Šesto poglavlje

907 11 7
                                    

SUBOTA

Vikend, samo što mi direktori nikad nemamo usrani vikend. Eto, i danas sam ustao u pola 6, otišao u jebenu teretanu, iznojio se, otuširao, obukao traperice i sportsku košulju, i sjeo na poslovno privatnu kavu. S debilom koji me tražio da mu oprostim neko jebeno dugovanje, kaže sitnica. Ma nisam ja kreten, nazvao sam Silvia, znam da mu je kao slobodan dan, ali jebiga, trebala mi je hitno evidencija o tome koliki je iznos tog usranog duga. Pozelenio sam kada sam vidio, jebenih milijun i pol eura. Isuse Bože, majmun hoće da mu oprostim jebenih milijun i pol eura. Popili smo kavu, platio sam je (klasičan izgovor - zaboravio je jebeni novčanik), i rekao da ću ga odvesti doma. Sjeli smo u auto, odvezao sam nas malo van grada, na jednu čistinu. Rekao mu da izvuče svoje dupe iz mog auta. Sreća što idem u teretanu, razbio sam mu nos, glavu, malo mu je oko poprimilo finu jebenu plavu boju. Zaprijetio sam mu, jer mi jebena reputacija razbijača ne treba, i dao mu interni rok od dva tjedna. Tada idemo na Međunarodni sud za financijska potraživanja. Ostavio sam ga ležati u krvi, nazvao mu ženu neka pokupi govno od svog muža. Bijesan sam kao kreten, lupam rukama po volanu. Jebem mu sve po spisku. E to su ta govna koja su htjela biti milijunaši preko noći, ali to tako ne ide. Jebiga, ne ide. Uzmu si takav zalogaj, hipoteke, kredite i ne znam koja sva sranja ne, i onda krenu u veeeliki biznis. Na kraju, umjesto da plate račune, dobavu i ostala sranja nužna za posao, oni dijele lovu rodbini i takozvanim prijateljima. I kad voda dođe do kose, dolaze meni i nama ostalima koji poslujemo po nekim drugim pravilima, i cvile da im produžimo rokove za otplatu, da će platit jebenu dug eto čim njima netko nešto uplati i ostala sranja. A ja svoje djelatnike očito plaćam bombonima, zrakom ili takvim nekim sranjem. Ma jebote! I onda se ja sam sebi čudim što sam jebeno bijesan, nadrkan. Kad se trudim kao budala, redovito plaćam sve pozajmice, a neki kreteni si obuku odijelo, šeću pod radnim vremenom guzicu po gradu, i onda kad im počnu stizati opomene, tužbe, onda cvile, kunu se u mrtvu mamu kako će platiti. Jebote, nisam mu trebao razbiti njušku, majmun će me još tužiti. A u kurac!

Sranje, jebeno sranje. Plaćam tog odvjetnika kao da ima pozlaćena jaja, a kad ga trebam, javi mi se jebena tajnica da je na godišnjem i ona ga kretenka ne smije ometati. Ma daj nemoj me jebati. Jeeeeebemti!!!! Dobro, sad sam stao tu pred neku brvnaru koja nosi naziv kafić, i tražim po mobitelu kojeg još jebenog odvjetnika imam upisanog.

Kurac od ovce, morao sam ipak u ured, pokupio sam Vlatku, savjetovao se s njom, otišli smo zajedno kod njenog poznanika, sastavio mi ugovor o šutnji, ugradio u to sranje da neću idućih mjesec dana tražiti naplatu onih milijun i pol eura, i odnio to onom kretenu u bolnicu. Morao sam obavijestiti ove iz OSJ - a, da budu pripremljeni ako ono govno ipak odluči progovoriti. Pizdu materinu, moram hitno onom psihologu opet, jer će me ova nagla narav skupo stajati. Sad, zbog one budaletine, moram prebacivati višak iz „ARNO" d.o.o. jer Silvio neće imati dovoljno love za isplatu plaća. Ma jebote!!!! I da, jel da je fino biti direktor??? Jebeno dobro!! Pogotovo kad izgubiš pola jebene subote zbog tudjih govana! Sad još moram zivkat računovodstvo neka odu raditi i neka u ponedjeljak imamo čistu situaciju! Što znači, moram im platiti jebeni prekovremeni rad i rad u slobodne dane! Ma jebote! Eto, a ono govno će sjediti doma, drkati kurac a ja moram pola ljudi plaćati jebeno da mi odrađuju što je on zajebao! Ma daj, evo ona realnost na koju te nitko ne pripremi! Snalazi se sam kako znaš!

U jebote, već je 11 sati, ma da, po običaju, još nisam okusio ništa osim banane i nekoliko grama proteina! A gospodi radnicima se mora osigurati i doručak, i ručak, i pauza, i pišanje kad god požele, i slobodne dane i pitaj Boga što ne, da ne pričam o bonusima, nagradama, dodacima na plaću, bolovanjima.... I još moraš strepiti hoće li se neki kreten osjećati zakinuto, zlostavljano pa da te ne tuži! I onda me ovi moji mangupi pitaju koji će mi kurac OSJ i odvjetnički tim. Sad lijepo idem u restoran, ove sam sve obavijestio da odrade dva - tri sata (a plaćam im cijeli jebeni dan), najedem se, i konačno odmaram. Navečer imam sastanak s ovima iz OSJ - a zbog one glupače, onog problema, i da mi šefica računovodstva kaže jel ovo sranje riješeno. Eto, a ja planirao s djecom na izlet. Ne mogu na jebeni dan otići a gdje na deset dana!

Ili - iliWhere stories live. Discover now