Never let me go

Chapter 4

Čujem zvuk od kojeg mi se kosa na glavi diže. Taj zvuk mrzi bar pola svijeta. Zvuk budilice niko ne voli, pa tako ni ja. Tražim budilicu na maloj komodi pored velikog kreveta. Kao da je u zemlju propala. A toliko sam lijen da mi je i oči bilo mrsko otvoriti. Prevrćem se po krevetu sa zatvorenim očima. Polako ih otvaram. Još su bile na pola zatvorene. Na zidu vidim sjenku vitke djevojke. Okrećem se i vidim Ninu. 

Ček kako je ona dospijela tu?

Ja: "Šta ćeš ti ovdje?" -upitah ju sa podignutom lijevom obrvom

Nina: "Seronjo" tako me neko prvi put zove "zar se ne sjećaš, prespavala sam ovdje?" -odgovori drsko i nasmiješi se kiselo

Naravno, poslije tri flaše Jack Danielsa sa najboljom prijateljicom ničega se nećeš sjetiti. I bit će teško sjetiti se bilo čega. Ali stvarno se ničeg nisam sjećao. 

Ja: "Nins?" -tako sam ju volio zvati "kako se ti sjećaš?" -pitam ju dok lijeno podižem prekrivač sa mene. I onda shvatim da to nije dobra ideja. Erekcija se mogla primjetiti i ispod pokrivača ali ne toliko. Bila je manje vidljiva ispod pokrivača. Nisam želio da Nins pomisli da sam se napalio na nju iako jesam. Nisam ja kriv. Samo od sebe. Nins je kriva. Jel' mora biti toliko zgodna? 

Mora - javljao mi se neki glasić

Šuti idiote jedan. Ti si kriv za ovo.  - ušutkivao sam ga

Inače sanjao sam kako se mazim sa Ninom. Znam da je to ludo ali je izgledalo tako stvarno da sam čak i svršio. Ali sve je bilo u snu. I opet kažem nisam ja kriv. 

Nins: "Pa naravno da se sjećam" -namignila mi je

Ja: "Fuck you. Kako se ti sjećaš, a ja ne tj ne mogu se sjetiti sve i da hoću"

Nins: "Da si mene poslušao i ti bi se sjećao ali pošto nisi sad sam snosi posljedice" -krenula je izlaziti i isplazila je jezik 

Ja: "Nins, a što si me probudila, zar danas nije nedjelja?" -upitao sam začuđeno

Nins: " Budalo danas je ponedjeljak, ustaj i spremaj se inače ćeš zakasniti u školu"

Ja: "Šta škola!!?" 

Nins: "Logično prvi nam je dan diži se"

Ja: "Molim te možemo li da ne idemo u školu danas?" -upitaao sam čekajući odgovor , dobar odgovor koji je meni prijao tj da ne idemo danas u školu

Nins: "Lukee diži se prvi je dan mora tamo biti prvi dan" 

Okrenula se i uhvatila za kvaku od vrata moje sobe. Pomišljao sam kako bi bilo dobro da joj sad skočim na leđa i oborim na krevet te da se ljubimo dok nam ne omrzne. Ali to nije moguće. Čim pomislim na školu mrak mi padne na oči. I dalje sam sjedio na krevetu te sam legao i lupio glavom o jastuk. Perje je letjelo svuda oko mene. Bilo ga je po cijeloj sobi. Ustao sam da se odjenem sa mukom po pola. Iskreno mi se nije išlo. Ko želi da ide u školu. Tek je dvije sedmice proteklo od početka prvog polugodišta. To znači da ću morati sve učiti kao i ostali. Sišao sam u dnevnu sobu, a u trpezariji me čekao jedan na izgled ukusan doručak. Pa naravno čim je to Nins spremila mora da je ukusan. 

Nins: "Evo pojedi ovo, imaš vremena. Nećemo krenuti još bar 15 minuta" Šta sad mi je postala mama 

 

Ja: "Dobro Nina, sada ti možeš ići da se spremiš. Jest ću a ček gdje ti je odjeća i šminka?" -upitah ju

Nins: "Rano jutros Nina tj ja sam bila vrijedna i donijela sebi dva ili tri komada odjeće te šminku" -kut usne se izvio u smiješak

Ja: "Vidiš kako ti možeš biti vrijedna kada hoćeš" -nasmijao sam joj se i pogodio ju jednim listom salate 

Nins: "Ha-ha smiješno. Daj molim te Seronjo šuti i jedi takođe ne razbacuj se hranom" odgovori mi drsko i nastavi "sad se ja odoh spremit a ti jedi operi zube i potrpaj šta ti treba" 

Ja: "Budalo kako ću portpati sve što mi treba kad ni knjige nisam dobio!" -odgovorih i usmjeri svoj evil pogled prema Nini

Nins: "Prestani sa tim pogledom. Sinoć si mi uputio taj pogled bar jedno 1K puta i sad ponovo" 

Ja: "Hajde idi Nina zakasnit ćemo" -uzviknuo sam i pokazao prstom na sat. Odskočila je od zemlje te se okrenula prema satu. Kada je shvatila da sam ju zeznuo zategnula je vilicu te krenula uz stepenice da se odjene. Odvalio sam se smijati. Bila je stvarno zgodna. Guzovi su joj se pomjerali gore- dolje dok se penjala uz stepenice. Bože Luke stvarno si se zaljubio. Ma nije moguće. Ja se ne mogu zaljubiti. Šta to ja govorim logično da sam se zaljubio

 Ja: "Nina hajde uakasnit ćemo!!"- povikao sam sa ulaznih vrata

Nins: "Idem samo da uzmem šminku za svaki slučaj" 

Svaka cura ima šminku za svaki slučaj kojom se našminka u svakom slučaju. Da takva je i Nina bila

Ja: "Ja odoh, a ti idi pješke boli me briga" -povikao sam i uhvatio za kvaku ulaznih vrata. Vrata su napola bila otvorena. Nins je mogla čuti kako izlazim pa zbog toga je pojurila niz stepenice i nije se mogla zaustaviti nigdje drugo nego u mom zagrljaju. Krenuo sam unazad praveći se da je veoma debela te da ju nisam pomago držati

Ja: "Nins koliko ti imaš kilograma?" pitao sam ju nekako na podrugljiv način

Nins: "Ti hoćeš da se ja naljutim. Damu nikad ne pitaj za godine, kilažu i..." -zamucala je

Ja: "Nina ni ti ne znaš za šta damu ne treba pitati"

Nins: "Neka ti znaš. Hajd sad marš iz pred mene" -šutnula me nogom u guzicu

Koliki smo baksuzi nismo ni mogli da nađemo školu iako smo 3x prolazili pored nje, ni Nina nije vidjela, a ni ja. Kasnili smo na prvi čas koji je meni bio historija i za divno čudo Nina nije mogla da pronađe svoj prvi čas. Otišli smo do uprave jer smo morali dobiti upute gdje su nam časovi. Kada sam ulazio u kabinet historije narugao sam se Nini i poslao joj jednu pusu. Da sam Bogdom onu pusu mogao osjetiti. ALi baksuz sam pa ne mogu osjetiti. Dok sam ulazio u kabinet historije prvo što sam vidio bila je stara žena Mrs. Salvatore kako je pisalo na papiru. Stara žena u zadnjim godina svoga života se oslonila na stolicu te ustala.