Prošao je sat, a Adam nije progovorio ni riječ.Nije rekao ništa čak ni kada je izašla na balkon,ali ni kada je sjela nekoliko metara dalje od njega i uzela posljednji komadić čokolade.
Nije joj ništa bilo jasno.Pa samo je poželjela da nestane barem na kratko i da je pusti na miru.
Oluja je dolazila, ali nju to nije zabrinjavalo.Znala je da će tek tada imati mira.
Laktove nasloni na dasku ispred prozora i pogleda to crnilo koje dolazi. Biti će ovo gadna oluja ako ne i najgora koju je ovaj grad vidio.Ljudi su na kratko otvarali svoje prozore kako bi hladan i svjež zrak ušao u njihove domove,a onda kada su tamni i olovni oblaci već bili iznad grada,svi brzo zatvoriše prozore i sakriše na sigurno.Arna uzme samo ručnik i kupaći kostim te krene prema plaži.Kaže to Adamu,a on samo klimne glavom i nastavi gledati emisiju. Postao je totalno čudan.
Potrči niz stepenice,a onda jedva zadrži ravnotežu kada poskoči na pijesak i skoro slomi nogu.Nešto kao da ju spasi u tom trenu. Podigao se jak vjetar,ali nema ni kapi kiše.Brzo skine traperice i ručnik baci na pijesak. Ako sada umre neće joj biti žao.Ionako misli da nema što za izgubiti.Smatrala je da je njen život samo uzaludno gubljenje vremena.
Uđe u vodu do pupka,a onda skoči i zaroni.Primjeti samo crnilo ispod sebe pa se brzo vrati prema obali i izroni.Udahne duboko jer joj je ponestalo zraka.Prve kapi kiše padnu na njen nos i čelo.Izađe brzo van i uzme traperice te ručnik prebaci preko ramena kako bi se ugrijala.Vjetar je sada postao hladan i jak,nemilosrdan. Potrčala je ponovno po stepenice,ali nije uzela ključ,a Adam je zaključao sva vrata.Šakama udara po prozori sa strahom da ga ne slomi,ali Adam se ne javlja.Vjerovatno je i dalje ljut na nju ili se nešto čudno događa.Otvara joj vrata,ali nije ni malo iznenađen ili nešto slično tome.Otvara vrata i vraća se u kuhinju.
"Jesi ok?"pogleda ju i klimne glavom te nastavi pripremati večeru.
Nikada to nije radio i sve više sumnja da nešto nije u redu i da se nešto događa ovdje.Vjerovatno svatko normalan sjedi negdje gdje mu je najudobnije i promatra što se vani događa,ali ne priprema večeru.
Odlazi u svoju sobu i preodjene se u tajice i kratku majici,a kosu umota u ručnik.
Uzme još jedan i obriše mokre tragove.Majke još nema kod kuće što je malo čudno,ali pomisli da je možda gužva u prometu zbog oluje koja dolazi.
Pogleda van i vidi munje koje na tren išaraju nebo,a onda ponovno nestanu dok se visoki valovi podižu,a zatim udaraju u pijesak te se povuku.Nije prošlo ni pola sata,a magla se nadvila nad gradom.Polako se uplaši i nazove majku koja je u tom trenu pokušala pronaći ključ u velikoj torbi punoj papira i različitih stvari.Dvije papirnate vrećice pune namirnica odložila je na pod,a kada već izgubi nadu pozvoni. Arni lakne pošto se uplašila,a buka koju je stvorio vjetar prekrila je buku koju je stvarala njena majka.
Adam se nasmije i poljubi njenu majku.
"Zašto mu nisi pomogla?I kvragu tko je vidio otići pod tuš usred bijela dana?"pogleda ju.
"Uhvatio me pljusak,a Adam mi ništa nije rekao."
"Možeš postaviti stol ako želiš."
Učini to,ali samo za dvoje. Nešto joj je govorilo da je najbolje da ne jede to.Vratila se u sobu i bacila na krevet. Bila je toliko umorna da je skoro zaboravila zaključati sobu.Ustala se i okrenula dva puta ključ,a zatim legle na krevet i brzo zaspala.
Probudila ju je zvonjava mobitela dva sata nakon ponoći.Protrlja oči i ne pogleda tko zove.Misli da je nešto poprilično hitno i da se mora javiti.
"Žao mi je što zove tako kasno,ali potrebna mi je tvoja pomoć i tvoje znanje. Halo?Arna? Martin ovdje."
Protrese glavom.Zašto bi on tražio nju pomoć? Pa mrzio ju je valjda iz dna duše u srednjoj i pokušao joj je nanjeni bol kako god je znao i umio.
"Mislim da ti ne mogu pomoći. Nazovi Marthu,ona sigurno ima neko riješenje."
"Ne,Arna potreba si mi.Kunem se. Ti si jedina osoba koja zna nešto o tome.Grčka mitologija ti je u malom prstu."
Nije znala šta će mu ta mitologija i kako će mu to uopće pomoći, ali pristane.
"Oluja je i.."prekine ju.
