A girl with lots of hate

13.Dio

Nakon što je Amina otišla, sjela sam na kauč i razmišljala.
Polako su mi suze tekle niz obraze i nisam imala namjeru da ih obrišem.
'Zašto me više ne voli?', pitala sa samu sebe i pogledala u daljinu.

Što bi sada radila da je još tu?

Vjerovatno bi sjedili na kauču i razgovarali o djeci ili našem djetinstvu.
Joško bi me pažljivo slušao kada bi mu pričala o tragičnoj smrti mojih roditelja a ja bi i njega pažljivo slušala kada bi rekao kako se zabio u drvo kada je bio mali.

Morala sam se nasmijati na taj pomisao i obrisala sam suze.
"Život bi bio toliko jednostavan da si ostao... Ali nisi. Ta tvoja ljubav i sve ostalo je bila samo igra i imao si oko samo za Aminu", rekla sam tiho i pogledala na televiziju koja je bila ugašena.
Upalila sam ju da izbrišem te tužne i dramatične misli iz svoje glave.

***

JOŠKO POGLED:
Amina je otvorila vrata i ušla unutra.
"Hej, ljubavi!",rekla mi je i približila mi se.
"Bok, dušo"
Poljubila me i zatim zagrlia.
"Nadam se da ćeš uspjeti dobiti Vanesu i Ellianu jer želim vidjeti kako y/n propada!", rekla mi je i počela se smijati kao vještica.
"I ja bi htio imati kćeri ali imam isjećaj kao da y/n nije zaslužila to"
"Zašto? Nemoj reći da ju voliš!"
"Ne, ne volim ju! Samo se tako osjećam. Ja želim da su mi kćeri sretne i da imaju dobru majku"
"Znači, ostavit ćeš Vanesu i Ellianu njoj?"
"Ne znam. Nisam siguran, jer su sretne sa njom i sigurno bi im jako teško palo da će morati otići od mame"
"Da, ali one su i tvoja djeca"
"Znam, ipak ću ih vidjeti svaki vikend"
"Znači, ne želiš vidjeti y/n kako pati nakon što ti je oduzela 10.000€?"
"Amina, nemoj sa time!"
"Što?!"
"Jednostavno nemoj i šuti"
Ljuto me pogledala ali nije se usudila pipnuti jer me se boji.
"Bravo", rekao sam i pomazio je po glavi.
I dalje me ljuto gledala ali primila me za ruku i čvrsto zagrlila.

Y/N POGLED:
Ugasila sam televiziju i krenula u kuhinju.
Počela sam kuhati ručak da mi kćeri ne bi bile gladne kada dođu.
Tu i tamo sam pomislila na Joška ali brzo sam pokušala misliti na nešto drugo.
Pomislila sam na mamu i tatu i kako sam jedva čekala da dođem kod njih na nebo.
Ali nisam mogla ostaviti Vanesu i Ellianu same.
Nisam ih mogla ostaviti jer bi onda morale živjeti kod Amine i Joška a to stvarno nisam htjela.
Nisam htjela da mi kćeri pate.

Završila sam ručak i onda ušla u auto i pokupila kćeri.
"Bok, cure", rekla sam i veselo ih zagrlila.
"Bok, mama!", rekla je Elliana i tužno me pogledala.
"Što je bilo, dušo?"
"Ništa"
Pogledala sam ju sumnjivo ali ipak
sam je stavila u auto i krenula doma.
"Još ćemo razgovarati", rekla sam joj.

Nakon ručka Vanesa je otišla u sobu da napravi zadaću a Elliana i ja smo sjedile na kauču.
"Što je bilo dušo?",pitala sam ju i uzela u krilo.
"Teta Bianca je opet zločesta prema meni bila!"
Počela je plakati i čvrsto sam ju zagrlila.
"Što je napravila?"
"Smijala mi se i opet rekla da sam glupa", odgovorila mi je puna suza.
"Sutra ću opet razgovarati sa njom, može?"
Elliana je kimnula i poljubila sam ju na čelo.
"Sve će biti u redu", rekla sam i još jednom ju čvrsto zagrlila.
Lagano je kimnula i obrisala suze iz lica.
"Mogu ići u drugi vrtić?"
Pogledala sam ju razmišljaući
"Ne znam dušo. To he jedini vrtić u blizini"
"Ali ja ne želim biti ovdje!"
"Dobro dušo smislit ćemo nešto"
Još jednom me zagrlila i grlile smo se još pola sata.