"Što,što mi se dogodilo? "pogleda krv pokraj svoje desne ruke.
"Jesi uspjela ući u misli?"upita ju uplašeno.Monica samo odmahne glavom i ulije malo tuge u Arnino srce.
"Ali nije prirodno. Nisam vidjela puno toga."
"Mama hoćeš li joj dozvoliti da ti uđe u misli i vidi što se dogodilo prije nesreće? "mama izbezumljeno pogleda Arnu,a zatim samo klimne glavom.
"Napraviti ćemo to kasnije.Prvo neka se odmori.Pripremiti ću joj čaj koji će je opustiti."
"Ne smiješ izlaziti iz sobe."upozori ju Martin.
"Niti neću.Arna će koristiti svoje moći .Malo vježbe. "namigne njenoj majci koja se skoro sruši kada ponovno pomisli na magiju.
" Ýpnos."Dotakne njeno čelo i ona se samo sruši "Spavaj."govori Martinu i Monici. Podigne ruke i tako ju prenese na krevet.
Shvati da ovakav život nije ni malo loš.Postaje gorak kada imaš neprijatelje, ali ovako je odlično.
Monica i dalje ne vjeruje što je Arna sve sposobna napraviti.Svake sekunde iznenadi je sve više, ali i razveseli se kada vidi osmijeh na njenom licu kada napravi nešto dobro.
"Mogu li dobiti malo topline?"ljubazno upita,a Arna klimne glavom i stavi šalicu između dlanova te zamišlja toplinu koja prelazi na šalicu i tako zagrijava vodu.
Uskoro joj se dlanovi toliko zagriju da vatra bude vidljiva više nego što je mislila kada Monica odmakne šalicu i umoči vrećicu nekog lišća.Ne pita mnogo.
"Neka se probudi."naredi.
Arna samo pucne prstima i njena majka otvori uplašeno oči.
"Popij ovo i dopusti joj da ti uđe u misli."pruži joj šalicu i blago se nasmije.
Znala me da njih dvije moraju mnogo pričati i razjasniti neke stvari,ali trenutno je najbitnije da joj pročitaju misli i otkriju njenu prošlost,a onda da se sklone na sigurno i riješe Adama.
Polako pije,a zatim na kraju naginje šalicu i ispije sve.
"Umiriti će Vas i opustiti.Staviti ću Vam ruku na čelo i pokušati ući u misli.Zatim kada pročitam reći ću Vam sve.Možda ću i vidjeti samo slike. "ljubazno kaže,a onda nasloni dlan na njeno čelo i čvrsto stisne oči.
Pokušava upiti njenu energiju i lagano se ušuljati u njene misli,ali kao da postoji barijera koja joj to ne dozvoljava.Osjeti lagano peckanje u dlanu.Misleći da dolazi njena energija i misli,nastavi držati dlan na njenom čelu,a zatim kao da je udari munja i odbaci u zid.Na tren izgubi svijest,ali je probudi Arna i njeni nježni šamari.
"Što si vidjela? "
"Ništa.Postoji nešto kroz što ne mogu proći i kada sam željela nastaviti odbacilo me."
"Mogu ja pokušati."prije nego što itko ista kaže,Arna nasloni dlan na majčino čelo i koncentrira se.
Osjeća se kao da vidi velika željezna vrata koja se lagano otvaraju.Prođe pokraj njih i ulazi u kraljevstvo misli.
Ne vidi ništa,a misli ne zna čitati.Grčki bi se još snašla,ali taj jezik ili te znakove nikada nije vidjela u životu,a ni čula da tako nešto postoji.
"Hoćeš li mi ispričati što se dogodilo prije nesreće?Sjećaš li se uopće ičega?"
"Ne,ali se sjećam što mi se dogodilo prije nego što sam se probudila.Nisam krivac za nesreću,ali policija govori suprotno. Naletio je na mene svom snagom i odbacio me nekoliko metara u zrak,a onda kada sam konačno dotakla tlo,on je samo nestao.Ne znam gdje je otišao,ali kada su ga ulovili pričao im je kako sam se bacila pred njegov auto i da nije stigao ništa napraviti i u strahu je pobjegao.Sjećam se da je bila zima i snijeg je bio lud tog dana kao i vjetar koji je nemilosrdno puhao i udarao sve pred sobom. Nakon toga pojavilo se crnilo,a onda me neki starac vozio jednom rijekom. Rekao mi je da se zove Hermes i prvo me vozio rijekom Stiks,a zatim kada me trebao predati Haronu nešto se dogodilo i probudila sam se u bolnici.Tko su oni bili zapravo?Doktori su mi rekli da sam trudna,ali amnezija je izbrisala sve iz moje glave i ne sjećam se ničega."
