Iza devet kunfina

Inicijacija

Odnosi su se promijenili nakon incidenta. U prvim se danima Mladen držao po strani, njegovu uobičajenu arogantnu ćud, zamijenila ja povučenost i šutljivost. Slaven je dan nakon bio na oprezu, no kad je vidio da Jan i Vita nemaju namjeru događaj ispričati krsniku, počeo je sve češće s njima provoditi vrijeme. Ipak, kad bi ih brat zatekao kako se nakon doručka cerekaju pospremajući tanjure, naglo bi zašutio i udaljio se uz promumljanu ispriku.

Onda se jednog jutra Mladen probudio i kao da je odlučio započeti novi život. Prvo se ispričao Janu, a onda je Viti zahvalio na pomoći. Čak je i Ivi objasnio što se dogodilo dok su ga ostali promatrali otvorenih ustiju. Nakon toga atmosfera u kolibi i oko nje postala je harmonična. Pomagali su jedno drugome i zbog toga brzo napredovali. Mladen i Jan su se naročito trudili, svakog dana bi do kasno u noć vježbali mentalni dominij, dok bi Vita i Slaven hrkali premoreni višesatnim hodanjem po planinama. Najviše su ih iscrpljivali pokušaji dozivanja magije, te njenog savladavanja i usmjeravanja.

Jednog jutra, dok su doručkovali topli kruh na kojem se topio maslac i kapao med, krsnik je objavio datum inicijacije. Jan je ispustio šalicu čaja na stol i cijelog ga zalio vrućom mirisnom tekućinom.

Tjedan dana prije inicijacije strogo im je zabranjena hrana, a dan prije i voda. Prva četiri dana posta Viti su najteže pala. Onda se tijelo naviklo na glad i nije više toliko protestiralo. No novaci su bili slabih tijela i živaca. Blizanci gotovo da nisu izlazili iz svoje sobe, a mali Jan je masu – koju je tijekom dva mjeseca redovitog hranjenja stavio na sebe – sad iz dana u dan naočigled gubio. Nakon što je prošao sedmi dan bez ručka, čim je pao mrak, Ivo ih je poveo prema obližnjem brdu. Inicijacija se uvijek održavala u ruševnoj kamenoj kuli Petrapilosa. Mjesto je bilo napušteno, a put uzbrdo gusto zarastao. Večer je bila hladna, bez vjetra, a pun mjesec, čudno narančaste boje bacao je na hrastove neobično svjetlo.

"Ima li kraja ovom brdu?" promumljao je Slaven sebi u bradu.

"Nadaj se da idemo na ovo brdo, a ne na ono iza njega," rekao je Jan na što su se kiselo nacerili jedan drugome.

"Noge mi se toliko tresu da se spotaknem na svaki kamen na putu," Mladen je pridržavao granu pored koje je prolazio. "Ako uskoro ne stignemo netko će me morati nositi."

"Nema problema," rekla je Vita. "Stavit ćemo te Janu na leđa, lijepo spavaj, pa ćemo te probudit kad stignemo na cilj."

"To bi bilo super, nisam već tri dana oka sklopio," rekao je hvatajući Jana za ramena. "Čekaj stani," objesio mu se oko vrata, spustivši se na koljena. "Dobro, sad može, hodaj dalje."

Jan je pokušao napraviti nekoliko koraka, no Mladenova koljena su ostala na istom mjestu u zemlji.

Ispred njih, Ivo je već odmaknuo. Okrenuo se i uputio im pogled pun prijekora. 

"Prestanite se glupirati," rekla je Vita. "Kao da nemamo pametnijeg posla."

"Da mama!" zapjevali su u jedan glas dječaci.

Napredak je bio spor, uz česta stajanja. Kad su već izgubili vjeru da će ikad stići, pred njima se otvorila čistina, na čijem je središtu blistao ostatak nekoć velebnog dvorca. Zastali su kao začarani, zamišljajući život koji se nekada tamo odvijao.

"A sada - nova povijest," rekao je Slaven svečano.

Krsnik se prvi popeo na zid i sišao u unutarnju stranu ruševine bez krova. Novaci su ga slijedili snalazeći se pri penjanju kako je tko znao i umio.

Unutar kule, krsnik je po podu prosipao bijeli prah zatvarajući njime široki krug. Onda je krenuo prema zidu gdje je stajalo pripremljeno suho granje i hrpica debelih cjepanica. Zapalio je vatru dok su učenici istraživali prostor u polumraku. Znali su već napraviti svoje svjetlo no krsnik ih je naučio štedjeti magičnu energiju.