new beginning

3

- Ja bih se mogla kladiti da je kovrdžavi dečko pisac.

- A ja bih se mogla kladiti da ti nemaš pojma.

- Svaki drugi dan dođe i svaki dan ga uslužiš.

- Dnevo poslužim dvadeset momaka.

- Ali jedan to sve opisuje..

- Bravo.

- Dobro, oke.. Znam ko je. Sjećaš se ono dečka sa crnom dugom kosom? Sapleo se o vlastite noge, crvenio se dok je pričao s tobom i mucao je. I.. Nazvao je sbee nespretnom mačkurinom.

- Ali je on je bio zgodan.

- Zašto misliš da tvoj pisac nije zgodan.

- Jer se ne bi stidio da je zgodan.

- Ma bi.

- Ja ne ujedam. I nisam model.

- Ali imaš blijedu put i čupave obrve. Te jako neodoljive ključne kosti.

Dok je ona citirala mladog pisca, ja sam se pokušavala sjetiti svih momaka koje sam uslužila, a koji su redovno dolazili. Kafić u kome sam radila je blizu Ekonomskog fakulteta u Manchesteru. Samim time, jako puna momaka dnevno dolazi. Te, jako puno studenata. I jako puno njih je nespretno. Predpostavljam da ekonomiste paze na brojke, ne na korake. U svakome slučaju, sumnjala sam da su kovrdžavi i crnokosi momci zapravo mladi pisac. Obojica su jako jako lijepi. I obojica izgledaju kao da su puni samopouzdanja. Uzdahnula sam dok je moj pogledp relazio preko praznih stolova. Kafić je bio potpuno prazan. Predpostavljam da jako malo ljudi izlazi nedeljom u 3 sata. Popravila sam svoju smeđu kosu i pustila je da pada preko mojih golih ramena. Nosila sam majicu koja je padala sa ramena i imala je onu lastikicu koja ju je čuvala na mome tijelu. Bila je šarena i popravljala je moje raspoloženje. Effie je pričala o mogućim rješenjima, a ja se nisam ni trudila da je slušam. U mislima sam prelistavala posljednji nastavak priče i sjećala se svake riječi. Njegove riječi su inače privlačile moju pažnju. Uvijek sam ih čitala sa toliko pažnje da sam ponekad zaboravljala da pisac piše o meni. Upustila bih se u osjećanja i smatrala bih da čitam najsavršeniji ljubavni roman. Njegov posljednji nastavak je vjerovatno bio čudna za neke. Pisao je o jednoj stvari. Oke, dvije stvari. Nastavak je posvetio mojim ramenima i možda je to razlog zašto sam nosila majicu.. Sa takvim rukavima. Možda. I možda sam se nadala da će on to vidjeti i onda.. Voilaa, shvatit će da čitam. Effie je inače uvijek imala uključene notifikacije. Svaki put kada bi postavio nastavak, ona bi vrištala i čitala ga na sav glas. To još uvijek nije radila što znači da on nije postavio nastavak. Što je bilo čudno jer je obično postavljao oko 2 ili 3 sata po podne. 

''Možda ludim, no njena ramena. Da ovo je moja prva rečenica novog nastavka.. Nosila je crvenu majicu čiji rukavi su bili toliko dugi da su joj jednostavno padali sa njenih blijedih ramena. Izgledala je umorno i potišteno, i stalno je grickala svoju usnicu, a kao što znamo to radi kada je nervozna, tužna i uplašena. Izgledala je predivno. Kosa joj je padala svuda, preko lica do njenih ramena na koje je pokušavala povući majicu. Crvena je definitivno njena boja. Iako je blijeda, bez kapi krvi u obrazima, crvena joj je davala notu ženstvenosti. I iskreno sam imao želju da ostavim tragove preko njenog vrata. Ti tragovi bi poprimili crvenakstu boju i bila bi ljepša.. Ako je to naravno moguće. Nikada nisam bio zaljubljen u djevojku kao u nju. Svaka stvar me podsjeća na nju, a svaka pjesma na ono što bi moglo biti. Ona je moja savršena Khaleesi, i ne bi mi smetalo da sam ja njen Khal. Možda i ne gleda Game of Thrones. Mislim nije tako jako puno ljudi gleda.. Osim nekoliko miliona. Kako god.. Ona je dosta nježna. Zvao bih je svojim cvijetom . Tako lijepa, a tako nježno. Sumnjam da baš takav cvijet gleda onako brutalnu seriju. Ili gleda.. Ne znam. Možda baš nježni svijet.. Htio sam ispraviti svijet, ali ne mogu reći da ona nije moj svijet. Ona jeste postala moj svijet. Oke, počeo sam da ludim. U kojoj fazi sam trenutno? Ni sam nisam svjestan..''

- Je li ti mene možeš slušati? Upravo sam shvatila ko je dečko.

- Shvatila si ko je dečko?

- Naravno da jesam. Ja sam Sherlock.

- Hajde, ko je dečko?

- Sjećaš se onog tipa koji uvijek sjedi u ćošku i piše nešto u svesku. A nekada i na laptop.

- Jako puno tipova to radi.

- Ali on ima onaj dnevnik, sjećaš se kada ga je zaboravio..

- Ujhm, sjećam se..

- Eh u trećem nastavku, lik kaže kako jako voli jesti banane. A taj lik gotovo svaki dan jede banane.

- Oh..

- Vidiš. 

- Ti si stvarno Sherlock.

- On je bio jutros tu, zar ne?

- A nastavak, najnoviji je postavljen je prije dvije minute. Mobitel mi nešto koči, vjerovatno zato nisam dobila notifikaciju. Sad ću ja čitati, ne brini se..

- Što znači?

- Da ga je stigao postaviti i napisao. Također je rekao da si ga poslužila, a ti to jesi.

- Jesam.

- Eto vidiš.

- Ne razumijem.

- Pa, sve sam ti polahko objasnila.

- Pa opet ne razumijem.

- Koji dio moje priče nije jasan, Britt?

- Ali on je ultra zgodan.

- To je tačno.

- Ali on je ultra mega giga zgodan.

- Znam. A još je i plav.

________________________________________________________________________

hahaha, još uvijek se kladite na kovrdžavog? inače na coveru jeste bio harry, na onom crnom bijelom, jer mi je to bilo najslađe.. to ne znači da je harry pisac. da li ima iko da vjeruje da harry nijeeeeeeeeee pisac?????? hahah, izvnite što čekate, ali želim pisati baš kada sam raspoložena, a ne čisto jer moram napisati nastavak.