Arna odmakne dlan kada shvati da je mnogo toga u njenoj glavi i da prvo mora provjeriti neke informacije. Na internetu samo provjeri sumnje,a onda ponovno uspava majku.
"Mislila sam da Had ne postoji,ali sigurna sam da je ona bila u njemu. Spomenula je Stiks,Rijeka mržnje, Hermesa i Harona koji prevoze mrtve duše."
"Ne znam kako si uspjela uopće ući u misli."
"Ni ja,ali sam svjestan da nam je ostalo točno osam dana da razjasnimo sve ovo. "pogleda na sat.
Bio je u pravo. Kazaljke će se uskoro sklopiti,oduzeti će im se jedan dan,a nisu ništa ni napravili. Arna i Martin pogledaju kroz prozor.
"Što si mu učinila?"
"Možda sam mu malo zavrnula vrat."slegne ramenima. Nema emocije na njenom licu.
Pucne prstima i njena majka se probudi. Martin želi reći kako ga je vjerovatno ubila i da je najbolje da se riješe tijela, ali također taj demon iz njega može ući u bilo koje tijelo i nastaviti posao.
"Bila si u paklu inače i ne znam što te izvuklo iz toga.Potrebno mi je još čitanja. Mogu li?"majka klimne glavom i ona ponovno stavi dlan na njeno čelo.Ulazi u njene misli, odgurne one već poznate, a zatim dođe do velikog misterija koji ne može pročitati,ali jasno joj govori.
"Ono što joj je spasilo život,toga dana napravilo je tebe."
Uplaši se kada čuje taj glas i odmakne ruku.
****
"Ludim."uhvati se za glavu.Ne zna što da više učini.Pročita ponovno sve o podzemnom svijetu, ali nikako ne može pronaći odgovor.
Majka samo sjedi pokraj nje na krevetu i gleda u neku točku na zid.Ne miče se i ne govori mnogo.
Martin neumorno radi krugove po sobi pokušavajući se koncentrirati na sve detalje koje je čuo i složiti ih u slagalici,a Monica pokušava napraviti neki čaj koji bi dodatno trebao otvoriti njene misli.
"Keber?Što ako ju je on pustio?"
"Da ti objasnim još jednom,ali ovoga puta me moraš pažljivo slušati. Nema izlaza iz Hada,a Keber nije toliko pažljiv i pustio bi je, ali i tu postoji nešto.Prošla je dvije rijeke, nije treću i nije došla ni u Erb,ni u Asfodelova polja,a ni do Euzejka. Jednostavno rečeno,Keber ju nije pusti. Hermes i Haron također. Nešto snažnije."
Monica ju pogleda sa strahom i ne usudi se spomenuti Hada i mogućnost da joj je on otac.
Arna još jednom promotri njegove ljubavnice i njegovu ženu. Ne postoji nikakva šansa za to.Ipak joj je Freya u rodu i sve je toliko komplicirano.
"Kako ga možemo dozvati u ovaj svijet? "
"Arna dušo."klekne ispred nje "Shvaćam da ti je teško i da su ti misli tamne,ali njega nitko ne želi u ovom svijetu. "
"Ok,onda ću ja otići do njega."
"Ali ako umreš nema povratka."bila je u pravu,ali ne dovoljno.
"Točno,ali ako mi je otac to znači da će me možda vratiti,uostalom neću kušati šipak i pronaći ću način da se vratim na ovaj svijet.Ipak sam vještica,zar ne?"
Monica ju brzo odgovori od te sulude ideje,a zatim dovrši čaj koji njena majka popije.Pokušava joj ponovno ući u misli,ali kao da se sve izbrisalo,a onda začuje glas.
"Razmisli još jednom. Na dobrom si putu i u pravu si,kćeri."
