Ili - ili

Četvrto i peto poglavlje

ČETVRTAK

Ona jebena budilica me po običaju probudila..... sav sam nikakav, sjeban totalno. Nisam se baš extra naspavao, normalan čovjek ne bi mogao ustati nakon samo dva i pol sata sna. Ali ja za sebe ne mislim da sam normalan, u smislu prosječan. Nisam. Ono što drugi ne mogu, ja napravim. Jebe mi se. Ako nešto jako želim, nekoliko dana radim kao budala, ili nekoliko mjeseci, godinu, dvije, i priuštim si to.

Neko je čudno vrijeme vani, tmurno.... Baš mi danas, kad trebam koncentracije na tone, treba kiša. Ne volim kad je sranje od vremena, jebiga. Moja draga žena još uvijek spava, ali danas imam prevelikih obaveza da bih se s njome zamarao. Otuširao sam se, uzeo crno odijelo (čisto da izgledam ozbiljnije s obzirom da će se danas sjatiti sve budale koje sam postavio za direktore), pokupio iz ureda laptop i svu moguću jebenu papirologiju, mobitele, ključeve od Porschea i odjurio. Došao pred kompaniju oko pola 7, popričao s vratarom, ona sranja kakvo je vrijeme danas i ostala uljudna pitanja, prošao kraj praznog Marijinog stola i zasjeo u ured. Idem još jednom detaljno pregledati sva ova izvješća za danas, ne mogu si dopustiti biti nepripremljen.... Direktor mora biti uzor jebenim radnicima. Udubio sam se u papire, u prezentaciju, kad je Marija pokucala tako sam se usrao od straha da su mi svi jebeni papiri popadali po podu.... Narednih smo pola sata i Marija i ja šuteći skupljali papire. Nisam smio popizditi na nju, jer je odradila dobar komad posla, a i da idem živčan na sastanak, ma zajebi radnju. Kad smo skupili, poslao sam je da mi ode u restoran po doručak i da mi skuha kavu.... Imam vremena do 10 sati, taman da u miru doručkujem pa da odradim što moram.

Petnaest minuta prije deset, sve sam papire posložio u fascikle, u jedan stavio tekst uvodnog govora, posebno pitanja za sve direktore, zaključao ured i otišao u sobu za sastanke. Tamo je već bila cijela svita napaljenih pomoćnica, gledale su me onako izazovno, ne znaš koja veći dekolte, ali bio sam živčan zbog sastanka pa sam ih samo preko kurca pogledao i stao vaditi papire.

Pripremio sam se, uključio kompjuter i projektor, pripremio prezentaciju. Bio sam nekako jebeno nervozan kao da mi je ovo prvi sastanak. A svaki ga tjedan imamo. Volim ljude direktno slušati, jebeš ti ono kad mi na telefon govore. Uostalom, koja budala može jamčit da me ne prisluškuju? Zato i mijenjam mobitele svaka tri, četiri mjeseca. Hvala Bogu što u kompaniji imam i tvrtku koja se bavi recikliranjem starih mobitela, tako da sve što ostane, u tajnosti izbrišu,mobitel rastave i izvoze u Koreju. Trenutno imam 12 tvrtki ovdje u gradu, ili na bližem gradskoj području. Što znači 12 nadrkanih i u gaće zasranih direktora (čast iznimkama). Svaki tjedan se sastajemo, a oni uvijek punih gaća govana. Priznajem, malo sam čitao neka psihološka sranja, neki kurac da možeš glasom manipulirat, i boga mi, istina je. Dok držim prezentacije, jebeno polako i hladno pričam, tu i tamo iznenada pokojeg seronju pogledam u oči.... A ovi, ma oni bijeli miševi su premija za njih, ovi se znoje, ruke im se tresu, glas drhti. Jebiga, nisam inače strašan, jebeno nisam, nastojim biti korektan svakome tko je pošten prema meni, ali ponekad, kao na ovim jebenim sastancima, volim odigrati na kartu strahopoštovanja.

Dok ulaze, sjedim, letimično još gledam u uvodni govor, one silne natuknice koje sam napisao, i kad vidim da je netko kročio u prostoriju, samo kimnem glavom ali ih ne gledam.

Čujem struganje stolicama o parket, skidanje sakoa, šuškanje papira.... Onda kad primijetim neki ajmo reć mir, pitam jesmo se svi okupili. Ako nismo, zapišem ime kretena koji kasni, i zderem ga po plaći. Ne više od 300 eura, ali čisto kao upozorenje. Metoda uzmi pare jebeno uspješna! Danas nije nitko zakasnio. Ustao sam, svi su zašutjeli, neki gledali u jebeni zid, neki u plafon, neki u mene. Bilo nas je petnaest u sobi, 10 muškaraca i pet žena. Nijednu nisam ševio, ovo su sve mlade, ambiciozne i dugačkih jezika magistrice, doktorice znanosti i pitaj Boga koje sve jebene titule nemaju. One koje ševim, nisam stavio na čelo tvrtki, najviše mogu biti zamjenice direktora....bez obzira na ugovore koje smo potpisali, ženski jezik je jebena stvar.