Never let me go

Chapter 2

Ali naravno kao i preko mnogih stvari, morao sam i preko toga prijeći. Smrt tetka sam stresno podnio ali šta ćeš moram dalje.

Tetka: "Luke za tebe je"-dovikivala je iz dnevne sobe

Luke(Ja): "Ko bi mogao mene tražiti?"-podigao sam slušalicu i čuo veoma drag glas i nastavio "Izvolite, mene ste tražili?"-upitao sam

Načelnik Mystic Falls-a: "Da Luke, želio sam razgovarati sa tobom u vezi nečeg važnog, da li možeš doći do mene u kancelariju? Sjećaš li se gdje se nalazi?"

Ja: "Da naravno bit ću tu za desetak minuta. Naravno to ne bih mogao zaboraviti" -progovorio sam

Načelnik: "Dobro, čekat ću te. Doviđenja"

Ja: "Doviđenja gospodine"-pozdravio sam se i taman kad sam htio spustiti slušalicu dobacio je nešto: "Izvinite, ali možete li ponoviti što ste zadnje rekli?" -upitao sam

Načelnik: "Možeš li me molim te prestati persirati i zvati "Gospodine" nekako se osjećam staro"

S osmjehom sam mu odgovorio: "Naravno, prestat ću gosp..."

Nasmijali smo se obojica. Prekinuli smo telefonsku vezu i otišao sam se spremiti. Otišao sam autom tetke Jenne do visoke zgrade u kojoj se nalazila kancelarija načelnika. Popravio sam košulju i jaknu i zaputio se kancelariji. Pokucao sam i pristojno ušao. Morao sam ući u kancelariju gdje se nalazi sekretarica pa tek onda u kancelariju načelnika.

Ja: "Izvinite, da li je načelnik u svojoj kancelariji?" -upitao sam

Sekretarica: "Da ali izvinite ko ste vi?"-upitala je začuđeno

Ja: "Ja imam sastanak sa načelnikom, pozvao me načelnik prije 10-15 minuta"-odgovorih

Sekretarica: "Znači to ste Vi!"-reče zbunjeno

"Kako to da me cijeli grad zna, a ja nikog ne znam?"

Sekretarica je pokucala na vrata i upitala "Gospodine ovdje je gospodin Luke,da li želite da ga pustim unutra"-upitala je načelnika

"Ček sad sam i gospodin. Počinje mi se sviđati ovo mjesto"

Načelnik: "Da, naravno pusti ga unutra" -odgovorio je sa osmijehom

Ušao sam i pozdravio se.

"Dobar dan"-rekao sam sa osmijehom

Pružio sam ruku da se rukujemo ali me je zagrlio.

Bio sam u fazonu"WTF"

Dobro prošlo je i to. Nisam navikao da me ljudi grle. Pozdravljao sam se tako što bih pružio ruku. Da me zagrli čovjek kojeg se sjećam samo kroz maglu, prije bih pomislio da ću postat' princ Engleske. Moja pra baka Holly je uvijek govorila "Nikad ne reci nikad" i do sada ni jednom nisam rekao "nikada neću biti to" ili "nikada neću dobiti to" i sve zbog te poslovice koju je ona non-stop govorila.

Načelnik: "Luke, Lukeee gdjee si odlutao?" -upitao je i nakrivio glavu

Ja: "Izvini, vratio sam sjećanje na svoju pra baku." -odgovorio sam mu brzo

S obzirom da je načelnik veoma mlad, možda je od mene stariji 10 godina. I on je izgubio ocaa prije nekih 5 godina i onda je naslijedio njegovu vlast i to je to. Ima samo 27 g. a već je načelnik i uspio je da uradi mnogo toga u životu. Sjećam ga se kao tinejdžera kako trči za djevojkama, a sad je velika ličnost. Sjeli smo i on nam je naručio dvije kafe. Nekih dvije minute je vladala tišina i onda je on započeo razgovor.

