14.Dio

24 0 1
                                    

MJESEC DANA KASNIJE:
"Ne mogu vjerovati!", vikala sam Andrewu na telefon
"Što ne možeš vjerovati?? Zar si uspjela?"
"Nisam nimalo uspjela, Andrew! Oduzeo mi je kćeri!"
"Što?! Kako??!!"
"Ne znam!"
Kada sam vidjela kako je stavljao Vanesu i Ellianu u auto, suze su mi tekle niz lice i nisam ih mogla zaustaviti
"Y/n?"
"Što??"
"Zar je sve u redu?"
"Ne nije!!! Zar nusi čuo da mi je uzeo kćeri?!"
"Čuo sam, y/n. Samo bila si tiha i mislio sam da si nešto napravila"
"Znaš što ću napraviti? Ubit njega i ovu njegovu glupu ženu!"
"Y/n smiri se!"
"Kako da se smirim kada mi je uzeo dijecu?!"
Andrew nije ništa na to odgovorio i poklopila sam.
Sjela sam u auto i vozila nekamo, ni sama nisam znala kamo.
Samo sam htjela pobjeći od problema.

Kada sam se vozila, Andrew me zvao više puta ali nisam se nijednom javila.
Htjela sam sve završiti.

ANDREW POGLED:

Nakon pola sata mi je y/n napokon odgovorila.
"Y/n napokon! Gdje si ti??"
"Jeste li vi obitelj od y/n?"
"Što? Tko ste vi i gdje je y/n?", pitao sam zbunjeno i počeo sam se brinuti za sestru.
"Znam da ste zbunjeni ali odgovorite mi na pitanje"
"Da, ja sam njezin brat. I gdje je ona?"
"Nažalost sestra vam je imala tešku nesreću i sada je ovdje u bolnici. Šanse da preživi su dosta niske ali pokušavamo najbolje"
Pogledao sam kroz prozor i nisam mogao ništa reći.
Y/n imala nesreću i šanse da preživi su niske?
"Gospodine jeste li još ovdje?"
"Što?? Y/n..."
"Jako mi je žao"
Poklopila je i odmah sam krenuo do Amelije.
"Hej dušo što je bilo? Jako si blijed"
"Y/n... je"
"Što je sa njom?? Zar se nešto dogodilo??"
"Imala je.... nesreću"
"Što??!!"
"Da, ja... ja idem u bol... bolnicu"
Amelia je ustala sa kreveta i čvrsto me zagrlila.
Osjetio sam njene vruće suze na mom ramenu i nisam mogao zadržati svoje.
"Sretno", rekla je puna suza i otišao sam prema bolnici.

"Oprostite, doktorice! Kako je y/n?", zaustavio sam jednu doktoricu kada je izlazila iz njene sobe.
"Sada je na operaciji. Stanje je sve gore i gore"
Primio sam se za glavu i polako sjeo na stolicu.
Suze su mi padale niz lice i nisam mogao prestati misliti na nju.
Zašto si to napravila, y/n?
Pitao sam sam sebe i pogledao na strop.
"Molim te, bože ostavi je tu na svijetu jer ne mogu bez svoje sestre"
Osjetio sam ruku od nekoga na svome ramenu.
Pogledao sam iznad sebe i vidio Joška.
"Što ti radiš ovdje??", pitao sam jako ljuto i ustao sa stolice.
"Žao mi je brate"
"Za sve to si ti kriv!"
Ljuto sam ga pogledao i udario ga šakom u nos.
"Što ti je?!", pitao me i obrisao krv sa nosa.
"Ubit ću te!"
Još jednom sam krenuo prema Jošku i udario ga u nos.
"Prestani!"
Nisam ga slušao i udario u trbuh.
Pao je na pod i odmah su dobježale doktrice.
"Van!", vikala je jedna na mene i otišao sam.

Nakon dva sata sam se vratio da vidim stanje moje sestre.
"Oprostite zbog smetnje prije. Samo imam jedno pitanje"
"Da?"
"Kako je y/n?"
"Ohh", rekla je doktorica i tužno me pogledala.
"Žao mi je gospodine. Y/n je imala jako tešku nesreću i nažalost nije preživjela"
Kada sam shvatio što je doktorica rekla suze su mi počele teći niz lice i sve je postalo biti crno.

10 GODINA KASNIJE:

VANESA POGLED:
Taj dan kada nas je tata na sudu dobio, mama je imala nesreću i otišla je sa ovog svijeta.
Kada smo saznale, Elliana i ja smo jako plakale i nismo pričale sa tatom danima.
Živjele smo kod tate i nije bilo najbolje. Kod mame bi sigurno bilo puno ljepše jer je ona bila dobra i brinula se za nas a Amina nas je mrzila.
Ja nisam imala najbolje ocjene u školi u uvijek me udarala zbog toga.
Kada je Elliana rekla da voli žene isto ju je udarala.
Ali kada su Lucas ili Nina imali loše ocjene onda nije bilo ništa i rekla je: 'Dogodi se'
Kada je Elliana napokon priznala da ju je Luvas silovao je naravno opet dobila batine jer joj nije vjerovala.
Hvala bogu je to sve sada prošlo jer se tata rastavio sa Aminom.
To je bila njegova jedina dobra odluka.

Elliana je porasla u mini verziju od mame i stvarno joj jako slići.
Iako ima samo 14 godina, jako je zrela i ne ponaša se bezobrazno.
Tetak Andrew je rekao da je i mama takva bila.
A ja? Ja sam upoznala svoje prave roditelje i mama je puno bolja.
Ja lićim na svog pravog tatu i stvarno nisam ponosna na to jer se bojim da ću postati kao on.
Ali mama me jako dobro odgojila i nikada se neću taki ponašati.

Pronašla sam osobu koja me jako voli i poštuje i to je moj dečko Leo.
Ovih mjesec dana što smo zajedno, uvijek je bio uz mene i pomagao mi preboljeti sve to što sam proživjela.
Jako sam mu zahvalna za to i nadam se da ga nikada neću izgubiti.

————————————————————

End.
Nadam se da vam se svidjela priča iako je pomalo kratka😬
Jako mi je žao zbog toga ali nisam imala više jako puno ideja.
Hvala svima za čitanje priče i komentarima!
Ako imate ideje za još jednu, slobodno napišite u komentare i hvala još jednom svima!

Love y'all🫶🏼

A girl with lots of hateWhere stories live. Discover now