new beginning

7

- Spremna?

- Spremna sam, napokon.

- Lijepa si. Prelijepa. Kovrdžavi će pasti na guzicu.

- Šuti, molim te..

- Kaže se 'Hvala', lutko lijepa..

- Hvala. Sad, bijele starke ili crne starke?

- A šta misliš o nekim cipelicama?

- Ne.

- Britta.

- Ne.

- Okej.

- Dobro. Onda?

- Bijele.

Brzo sam navukla bijele starke, i popravila hlače. Nije to bila odjevna kombinacija na koju su muškarci padali na dupe. Bila sam u uskim plavim hlačama, visokog struka i bijeloj prozirnoj bluzi ispod koje se nazirao bijeli, čipkani grudnjak, preko bluzice sam imala široki džemper na kopčanje, koji sam ostavila neotkopčan. Meni se sviđalo. Šminka je bila minimalna, kosa ispeglana, i padala je preko mojih ramena. Odlučila sam se na ravno kosu, uzimajući u obzir da je njegova kosa kovrdžava. Iskreno, izgledala sam lijepo, ali ne toliko da bih mogla oboriti nekoga s nogu. No, ja sam bila zadovoljna, i osjećala sam se ugodno. I to je bilo najvažnije. Jer ukoliko se ja budem osjećala, ugodno, onda će se i on osjećati ugodno. Zar ne? Popravila sam sjajilo i pogledala prema Effie koja je u trenutku, izvadila telefon i uslikala me. Slikala je izgleda totalno namješteno, sa mojim pogledom ka dole i stavom, ali je doista bila slučajna. Prije nego što sam mogla progovoriti, postavila ju je na Instagram i vragolasto se nasmijala. Ugurala mi je torbu i ruke i otisnula poljubac na čelo.

- Uživaj.

- Pokušat ću.

- Volim te?

- I ja tebe.

- Više od kovrdžavog?

- Nisam ga još ni upoznala, Effie.

- Okej, onda. Kreni.

- Uredu, drži mi fige da tip nije serijski ubojica!

- Imala si ti i gore.

- Kako da ne.

- Hajde, lijepo se provedite.

Prije nego što sam mogla progovoriti, zalupila mi je vratima i ispustila sam glasni uzdah. Promrmljala sam nešto čega se nisam ne sjećam više. Bila sam nervozna. Sastanci nisu moje najbolje područje. Ne, sa dečkima koji idu na faks. Polako sam silazila niz stepenice, osjećajući kako mi srce lupa. Sreća moja pa je Effie živjela u centru, te nisam morala pješačiti. Oči su mi šetale svuda i u djeliću sekunde sam opazila visokog dečka, kovrdžava kosa mu je bila skrivena ispod crne kape, nosio je ležernu odjeću, uske hlače, bijelu majicu kratkih rukava, crnu kožnu jaknu preko majice, te sive čizmice. Nasmijala sam se nervozno i nadala da mi se sjajilo nije razmazalo. Požurila sam ka njemu. Stojao je pored svog auta, barem sam mislila da je njegovo. Nasmijao se kada me je ugledao i polako popravio kapu, te svoje neuredne kovrdže.

- Britta.

- Harry.

- Lijepo te je vidjeti.

- I tebi.

- Uhm, nadam se da ti ne smeta, ako ne sjednemo negdje na centru? Jako je glasno, a ja bih volio slušati tebe.

- Oh.  Naravno. Zvuči dobro..

- Izvoli.

- Hvala.

Izgledala sam nervozno, iako je on bio pravi džentlmen i držao mi je vrata otvorena. Uvukla sam se unutar njegovog toplog automobila i pogledala prema dečku koji je sjedio pored mene. Harry je izgledao prelijepo. Izbliza još bolje. Lice mu je bilo posve čisto, ako izuzmemo par ožiljaka od akni na njegovom čelu. No, izgledao je predivno. Usne su mu bile neodoljivo pune i gotovo crvene. Duge trepavice gotovo da su mu doticale lice dok je gledao ispred sebe. I tada sam se mogla zakleti, da nikada ljepšeg muškarca vidjela nisam. Pokušala sam da ga ne jedem očima, ali to sam upravo činila. Mislim da sam napokon shvatila koliko je ovaj izlasak važan za mene. Lagano sam pogleda ispred sebe.

