Necessary Evil

1.2

Polako je silazio sa poljupcima do njenog vrata. Maleni ugrizi koje je ostavljao tamo su budili žudnju koja se u njoj skrivala svih ovih godina, ali nije joj dopustila van.

„S-stani." Progovorila je, lagano gurajući njegovo tijelo od sebe.

Nije ju poslušao i dalje je nastavljao istim tempom, ne mareći za njene želje. Znao je i sam ako sada prestane ovo se više nikada neće desiti.

Pogled je spustila na njega, imao je svoje velike ruke oko njenog struka i usne na njenom tijelu. „Molim te." Tiho je rekla.

Znala je da ako mu dopusti da nastavi dalje, desiti će se ono što je najmanje željela da se desi s njim. Ignorirajući žudnju koja je rasla u njenom tijelu, stavila je svoje malene ruke na njegova prsa i odgurnula ga svom snagom.

Otišao je par koraka nazad i podignuo pogled. Iznenađenje u njegovim očima nije mogao sakriti dok je sa svojom lijevom rukom obrisao malene kapljice sline koje su se spuštale niz njegovu bradu. Duboko je disao dok je čvrsti pogled držao na njoj.

„Što je malena, nije ti se sviđalo?" Upitao je, podižući obrvu.

Bila je svjesna da ponovno igra svoje igrice, ali nije popuštala.

„Znaš i sam da jedino što osjećam prema tebi je mržnja." Rekla je, igrajući se sa krajem svoje majice.

Smijeh je prozborio sobom dok je gledao u nju. I on i ona su znali da laže, nakon ovoga što se desilo prije par sekundi, njeni osjećaji prema njemu su postali još jači, ali nije im dopuštala na površinu. Nije željela biti jedna od onih koji se zaljube u osobu kao što je on, i sama je znala što joj je sve napravio i to je jedno od stvari koje njeno mišljenje o njemu nikada neće promijeniti.

„Malena, meni ne možeš lagati, znam te bolje od tebe same." Hladan osmijeh se pojavio na njegovom licu dok ju je gledao.

Za njega, ovo sve je bila i više nego igra. Samo je trebao jednu malenu uslugu od nje i znao je što će joj napraviti poslije toga, ako itko sazna da je on taj koji je nju oteo imati će problema, a to je najmanje što želi.

Razmišljao je o tome da joj kaže istinu o svemu ovome, ali pogled u njenim očima bio mu je dovoljan da shvati da ne bi to izdržala, slomilo bi ju to. I sam zna kako je to kada netko najbliži tebi zabode nož u leđa, a osjećaje koje je duboko u sebi sakrivao prema njoj su mu govorili da je ne želi gledati takvu, slomljenu.

„Zašto me jednostavno ne pustiš da odem?" Ispuštajući glasan uzdah, njen glas je prozborio sobom.

Držala je hladan pogled na njemu, mogla je i sama vidjeti da nakon onog poljupca njegovi zidovi su polako padali i na to je i udarala, željela je saznati sve.

„Držiš me tu kao da za nešto vrijedim." Nastavila je, ne mičući pogled s njega. „Imam pravo na svoju slobodu, i onako nemam kome reći o tvojim prljavim igricama."

Tu je bila u pravu. Ne zna što je Zoe i o kakvim igricama je riječ, ali bila je sigurna da je to prva stvar kada izađe na slobodu o kojoj će saznati.

Želi ga uništiti, želi da pati i takvu priliku neće propustiti. Živjela je za pogled u njegovim očima koji će gledati kada vidi kako se cijeli svijet okreće protiv njega, koliko god njena podsvijest joj govorila da to nije dobra ideja, to je ono što će učiniti.

„Malena, smiri se, ja se držim svog plana." Nije podizao glas dok ju je gledao.

Stajao je par koraka od nje, tamo gdje ga je odgurnula. „Kojeg plana?" Vrisnula je.

Iznenađenje je ponovno ispunilo njegove tamne oči. Gubila se i polako ludila, mogao je vidjeti to u njoj. Bila je bolesna, ali ova cijela situacija je to još više pogoršavala. Njena temperatura se ponovno podizala dok se znoj sakupljao na njenom čelu.

„Jesi li u redu?" Pitao ju je.

Bio je zabrinut za nju i više nego što je to želio, mogao je vidjeti kako jedva stoji na nogama, ali nije popuštala i dalje je htjela saznati istinu, istinu o njemu.

„U redu sam." Kratko je rekla.

Ignorirala je bol koja se pojavila u njenoj glavi i nastavila. „Reci mi kojeg se plana držiš." Riječi je tiskala kroz zube, ne mičući pogled sa njega.

„Malena, vjeruj mi, ne želiš znati." Uvjeravao ju je, a i bio je u pravu, sada najmanje želi znati o tome planu.

„Ne bi te pitala da ne želim znati, zar ne?" Podignula je obrvu, govoreći malo glasnije.

Nasmijao se i gledao u nju. „Malena, popusti, nije ti dobro." Rekao joj je.

Crnilo joj se u očima dok ga je gledala, mogla je vidjeti kako njegovo tijelo polako nestaje i uhvatila se za glavu. Bol koju je u tom trenutku osjetila je prešla njene granice i završila je na podu.

Zadnja stvar koju je čula je njegov glas kako je zove i užurbani koraci koji se približavaju prema njoj.

Igrali su igru, to su oboje znali, samo on je bio u malenoj prednosti koju možda neće moći nadoknaditi.

29.8.2015.

Iskreno, ovo je jedan od najgorih nastavaka koje sam ikada napisala, ali evo ga, tu je. 

btw: žao mi je ako ima grešaka.

#Vote&Comment :)