebeno da od tebe posudim lovu. E da, naša draga majka mi je dignula s računa 30 tisuća eura, nije se sjetila obavijestiti me. Ma nemoj, ti znaš za to! A zašto mi niste rekli ništa za to? Koji vam je svima kurac? Što je morala platit??? Pa ne pričamo o deset centa, pričamo o 30 tisuća eura. Valjda imam pravo znat da mi se uzima lova!!!!! Otići ću danas tamo. Ne, naravno da neću praviti pizdarije. Samo ću lijepo popričati s dragom majkom, kao što je ona sa mnom popričala kad mi je namjestila ovaj usrani brak. Nemoj se pravit blesav, i sam znaš što je bilo! Nego, o ovome ćemo pričat kad dođem. Zato sam te i nazvao, da ti kažem da ću ovaj tjedan doći u Ljubljanu. Dogovori mi jebenu depilaciju. Ajd javi mi onda kad, da znam sredit poslove do tad. Ok, pozdravi svoje."

Zašto sam ga zvao, jebote, totalno sam si pokvario dan!!! I svakako danas idem kod drage majke, moramo mi puno toga riješiti. O da, itekako imamo. A sad, kad sam već ovoliko ljut, idem se baciti na posao. Posao će smirit ovu bujicu ljutnje. I dok ja ovdje kipim, po buci koja dopire do mene iz ostatka kuće, zaključujem da mi se draga ženica probudila, kao i djeca. Otključavam ured, još uvijek jebeno ljut zbog svega, i počinjem vikati: „Jelena, Jelena, jel ne možeš ušutkati djecu? Pobogu, neki ovdje pokušavaju radit!!! Samo tražim jebenu tišinu!!!" Nije došla, ali shvatio sam da provodi moje riječi. Barem nešto danas kako treba. Lupam vratima, opet se zaključavam.

Bacio sam se na posao, čitam izvješća, pravim bilješke, pratim jednu poslovnu stranicu na internetu, provjeravam segment tržišta koji me zanima. I nastavio bi ovim ludim tempom tko zna do kad, da nisam postao jebeno gladan. Nije mi se dalo prekidati posao, pa sam mobitelom Jeleni poslao poruku neka mi pred vratima ostavi hranu. Što manje kontakata, to bolje. Nismo u javnosti, pa se ne moram praviti kako je obožavam. Otključao, uzeo tanjur s jelom, i ponovno sjeo pred laptop. Tražim neki jebeni dokument po ladicama, i nigdje ga ne mogu naći. Sad bi trebao zvati jebenog portira da mi otključa ured da tamo potražim. Želudac mi se okreće na tu pomisao, prije dva mjeseca sam tako iznenada došao, i uhvatio lika kako na poslu drka kurac. Taj mjesec na moju duboku žalost nije dobio plaću. I nije se bunio, govno je znalo razlog. U biti, to ću sutra riješiti. Sad mi ostaje još napisati nekoliko ponuda za idući tjedan. Uzimam mobitel i šaljem Dijani poruku. Dijana je vjenčana kuma moje drage ženice. Jednom mjesečno je poševim. Danas će kuma dobiti porciju dobrog seksa. Ako išta o sebi znam, to je da dobro jebem. Izuzetno sam dobar u tome.