- Zaveži se.

- Uhm??

- Nisi se zavezala.

- Oh, da.. Naravno. Hvala što si me napomenuo.

- Znaš, slika traje duže, pa ako želiš slobodno..

Gotovo da sam mogla čuti zajedljivi osmijeh u njegovom govoru. Zacrvenila sam se i pogledala van prozora, nekako sam namjestila kaiš od sjedela oko svog tijela, gledajući u svoje prste. Dobro, možda me je uhvatio na djelu. Popravila sam svoju kosu koja je sada padala preko mojih ramena. Ponovno sam pogledala prema njemu, bio je skoncetrisan na cestu dok je lagano pjevušio pjesmu koja je sviral, te ispunjavala cijeli automobil. Nasmijala sam se, nervozno, ponovno gledajući ispred sebe, vozili smo se i dalje glavnom cestom. 

- Pa, gdje idemo?

- Vidjet ćeš.

- A molim te, reci mi.

- Vidjet ćeš.

- A znam, idemo negdje na piknik?

- Ne.

- Onda u kino.

- Ne.

- U piceriju.

- Ne. I prestani pogađati.

- Kako god.

- O čemu ti, malena?

- Uopšte nisam malena.

- Ptičica.

- Više ptičurina.

- U tebi nema ni 160cm.

- Ima 165cm.

- Lažeš.

- Ne.

- Da

- Ne.

- Okej.

- A gdje idemo?

Nasmijao se i nisam mogla, a da ponovno ne pogledam prema njemu. Njegove malene jamice na obrazima su sada bile i više nego očite. Smijao se tako široko da sam morala da se napominjem kako da pravilno dišem. Prošla sam rukom kroz svoju kosu i zagrizla donju usnicu. 

- Lijepa si, večeras.

- A.. Hvala ti.

- Nema na čemu.

- I ti si zgodan, večeras.

- Prestani da me kopiraš.

- Ne kopiram te, iskrena sam.

- Aha, kako da ne.

- Jesam, Harry.

- Britta?

- Molim?

- Što bi rekla kada bih ja rekao da svaki dan dolazim u kafić da vidim samo tebe, i da na jednoj web stranici pišem priču o tebi?

I tada se sve vrijeme zaledilo, moj pogled je pao na dečka koji je sjedio pored mene. Auto se zaustavilo i njegov je pogled pronašao moj. Nisam mogla vjerovati. Harry, to jeste kovrdžavi dečko nije mogao biti tajnoviti pisac. Zašto bi se dečko poput Harrya krio iza nekog profila? On ima sve predispozicije da bude savršeni dečko svake djevojke. Visoki, kovrdžavac, koji ima najnevjerovatniji osmijeh na cijelome cvijetu. Bila sam jednostavno šokirana. Izjurila sam iz automobila, i naslonila svoja leđa na isti. Zaustavili smo se na nekome parkingu, ili mi se bar tako činilo. Nisam znala kako da procesiram sve što se dogodilo. I jednostavno mi je trebalo vremena da sve skontam. Nakon 10 sekundi na zraku, ušla sam u automobil i promrmljala:

- Vozi me kući, odmah.

______________________________________________________________________

hah, the hell.. 11 dana bez nastavka. žao mi je. škola je katastrofa. užasno puno učim i spremam se i teško je. treći sam razred gimnazije i vjerujte sve je gore i gore. no hvala svima koji i dalje čitaju, nadam se da vas nisam razočarala. Volim vas i uživajte. xxxxxxxxxxxxxxxxx i da svi oni koji su se kladili na kovrdžavca su pobjedili.. xxxxxxxx