14

2.6K 131 16
                                        

Veljko

Grlim njeno golo telo uz sebe i ne želim da se odvojim od nje ali prokleto zvono na vratima ne prestaje da zvoni

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Grlim njeno golo telo uz sebe i ne želim da se odvojim od nje ali prokleto zvono na vratima ne prestaje da zvoni. Polako se izvucem iz njene ruke a ona promrmlja nezadovoljno.

- Odmah se vracam- poljubim je i na brzinu navucem bokserice i uputim se ka vratima.

- Tomo šta radiš ovde ovako rano?- upitam brata koji stoji naslonjen na zid.

- Gde si nestao sinoc covece zabrinuo sam se?

- Imao sam nekog posla. Nisi trebao da dolaziš mogao si samo da me nazoveš- prekorim ga jer ne želim niko da me prekida ovog jutra.

- Bih brate,nazvao bih te ali telefon ti je ostao u firmi pa sam morao da ti ga donesem- izvuce telefon i da mi ga.

- Nisam primetio hvala ti.

- Veljko zar me neceš pozvati unutra?- izdigne obrve upitno.

- Oprosti ali ne bih ovoga puta- pogleda iza mene pa se nasmeje ni malo ljut na moje negostoprimstvo.

- Uredu je brate opusti se. Samo da znaš da mama želi da rucamo zajedno jer mi moramo natrag za Zagreb i povedi i Vanju jer starci su oduševljeni sa njom.

- U redu javi cu ti - zagrli me i ode a ja se okrenem i ugledam našu razbacanu odjecu po podu. Ovo je bila najlepša noc u mom životi. Pokupim odjecu i vratim se u spavacu sobu. Ona još uvek spava ali sat na zidu pokazuje podne i iako ne želim moram da je probudim da bi stigli na taj rucak. Volim i poštujem svoje roditelje ali ovoga puta tako  bih rado ostao ovde u krevetu sa njom.

- Vanja- zazovem je u poljubim je u celo.

- Mmmm.

- Hajde dušo ustani vec je prošlo podne.

-  Ha!- uspravi se na krevetu i otvori sanjive oci.

- Kažem da je prošlo podne.

- Uf- otpuhne i pogled spusti na svoje nago telo pa povuce prekrivac preko njega.

- Sve sam nocas video nema potrebe za tim- zadirkujem je.

- Znam ...samo moramo da pricamo.

- Pricacemo ljubavi ali ne na praznog stomaka. Moji se vracaju za Zagreb i žele da idemo na rucak. Ja idem da skuvam kafu da se rasanimo i idemo da ih ispratimo a kasnije cemo pricati.

- Želiš da ja idem sa tobom?- gleda me u neverici.

- Naravno da želim ti si moja devojka. A sada skini taj zabrinuti izraz sa lica i dođi u dnevnom boravku- uštinem je za obraz i odem da skuvam kafu. Znam da treba da pricamo ali strah me da ne kaže da se pokajala i da ne želi da bude samnom.

Nekoliko minuta kasnije ušla je u kuhinju i sela na barsku stolicu. Stavio sam dve šoljice kafe ispred nje i prebacio je u svoje krilo.

- Ovde sam te obeležio- poljubim joj vrat.

𝒟𝓏ℯ𝓃𝓉𝓁𝓂ℯ𝓃 𝒾 𝒟𝒶𝓂𝒶 🔚Where stories live. Discover now