Necessary Evil

0.4

On je oduvijek bio jedan od onih koji nisu marili o tuđim mišljenjima. Nije se zamarao tko će što reći ili pitati ga, uvijek je bio svoj. Majka narkomanka je jedan od faktora u životu koji su ga napravili ovakvim kakav je sada, svaki dan s tom ženom ga je ubijao, svaki trenutak je htio provući nož niz njen vrat koji bi dokrajčio njen život. Šteta, ne može ponoviti taj trenutak.

Maleni osmijeh je plesao u kutu njegovih usana dok je ulazio u zgradu. Tu je bio i više nego poznat, tu je bio vođa. Uživao je u tome, ovdje ljudi govore što on naredi, ovdje je on taj koji vlada i to se nikada neće promijeniti.

Sa rukama u džepovima, prišao je pultu. „Gdje je pošiljka?"

Mlada žena koja ovdje radi podignula je glavu i pogledala ga u oči. Bila je jedna od onih koja kada ga vidi, ubila bi za njegovu ljepotu, ali i sama je bila svjesna da njegovo ludo srce možda nikada neće ni jedna dobiti.

„O-otraga. Djevojke su j-još uvijek u kamionu." Strah je izlazio iz usta dok je progovarala svaku riječ.

Klimnuo je glavom i maknuo se od pulta. Moglo se reći da je otvorio svoj maleni biznis, ali o ovakvom biznisu se ne govori puno. Preprodaja djevojaka nije ono o čemu se želi hvaliti i s čim se treba ponositi, ali gledati njih kako pate, to je ono u čemu uživa najviše.

Otvorio je bijela vrata koja su ga vodila u njegov maleni vrt, normalni ljudi ovakve stvari ne odobravaju, ali on nikada nije bio normalan.

Osmijeh koji je nosio na licu, raširio se još više kada je ugledao svog prijatelja kako stoji pored kombijem u kojem trebaju biti djevojke. Jedna malena, nesretna djevojka bi mu sada odlično došla.

„Prijatelju, nije ti dugo trebalo." Isti muškarac od maloprije mu je prišao.

Adam. Muškarac kojeg jedinog može nazvati prijateljem, samo je njemu vjerovao oko ovako velikih poslova. Mogao se pohvaliti sa par prijatelja, ali jedino je Adama smatrao pravim. Neki su se družili s njim zbog novca, a neki posebice zbog njegove slave i djevojaka koje je nudio.

„Kada su ovakve situacije u pitanju, prvi sam." Rukovao se sa svojim prijateljem, ne mičući osmijeh.

„Naravno." Nastavio je Adam. „Ova tura je najbolja."

„Pokaži mi ih, prijatelju." Kada bi samo znao što ga čeka unutra.

Nije mogao ni zamisliti da djevojka o kojoj sanja noćima i koju promatra udara glavom u tom mračnom kombiju.

„Moraš se smiriti, Zoe." Tiho joj je govorila. „Tvoje plakanje nas neće izvući odavde."

Od onoga trenutka kada su zadobile udarac u glavu i probudile se u kombiju punom raščupanih djevojaka, znale su da ovo ne sluti na dobro. Poneke su već pale u nesvijest, u kombiju je prevruće, a dvadesetak djevojaka su dijelile isti zrak.

„Molim te, Ellis." Suze su se spuštale niz lice njene najbolje prijateljice. „Izvuci nas odavde."

Zoe je bila u prevelikom šoku da bi normalno razmišljala, ali bila je svjesna da je Ellis već bila u ovakvoj situaciji, a vjerovala joj je svojim životom. Ellisina mračna prošlost je nešto što je drži još uvijek na životu i od čega ne može pobjeći, ali naučila se boriti s tim.

„Obećavam ti." Ellis je sjela na hladan pod. „Izvući ću nas odavde."

Zoe je klimnula glavom i naslonila se na jedan kraj kamiona. Ellis se okrenula oko sebe i pogledala ostale djevojke, strah je isijavao iz njihovih očiju dok su pogledavale jedna drugu. Moglo se vidjeti po njihovim izrazima lica da su ovdje same i da ne očekuju nekoga da ih spasi.

Ellis se ustala sa poda i došla do bijelih vrata kombija. Svoju ruku je stavila na malenu udubinu i pokušala povući, ali kao i očekivano, zaključano je. Nije mogla trpjeti ovo neznanje o tome što će se desiti s njom, Zoe i ostalim djevojkama, ali nije se plašila, znala je da nema drugog izbora nego da ostane pribrana.

„Otvorite!" Glasno je viknula, udarajući po vratima.

„Što to radiš?!" Čula je glas iza sebe.

Djevojka, njene visine ju je gledala u oči, ne vjerujući. „Sve će nas pobiti." Nastavila je. „Ostavi ta vrata!"

Ellis se okrenula i vidjela osušene suze na njenim obrazima i prljave ostatke po njenim rukama.

„Ako ništa drugo, možda nakon svega izađem i živa." Ellis joj je odbrusila.

Djevojka ju je pogledala i odmahnula glavom. Maleni osmijeh se pojavio na Ellisinim usnama dok ju je gledala, i sama je znala da je Ellis ta koja zna što radi.

„Otvorite!" Ellis je ponovila, jače udarajući u vrata.

„Otvorite, molim vas!" Vrištala je.

Nakon nekoliko trenutaka tišine, bijela vrata su se tresla dok je mogla čuti korake kako se približavaju kombiju. Strah je prevladao njenim tijelom dok je ukipljeno gledala u vrata. Znala je da u tom trenutku može očekivati metak u glavu ili spas.

Vrata su se otvorila i pogledala je u osobu koju je najmanje očekivala. Osmijeh koji je u tom trenutku imao na licu, splasnuo je dok su mu se oči ispunile iznenađenjem.

„Malena, zbilja voliš nevolje?!"

31.7.2015.