"Za deset minuta ću biti kod tebe i samo mi otvori vrata od balkona."
Ne kaže više ništa. Prekine poziv i mobitel stavi na noćni ormarić te ubrzo zaspi.
Baš kako je rekao,deset minuta kasnije Martin pokuca na njena balkonska vrata koja po dogovoru nije ostavila otvorena i time zapravo to prekršila,ali nije ju bilo briga. Samo je željela saslušati njegovu glupu ideju ili što već i pomoći mu,a zatim se vratiti spavanju. Nije mogla ni sanjati da problem nije uopće malen,već da je zapravo ogroman i da joj neće biti dovoljan sat ili dva da ga riješi.
Njegova inače uredna plava kosa sada je bila mokra i skoro da ga nije ni prepoznala.
Oči su mu bile crvene,a usne suhe i ispucale te su izgledale kao da se upravo sada potukao.Majica mu je bila poderana i izgledala je kao da ga je dohvatila velika zvijer.
"Što se tebi dogodilo i kako mitologija može ovdje pomoći?"pogleda ga još jednom zbunjeno.
Možda se samo potukao pa ga ganja policija ili nešto tako i jedini izlaz mi je da se sakrije kod nje jer ga tamo nikada nitko ne bi tražio.
"Prvo,ne znam kako sam dospio na plažu i zbunjen sam sav."
"Trebao si prestati pušiti ono smeće koje Ron prodaje za ništa. "
"Nisam pušio to,kunem se,ali sanjam čudne snove i ne znam."
Snovi su dio naše svakodnevice i on bi to trebao prihvatiti,ali kada čuje da sanja troglavog psa koji čuva vrata pakla i koji mu ne dopušta da pobjegne te ga svaki puta prebije,a onda i vrati.
"To su samo noćne more i ja ti ne mogu nikako pomoći."
"Te more me proganjaju i danju i noću.Vidim ih.Kao da imam halucinacije.Poludjeti ću."stavi ruke na glavu i čvrsto stisne zube.
Bol mu ne dozvoli da kaže išta. Arna,pomalo uplašena stane mirno i samo promatra kako se njegovo tijelo grči od boli.
Položi ruke na njega i tada sve nestane.
"Kako si to učinila?"zbunjeno ju upita podižući se.
"Učinila što?Samo sam te dotaknula i.. "
"Što si pomislila u tom trenutku?"sjedne na krevet i prekriži ruke na prsima razmišljajući o današnjim događajima.
"Da bol prestane? Što točno znaš i koliko?"
Pogleda ga sa sumnjom.Primjetila je da nešto nije u redu,ali nije ništa daleko kopala ili nešto slično.
"Ne znam kako da ti to objasnim."pogled mu luta po njenoj sobi.Zaustavi se na čudnim figuricama koje se nalaze na polici iznad kreveta. Čudna je,ali je ne pita ništa.
"Jednostavno.Riječima recimo? "pogleda ju ispod oka.
Kao da je to tako lako.I dalje drži ruke prekrižene na prsima i gleda u njega tražeći odgovor.
"Koliko ti je ostalo dana do rođendana?"primjeti sliku do tih figurica,ali ne vidi što je točno na njoj.
"Deset."zbunjeno odgovara.
"Kvragu!Ostalo nam je premalo vremena. "udara se lagano po čelu.
"Kako misliš nama?"
"Dobro, tebi."ovo je bilo još gore od onoga prethodnog.
"Objasni mi."
"Recimo da si potomak jedne vještice.Freya,mislim da znaš dovoljno o njoj."
I tada joj glavom prođe sve što je čitala o njoj.Vještica i čarobnica.To definitivno nije dobro.
"Ali samo si potomak i teško da imaš baš sve moći.Neke manje da."
"Znači otac mi je nešto od nje?"
"Baš suprotno. Majka.Uvijek žene prenose,a ako recimo tvoja prabaka i baka nisu prvo dijete imale djevojčicu tada se ta moć nakuplja i dobila ju prvorođenica,odnosno ti,ali ne znamo tko ti je otac pa ja malo teško. Da pokušamo?"
"A zašto te onako boljela glava?"iznenadi ga pitanjem.Nije ni malo to očekivao.
"Nisam siguran, ali mislim da si ti razlog toga i da ćeš biti još neko vrijeme dok ne napuniš osamnaest, a da pokušamo nešto?"
Odmahne glavom. Nije bila sigurna da li bi bilo dobro pokušati nešto učiniti pošto očito ona ne zna ništa o tome,a on zna i kada bi se nešto dogodilo,vrlo moguće da bi ostao u tom stanju neko duže vrijeme.
"Osjećam da te strah,ali pokušaj samo pomaknuti neki predmet mislima ili pokretom ruke.Koncentracija je bitna.Hajde."potapša je po ramenu i time je dodatno ohrabri.
