Žao mi je ako ima grešaka.
„Hajde, malena, nemamo cijelu noć." Sa smiješkom je rekao.
Sjedio je u mraku na njegovom krevetu kojeg su pokrivale bijele plahte. Kako je samo želio da ona uđe u taj krevet, da bude pokraj njega.
Pogledala ga je, još uvijek stojeći kod vrata. Nije se željela približiti mu, a to ga je ljutilo. Činilo se kao da stoje ovako satima, ona uplašena na vratima, a on čudovište na krevetu.
„Dođi!" Hladno joj je rekao.
Sada ga je pomalo i ljutila, gubio je strpljenje s njom, a to bi moglo gadno završiti.
„Ne!" Tiho je izgovorila, ne mogavši više ni riječi.
Sada se plašila više nego ikada, i u ovom mraku je mogla vidjeti iznenađenje u njegovim očima kada se pobunila.
„Zadnji put ti govorim." Podignuo se sa kreveta, praveći korak prema njoj. „Dolazi 'vamo!"
Maknula se od njega par koraka i naslonila se na hladna drvena vrata. Gledala je svagdje po sobi, po zidovima koji su bili puni malenih krugova od vlage, po slikama na njegovom ormariću o kojima je željela znati više, po bijelim plahtama na krevetu, svagdje, samo ne u njega.
„Molim te, pusti me." Šapatom je govorila.
Osjetio je strah u njenom glasu i maleni osmijeh se ponovno pojavio na njegovom licu. Volio je ovaj strah koji je ulijevao u njene kosti, nije želio to gledati ni na jednoj drugoj, samo na njoj.
Počeo se približavati tihim, sporim koracima, nije mogla ići nigdje dalje, mogla je samo stajati i gledati kako se sudbina igra s njom.
„Malena..." Tiho je rekao.
Sada je bio pred njom, svojim usnama naslonjen na njenom uhu, svojim rukama na njenom tijelu, prolazio je lagano, polako dišući.
Ona ga je gledala uplašeno, njeno disanje se polako ubrzavalo od straha kojeg joj je ulijevao. Svojim očima je prolazio po cijelom njenom tijelu, činilo se kao da nije ista osoba, samo stojeći ondje i gledajući je onako gladno, činio se kao potpuno drugi muškarac. Kao muškarac kojeg se nije plašila svih ovih godina.
Suze su polako izazivale da napuste njeno predivne oči, njene ruke su se polako počele tresti dok ga je osjetila na njoj. Nije ju puštao.
„M-molim te..."
Nije ju slušao.
„Pusti me."
Tiho je govorila.
Sve se činilo kao da je otišao u neki svoj svijet, u neki svijet gdje su njih dvoje sami, bez zlobe i to mu je pasalo. Pasalo mu je biti ovako blizu nje, uz nju, ali u isto vrijeme bojao se svojih osjećaja.
Polako se probudio iz svojih snova i pogledao u nju. Ovo se često dešavalo, ponekad je znao proći cijeli dan kada bi ušao u svoj svijet. Njene oči su ga gledale dok su malene suze išle niz njeno lice, tresla se od straha i njegove blizine.
Briga sa njenih ramena je pala kada je vidjela da je onaj stari on tu. Od ovoga nije mogla očekivati vlažne poljupce po vratu ili gladne poglede, sve što je od njega dobila je zločesti osmijeh na licu koji je skrivao njegove osjećaje i hladan pogled.
„Ulazi u krevet, zadnji put ti govorim." Oštro je rekao.
Ovog puta ga je poslušala i kada se maknuo od nje, sporim koracima se približila krevetu i legla. Krevet je bio veliki, sa puno mjesta, ali još uvijek se bojala trenutka kada će on leći pored nje i kada će morati spavati pored ovog čudovišta.
Obrisala je suze rukavom svoje majice i čekala. Nije imala prilike progovoriti niti riječi kada je osjetila kako on polako ulazi u krevet. Ispustio je glasan izdah i okrenuo se na stranu, gledajući u nju.
„Ne boj se." Rekao je.
Tužan osmijeh se pojavio na njenom licu na njegove riječi. Ne boj se. Nakon svega što joj je učinio, on je govorio to. Iznutra je bila slomljena, tužna i ljuta. Ljuta na sebe jer nije mogla spasiti svoju prijateljicu, jer nije reagirala na sve što joj je radio. Svakim satom koji je prolazio sve više ga je mrzila, svaki pogled koji mu je dala bio je sve hladniji, i bila je spremna da mu vrati sve što je on njoj učinio.
Bila je spremna za osvetu.
16.8.2015.
Nastavak je kratak i oprostite što ste morali toliko dugo čekati, ali imala sam drugih obaveza i nisam imala stvarno vremena kad pisati. Ovo je kao neki uvod bio u priču, sve do sada su bile "igrice", sada počinje baš ono što sam toliko dugo čekala da dođe na red.
Hvala vam svima koji i dalje čitate ovu priču i molim vas, ostavite komentare da čujem i vaše mišljenje, uvijek mi dobro dođe. :)
YOU ARE READING
Necessary Evil
Novela Juvenil*COMPLETED* ❝Every time I close my eyes, It's like a dark paradise.❞ ______ Djevojka stava kojem su joj mnogi zavidjeli. Ljepotom kojom je bacala na noge mnoge muškarce. Pameću koja nije bila očekivana od djevojka kao što je ona. Mračnom prošlošću k...
