A girl with lots of hate

9. Dio

Spremila sam djevojke u krevet i onda sam sama legla.
Počela sam čitati knjigu ali nisam mogla prestati misliti na Joška, kojeg sam taj dan vidjela u trgovini.
Izgledao je toliko sretno i predivno, kao i prije dvije godine.
Jedna suza mi je skliznula kroz obraz i stavila sam knjigu sa strane.
"Saberi se y/n! Ne trebaš ga i ne voliš ga!", rekla sam sama sebi ljuto ali još uvijek mi je bio duboko u srcu.
"Kako mi je to mogao napraviti??? Kako je mogao kćeri ostaviti zbog druge žene??? Zašto me mučiš, Joško, zašto??"
Suze su mi nekontrolirano padale iz očiju i brzo sam stavila ruke na usne, da me kćeri ne čuju.
"Mama, zašto plaćeš?", čula sam Ellianu odjednom.
Pogledala sam prema vratima od sobe i tamo su stajale Vanesa i Elliana.
"Ne plaćem, dušo. Zašto bih plakala?"
"Pa, čule smo te sve do sobe i mislile smo da se nešto dogodilo", odgovorila je Vanesa.
"Ne ne, ništa nije bilo. Dobro sam :)", odmahnula sam glavom i cure su mi odmah skočile na krevet.
"Mogu ovdje spavati, mama? Bojim se", pitala me Elliana i čvrsto sam ju zagrlila.
"Naravno da možeš. I ti isto možeš ovdje spavati ako želiš Vanesa"
"Daaa"
Legle su pokraj mene u krevet i ispričala sam im jednu divnu priču.

***

"Što želiš, y/n?", pitao je Joško nezainteresirano.
"Wow, nisam očekivala da ćeš se javiti. To što sam htjela reći je, da nedostaješ Vanesi i Elliani jako i da bi htjele da ih dođeš vidjeti. Samo na pola sata"
"Ne"
"Molim te, Joško"
"Neću doći, jer znam da ne želiš da dođem zbog kćeri, nego da me vidiš"
"Zašto bih te htjela vidjeti, nakon svega toga što si mi napravio? I stvarno jako nedostaješ curama"
"Ne vjerujem ti"
"Ne moraš mi vjerovati. Ali dođi samo da vidiš cure. Ako ih upoće još voliš"
"Naravno da ih volim! One su moje kćeri, isto kao je i Lucas moj sin ali neću doći kod tebe."
"Dobro, onda neka one dođu kod tebe? Onda mogu i upoznati Lucasa i tvoja ženica se neće uvrijediti"
Preko telefona sam mogla vidjeti da je preokrenuo očima i onda je izdahnuo.
"Dobro. Sutra u 15:00 sati neka dođu kod mene. Ali samo na pola sata! I adresu ću ti poslije poslati"
"Ok"
Poklopila sam, jer ga više nisam mogla slušati.

***

"Znate što, cure?", pitala sam kćeri, kada sam ih pokupila iz škole i vrtića.
"Štoo?", pitala je Vanesa.
"Sutra idete kod tate i upoznati ćete brata!"
"Stvarnoooo?"
"Da, Elliana. Stvarnooo"
Počele su skakati po cijeloj kući od veselja i odjednom mi je zvonio mobitel.
Bio je Andrew:
"Y/n, moram ti nešto reći!", rekao je uzbuđeno, kada sam se javila.
"Što mi moraš reći, Andrew? Zar je nešto loše?"
"Ne ne, ovo nije loše, ova vijest je predivna!"
"Onda reci, slušam"
"Postao sam tata!!", viknuo je i suza mi je skliznula niz lice.
"Zar ti to stvarno?? Nemoj mi reći da lažeš!"
"Ne lažem, seko. Stvarno je istina. Amelia je prije pola sata rodila i bebice su predivne!"
"O moj bože, Andrew! Koliko sam ponosna na vas!!"
"Da i ja sam ponosan! Sutra možete doći vidjeti Luciju i Noaha"
"Uhm, ne znam hoću li moći sutra"
"Zašto, y/n?"
"Pa, danas sam zvala Joška i rekla sam mu da curama jako nedostaje i sutra će ići kod njega na pola sata"
"Pa možete poslije toga doći, ako želiš"
"Da mogle bi. Može oko 15:45?"
"Naravno"
"Okej super, hvala braco. Volim te i znaj da sam jako ponosna na tebe i Ameliu"
"I ja sam jako ponosan na tebe i cure"
Poklopio je i ispričala sam kćerima o Ameliji i Andrewu.

***

Pokupila sam kćeri i odmah smo krenule prema Jošku.
Parkirala sam auto ispred kuće i morala sam se prvo mentalno pripremiti na ovaj događaj.
"Mama jesi li dobro?", pitala me Vanesa kada sam glasno uzdahnula.
"Da, ljubavi sve je u redu"
Samo je kimnula i izašla sam iz auta.
Izvadila sam Vanesu i Ellianu i zajedno smo krenule do vrata.
Pozvonila sam i Amina je odmah otvorila vrata.
"Zdravo Amina, Vanesa i Elliana su došle vidjeti Joška", rekla sam ljubazno.
Amina je samo kimnula i pustila cure unutra.
Ušle su i ja sam htjela za njima ali odmah je stala ispred vrata.
"Samo sam ih htjela pozdraviti", rekla sam joj.
"Vidjet ćeš ih za pola sata"
Kimnula sam, okrenula se i otišla u auto.