Ili - ili

Osmo poglavlje

PONEDJELJAK

Usrano jutro. Jebeno usrano jutro. Probudio me zvuk mobitela. Svaki mišić u tijelu me boli, nikad se nisam usranije osjećao. Jedva sam ispružio ruku da se javim. Zvala me Marija, uplašeno pitala kad stižem na posao. Posao??? Jbt pa ne mogu se pomaknuti. Rekao sam da ne dolazim, neka mi otkaže sve jebene poslove i neka me danas više nitko ne zove. Poklopio sam i ostavio mobitel na krevetu. Nisam se ni trudio pogledati koliko je sati. Danas ostajem u krevetu.

Zaspao sam. Da me netko pita koliko jebeno dugo, nemam pojma. A i zaboli me kurac. Zapravo, zabolio me trbuh, umirao sam od gladi. Uzimam mobitel i tipkam Jeleni poruku da mi donese doručak u krevet. Umjesto doručka, odgovorila mi je - doručak ili ručak. Jebote, da sam imao mrvicu snage, otišao bih dolje i opalio joj nekoliko šamarčina. Krava glupa! Ali danas ne bih ni mrava zgazio, koliko sam sam zgažen. Odgovorio sam: doručak, kavu s mlijekom, čašu vode i tabletu protiv bolova. 15 godina nisam pio jebene tablete protiv bolova, i jebeno ne kužim što me to toliko sjebalo da danas ne mogu ni pišati a da me sve ne boli. Kad sam se sjetio pišanja, morao sam ustati. To je toliko naporno, svu energiju koju imam moram utrošiti na jebeno ustajanje. Ali uspio sam, i nekako oteturao do kupaonice. Pišao sam pod tušem, jer nisam imao energije otići do zahoda. Jbg. Danas je dan kad i sam kršim sva jebena pravila. Otkako sam otvorio tvrtku nisam ni dana izostao, osim za jebeni godišnji, ali i to sam uvijek bio na mobitelu. Ali kad si malo razmislim, ovo je dobar test za sve zaposlene, da malo vidim kako miševi kolo vode kad mačka nema.

Prvi uspjeh jebenog dana – otuširao sam se. I kurac mi je bolje. Ubijen sam jednako kao i prije tuširanja. Samo mi se spava, kao da sam dan prije sam prokopao cijeli rudnik. Jebemu!!! Još nisam uključio mozak da promislim o jučerašnjem danu! Pizdu materinu.

Obukao sam samo bokserice, ljut što mi se sve više vide jebene dlake po prsima, i otišao do kreveta. Doručak me čekao. Prvo sam popio tabletu. Jebote, ni ne znam jel tablete pijem prije ili nakon jela. Ali nije bitno. Bitno da ova jebena bol što prije nestane. Glupa Jelena je dignula rolete. Spustio sam ih. Danas mi ne treba dnevno svjetlo nego mrak i krevet. Samo to.

Jeo sam, ma što jeo, žderao sam. Ne pamtim kad sam zadnje bio ovako jebeno gladan. Usred jela sam se sjetio na mobitel. Jebote gdje mi je usrani mobitel?? Kopao sam po krevetu ko krtica. I našao ga ispod pokrivača. A jebote. Danas nisam svoj. Legao sam na krevet totalno izmoren. Jebote jebote! I onda mi se uključio mozak. Počeo sam detaljno prolaziti jučerašnji dan. A za milijun stvari nemam objašnjenja. Koji mi se jebeni kurac jučer dogodilo? Jesam bio otet? Drogiran nečime? Što je sve ono značilo, tko su one pičke sve? Oni drugi muškarci, tko su pak ti? Tko me dovezao doma? Tko mi je auto dovezao?

Krenuo sam zvati Dijanu. Bolesno bijesan. A onda sam vidio poruku na mobitelu s nepoznatog broja. „DOBRO JUTRO. DOBILI STE KUVERTU? POGLEDAJTE JE U MIRU I JAVITE SE NA MAIL KOJI ĆETE TAMO PRONAĆI. BUDITE OPREZNI. NI JEDNA INFORMACIJE NE SMIJE DOSPJETI U JAVNOST. OČEKUJTE DALJNJE UPUTE OD NAS."

Jebote, koji se ovo kurac događa? Kakva kuverta? Istrčao sam s mobitelom dolje da pitam glupu Jelenu jel mi došla kuverta. „Misliš ona koju je donio netko za tebe?" „ Jelena, nemoj se danas sa mnom zajebavati, gdje je jebena kuverta???" Otišla je u dnevni i donijela mi crnu kuvertu. Jebote, što je ovo? Crna kuverta? Ovo je nečija jebeno glupa šala očito.

Uzeo sam kuvertu, otišao u ured i zaključao se. Dok se na laptopu podizao sustav, kidao sam kuvertu. CD i pismo. Prijetnja smrti? Da vidimo što piše:

„AKO STE PRIMILI OVU KUVERTU, VJEROJATNO STE ODABRANI.

PITATE SE - ZA ŠTO ODABRANI? ODABRANI ZA PRVI ELIMINACIJSKI KRUG.

VJERUJEMO DA VAM NI DALJE NIJE JASNO O ČEMU GOVORIMO I ZAŠTO STE BAŠ VI ODABRANI? ODGOVORI NA VAŠA BROJNA PITANJA SE KRIJU NA CD – U KOJI STE DOBILI TE VAS MOLIMO DA SADA KRENETE S PREGLEDOM. NAKON GLEDANJA, NASTAVITE ČITATI."