A girl with lots of hate

11.Dio

"Ne znam, što da napravim",rekla sam Andrewu kada mi se javio.
"Kako to misliš?"
"Pa jućer su Vanesa i Elliana bile kod Joška i jako su se dobro provele. Sada se bojim da mi neće uspijeti i da ću ih morati dati Jošku.", rekla sam zabrinuto, jer je uskoro bio sud.
"Samo što su se dobro provele ne znači da ćeš ih odmah morati dati Jošku, y/n"
"Ali ipak se jako bojim. Što ću ja bez nijh? Moj život nema smisla ako nisu Vanesa i Elliana tu"
"Hey, ne govori to! Život ti ima smisla i kada si sama! Znam da ih jako voliš i znam da si jako tužna i bojiš se, jer bih i ja bio jako tužan da izgubim Noaha i Lidiju. Ali promatraj ovo pozitivno. Sigurno ih nećeš izgubiti jer si ti jako dobra majka i to što su se jednom dobro provele ne znači, da će odmah biti kod njega."
"Pa i pokušavam promatrati pozitivno ali jako se bojim da ću ih izubiti. Što ću ja bez mojih kćeri?"
"Smiri se, y/n. Proces tek počinje drugi mjesec, nemoj si sada razbijati glavu sa time. U ovih mjesec dana pokušaj biti još bolja iako si već najbolja. Samo nemoj previše razmišljati o tome i biće bolje, vjeruj mi"
"Okej, hvala Andrew. Stvarno si najbolji brat na svijetu!"
"Za tebe bih sve napravio. I ako imaš problema, samo me nazovi i pokušat ćemo riješiti zajedno. Ko' i uvijek"
"Hvala ti još jednom, Andrew"
"Uvijek"
Poklopila sam i odmah sam se osjećala bolje.
Andrew mi je bio kao psiholog od malena, kada su nam roditelji imali nesreću i jako sam mu zahvalna za to.
Bila sam još malo na društvenim mrežama i onda sam krenula kuhati, da mi kćeri ne budu gladne, kad se vrate kući.

***

JOŠKO POGLED:
Za mjesec dana počinje proces za sud. Inače sam htio ostaviti y/n kćeri ali morao sam se nekako osvetiti.
Vozio sam se prema njenoj kući i parkirao auto u praznu garažu pokraj kuće.
Dolazi osveta, draga moja.
Izlazio sam iz auta, taman kada su y/n i kćeri izlazile van.
"Što ti radiš ovdje?", pitala je y/n odmah ljuto i sakrila cure kao me se trebaju štiti.
"Samo sam htio vidjetu Vanesu i Ellianu."
"Nismo li se dogovorili za svaki drugi vikend?"
"Jesmo, ali jako mi nedostaju"
"Neću ti ih dati! Ili dođi drugi tjedan ili ih više nečeš vidjeti!"
Iznervirano sam ju pogledao.
Nikada se neće promijeniti.
"Ja sam jim otac i smijem ih vidjeti kada želim!", odgovorio sam ljuto i krenuo prema y/n
"Zašto onda tek sada nakon dvije godine dolaziš?? Znaš li koliko su one patile i koliku suza je izletjelo iz nijihovih predivnih očiju u tih dvije godine? Sigurno ne, jer te boli briga za njih i mene. Znam da to sve radiš samo za glupu osvetu."
"Kako?.. Ne, ne radim za osvetu! Samo su mi počele nedostajati nakon dvije godine"
"Sigurno. Ja tebe stvarno ne razumijem. Zašto mi se želiš osvetiti ako sam ja bila ona koja je patila"
"Ne želim nikakvu osvetu!", rekao sam glasno jer sam polako gubio živce.
Kako sve to zna? Zar me prati ili takvo što?
"Sto posto. Sada mi se gubi sa očiju i idi tamo od gdje si nakon dvije godine tek došao!"
Nisam se htio više svađati jer je saznala istinu pa sam se okrenuo i otišao.
Ušao sam u auto i krenuo ljuto prema kući, gdje su me čekala bolja dijeca i žena.

Y/N POGLED:
Joško je otišao i suze su mi tekle niz lice.
Nisam znala zašto ali nisam ih ni mogla zaustaviti.
Ušla sam natrag u kuću i ozula patike i jaknu.
"Zar nećemo ići u park?", pitala me Elliana tužno i obrisala sam si suze iz lica.
"Oprosti dušo, sada stvarno nemam snage ali možete se ići igrati u dvorište"
Kimnula je, a Vanesa je došla do mene:
"Mama, jesi li dobro?"
Kimnula sam kćeri i poljubila ju na čelo.
"Sve je u redu, ljubavi. Sada se idi igrat sa Ellianom"
Cure su se igrale u dvorištu, a ja sam sjedila u kuhinji i zvala Andrewa.
"Hey, seko. Zašto zoveš?", pitao me odmah nakon što se javio.
"Oprosti ako smetam sa svim svojim problemima, ali Joško je danas htio uzeti cure" odgovorila sam i još jedna suza mi je potekla iz oka.
"Ne smetaš, y/n! I zašto je taj gad opet došao?"
"Znam da želi neku osvetu ali neće priznati. Možda zato što sam ga ostavila kada je njegova igra još trajala i izgubio je 10.000€. A možda me još voli. Ne znam što da napravim. Samo želim da nas opet pusti na miru!"
Opet su mi suze počele teći jer sam se bojala da će nam nauditi.
"Smiri se, y/n. Sve će biti u redu. Sve će mu se vratit sa vremenom"
"To kažeš svaki put, Andrew! Ali jel' postalo bolje? Nije, i nikada neće biti!"
"Y/n! Smiri se! Dolazim za deset minuta i do onda želim da se smiriš i počistiš te negativne misli iz tvoje glave!"