Načelnik: "Eh Luke, odakle da počnemo?" -upitao je

Ja: "Možemo od početka. Da od početka ćemo počet" -nasmijali smo se obojica i nastavio sam "Izvini ali kako da te zovem. Znaam zoveš se Matt ali od nekih u porodici sam čuo da ne voliš da te tako zovu?" -zbunio sam se pri tom pitanju

Načelnik: "Možeš me zvati Stefan. Volim da me ljudi tako zovu jer se moj djed zvao Stefaan" -odgovorio je

Ja: "Dobro onda Stefane zbog čega si me zvao?"

Stefan: "Čuo sam da živiš sa tetkom i da još ideš u školu, završna godina, zar ne?" -upitao je

Ja: "Sve je tačno što si čuo"-odgovorih mu

Stefan: "Pa eto... ako se ti slažeš grad bi tebi dao kuću i stipendiju do kraja školovanja a kada završiš školovanje, dobio bi posao ovdje u vladi, da li želiš? Čuj mene da li želiš, kuća je sada tvoja već sam ju prepisao na tvoje ime. A posao kako god ti hoćeš možeš raditi a i ne moraš"

Prijatno me iznenadio. I znam sve da će biti ako Bog da dobro ako prihvatim to. I da naravno nisam mogao da ne prihvatim tu ponudu tj. oobje ponude sam prihvatio.

Ja: "Hvala ti Stefane. Prijatno si me iznenadio i da prihvaćam obje ponude" odgovorio sam mu i dodao "Izvini ali moram ići"

Stefan: "Nema veze sutra ću ti donijeti ključeve od kuće, kuća se nalazi u Mejpl ulici, 2014 je broj kuće. Da li si se upisao u školu?"

Ja: "Pokušao jesam, ali nisam uspio. Kažu da ne mogu bez potpisa roditelja pitao sam može li se potpisati osoba koja je sada skrbnik moj, nisu dopustili tako da nisam"

Stefan: "Sutra ćemo zajedno otići i upisati te" zadovoljno je rekao, pozdravili smo se i razišli

Na njegovom lice se mogao vidjeti zadovoljni osmijeh. Takav osmijeh nisam vidio ima ihehaj. Baš dugo nisam izlazio u civilizaciju. Jedini izlazak je bio do supermarketa koji se nalazio u našoj ulici a nekad ne bih ni izlazio samo bih naručio dda mi donesu na adresu kuće. Za ovih 8 mjeseci sam pročitao možda 10 knjiga koje imaju najmanje 300 stranica. Obožavam čitati i znam da je glupo to što ne izlazim subotom navečer i što se ne provodim s prijateljima dok još mogu ali jedino za šta sam ja mislio da su mi prijatelji bile su knjige i tetka Jenna. Imao sam hrpu knjiga koje su bile u New Orleansu i donio sam ih ovdje. Tamo su bile baš poredane nikako. Ovdje samo na svim policama napisao koje je slovo i tu poredao knjige, čije ime počinje tim slovom. Mislim da ću do sljdeće godine napraviti biblioteku od moje sobe. I onako ću se preseliti u tu novu kuću kojoj je najmanje 4 sobe, trebalo bi biti. I onako mogu dvije preuredit u jednu i napraviti veliku biblioteku. Nisam baš sretan što se vraćam ponovo u tu rupu od škole ali što se mora, mora se. Nit sam bio uzbuđen zbog toga.

*Sljedeći dan*

Otišli smo do škole i za divno čudo bilo je dobro. Poslije tog dana sam želio "proslaviti" upis u školu i novi početak života. Novi list moje knjige. Nije lahko kada si sam. Imaš tetku i prijatelja ali osjećaš se usamljeno. Nije isto kada imaš nekoga ko ti svaki dan popravi raspoloženje i kad nemaš. Nisam te sreće a niti želim biti, da djevojke oko mene trče npr. samo zbog para ili tako nešto. Želim da imam djevojku koja me voli koliko i ja nju volim. "Slavili" smo u novoj kući i kada su Stefan i tetka Jenna otišli neko mi je pokucao na vrata. Otvorio sam i prijatno se iznenadio.