A girl with lots of hate

12.Dio

Andrew je došao i nakon pola sata otišao jer ga Amelia trebala.
Ja sam sjedila na kauču i gledala televiziju makar se nisam koncentrirala na seriju nego mislila na Joška.
'Još uvijek ga volim', rekla sam sama sebi tiho i pogledala u daljinu.
Zatvorila sam oči i utonula u misli:

Joško i ja smo sjedili u dvorištu i promatrali kćeri kako se igraju na toboganu.
"Kako si?", pitao me i pomazio mi trbuh u kojem je bio naš sin.
"Dobro sam. Samo me malo boli trbuh danas", odgovorila sam mu i poljubila ga.
"Uskoro ćemo ga upoznati", šapnuo mi je uho i jedva sam čekala vidjeti našeg prvog sina.
"Mama, tata vidite što mogu!", viknula je Elliana i spustila se brzo niz tobogan.
Joško je odmah ustao i primio ju na kraju jer se bojao da će joj se nešto dogoditi.
"Tata, dobro sam!", rekla mu je smijajuči.
Polako sam kimnula glavom i počela si maziti trbuh kada je Vanesa došla do mene.
"Mama, znaš što?"
"Što, dušo?"
"Jedva čekam vidjeti brata!"
Nasmijala sam se glasno.
Ovo je stvarno bio najljepši dan na svijetu!

Elliana me izvukla iz misli kada je sjela pokraj mene i počela ispitivati kada ćemo u park.
"Ljubavi, danas ne mogu. Stvarno nemam snage za to danas. Sutra ćemo ići, obećajem"
"Ali i jučer si obećala!"
"Znam, dušo. Ali nisam znala da će biti to sa tatom i nisam znala da ću biti tako loše. Nemoj mi zamjeriti"
"Ali ja bi htijela ići sada!"
"Elliana, ne mogu! Zar ne vidiš koliko sam loše?"
"Mama, ali ja želim ići!!"
"Elliana, već je noć vani. I vrijeme za spavanje. Sutra je opet vrtić"
"Ne želim u vrrić! Teta Bianca je jako zločesta prema meni!!"
"Kako to misliš? Zašto?"
Polako sam se počela zabrinjavati jer je Elliana uvijek voljela ići u vrtić.
"Govori mi da sam glupa jer ne znam pobojati bojanku"
"Što?! Zar ona ne zna da si ti 4-godišnje dijete?"
Elliana je slegnula ramenima i sjela pokraj mene.
Uzela sam ju u krilo i pomazila je po glavici.
"Razgovarat ću sa njom, može? Nitko mi ne može zvati kćer glupom"
Kimnula je i mazile smo se.

***

Bilo je 8:37 ujutro i već sam odvela Vanesu u školu.
"Mama, stvarno ćeš pričati sa tetom Biancom?", pitala me Elliana kada sam je vozila u vrtić.
"Da, naravno"
"Oke"

Ušle smo unutra i Elliana je odmah odbježala prijateljicama kada sam ja krenula do tete Biance.
"Jutro. Možemo li porazgovarati?",pitala sam ju.
"Dobar dan, gospođo y/l/n! Slobodno, dođite sa mnom"
Pratila sam Biancu do njenog ureda i sjela sam na stolicu ispred njenzinog radnog stola.
"O ćemu želite razogavarati? Zar se Elliana sa nekim posvađala?"
"Nije se sa nikome posvađala samo vas trebam nešto pitati"
"Slobodno me pitajte sve što želite!"
"Okej. Zar ste vi rekli Elliani da je glupa jer ne zna pobojati bojanku?"
Blijedo me pogledala i pokušavala izbjeći eye contact.
"Ehm...Ne. Zašto bi to rekla? Elliana je najpametnija u vrtiću!"
"Aha. Elliana mi je jučer pričala da ste je zvali glupom"
"Ah pa onda je sigurno lagala. Znate kako dijeca vole lagati, da bi se bolje osjećali"
"Ne vjerujem da je Elliana lagala."
"Zašto ne? Zar je ona neko božje dijete?"
"Nije božje dijete. Nego kako ste poblijedili kada sam vas to pitala."
"Pa poblijedila sam jer mi je bilo čudno da to pitate."
Kimnula sam i ustala sa stolice.
"Moram ići", rekla sam dosadno i otišla iz ureda.
Nisam joj vjerovala.

Nakon vrtića otišla sam u trgovinu po par namjernica za ručak i onda krenula kući.
Parkirala sam auto u garažu i ušla unutra.
Preplašila sam se kada sam vidjela Aminu na kauču.
"Što ti radiš ovdje??", viknula sam na nju čim sam je pogledala.
"Znam što izvodiš! Nisam glupa"
"Što?! O ćemu ti to pričaš?? I kako si ušla unutra?"
"Znam da mi želiš uzeti Joška!! Ali neću to dopustiti!"
"Što? Zašto bi htijela uzeti Joška, kada me toliko slomio? I to ne samo mene nego i Vanesu i Ellianu"
"Ti si takva zmija! Znam što namjeravaš i znam tvoj glupi plan! Ali nikada nećeš dobiti Joška!!"
"Amina, o ćemu ti pričaš?! I kako si ušla unutra?!"
"Nisam glupa, draga moja y/n. Možda mu jesam druga žena, ali tebe nikada nije volio koliko voli mene!"
Počela se glasno smijati i krenula je prema vratima. Izašla je van i morala sam sjesti na kauč.
'Što se to sada dogodilo?', pitala sam samu sebe i obrisala suze.
Tebe nikada nije volio koliko voli mene!
Ta rečenica mi nije izlazila iz glave i morala sam plakati.
"Sa ćime sam ja to zaslužila?"