Koncemtrira se na jednu od figurica na polici iznad kreveta. Podigne ruku i otvori dlan,a zatim zažmiri i zamišlja kako figurica dolazi u njenu ruku.Otvori oči,ali nema ništa. Ponovi to jednom,pa još jednom i tek tada je dovoljno koncentrirana da figurica dođe do njene ruke.Zažmiri i zamisli još jednom isto.Osjeti kako joj nešto maleno dotakne dlan.Uhvati pristima,a zatim otvori oči i iznenadi se kada ugleda onu figuricu.
"Prije se ništa nije događalo?"odmahne glavom"Dobro,možda je moguće da se tek sada pojavljuje prije rođendana,ali važno nam je da isto tako otkrijemo tko je tvoj otac.Pokušaj još jednom."
Duboko udahne i figuricu premjesti u drugu ruku,a zatim se ponovno koncentrira i ovoga puta od prve figurica bude na njenom dlanu.
"A sada mi reci zašto si me točno trebao."
"Osjetio sam te i morao sam te pronaći prije Kyare.Da ne postaviš pitanje,ona je recimo zla i ubiti će te.Ako imaš sreće."
"Dobro,recimo da ti vjerujem,ali to je samo zato što si vidio ovo."nije čak bila sigurna ni da li je ona to učinila.Mislila je da je on i da je želi na neki način iskoristiti.
"Vidimo se sutra. "izađe na ista vrata i nestane.Imala je osjećaj kao da ga je vidjela u obliku nekog kukca kako nestaje,ali samo je neispavana i potreban joj je san.I sve ovo joj izgleda kao blesav san.
Baci se na krevet i ugasi svjetlo.San brzo dođe.
Ujutro joj se sve to učini kao glupi san,ali kada se nasloni na ulazna vrata i koncentrira na kaladont,on se ubrzo nađe u njenim rukama kao i četkica.Shvati da ovo nije šala i da pod hitno treba tog idiota da joj pomogne.
I dalje mu ne vjeruje ni malo,ali je jedini koji joj može pomoći,pa zašto ne?
Brzo pritisne njegov broj i nazove ga.Pogleda van i vidi veliku štetu na plaži.Ribe,morska trava i puno smeća koje je oluja izbacila iz mora.Ne uplaši je to,ali je uplaši to sve što se naglo dogodilo u njenom životu.Možda samo nije primjećivala prije to toliko ili se nije toliko koncentirala.
Njena majka se iznenadi kada vidi kćer onako u trenirci i neuredne kose i velikih tamnih mrlja ispod očiju kako rano ujutro pokušava napraviti kavu.
"Izlaziš ovako rano?Jesi ok?"stavi ruku na njeno čelo misleći da možda ima temperaturu, ali nije ni malo vruća već je hladna.
"Idem trčati.Potrebna mi je obnova kondicije."ispije brzo nekoliko gutljaja vruće kave,a zatim stavi kapuljaču preko glave i potrči prema izlazu.
Dogovorili su se da će se naći na plaži i tamo pokušati vježbati.
Trenutno joj je najbitnije da izvuče iz njega što je više moguće.Preostalo joj je deset dana i do tada mora znati tko joj je otac i točno zašto i u što se uopće pretvara.
"Uranila si."stajao je gledajući u more dok mu je u desnoj ruci bila kava.
Ispije gutljaj,ali je i dalje ne pogleda.Ne shvaća zašto je imao kapuljaču, ali ima ju i ona.Ne skida je.Polako se okrene prema njoj i pogleda je.
Iste sekunde primjeti tamnu mrlju ispod njegova oka i sasušenu krv na donjoj usni.
Shvaća da joj je lagao za Kebera samo kako bi joj privukao pažnju,ali sigurna je da je te noći on bježao od nečega,a to isto ga je uhvatilo kada se vraćao kući.
"Dobro sam."nasmije se blago.
Shvaća da sigurno nije dobio sam koji udarac u lice,već su tu u pitanju i udarci po cijelom tijelu.
"Boli li te ruka?Ili rebro?"odmahne glavom i tada ga bočne prstom u rebro i on se naglo pomakne.Shvaća da ga boli i iako joj ne dopusti iste sekunde,povuče njegovu majicu prema gore i iznenadi se kada ugleda veliku plavu mrlju,najveći podljev krvi koji je ikada vidjela.
"Ako želiš da spavamo zajedno jednostavno me odvedi u svoju sobu."nasmije se kako bi smanjio tu tišinu između njih,ali isto tako smanjio i tu neugodnost što leti između njih.
"Kada već znaš koji sam stvor,reci mi što ti se točno dogodilo jučer i tko te to toliko ganjao."
"Zovu se Sjenke i uništavaju sve što ima nešto više od ljudskoga u sebi.Da i tebe će pokušati,ali naučiti ćeš kontrolirati um i moći i neće ti se usuditi približiti."
Dotakne još neka sumnjiva mjesta,ali ovoga puta stisne zube i ne pomakne se iako ga boli.
Zadovoljna pretresom,ponudi mu pomoć koju on odbija.
"Potrebna nam je lavanda i kokosovo ulje.To će te na neko vrijeme zaštititi od njih.Strah me da će te nanjušiti.Ako te već nisu."
"Neću se mazati uljima."uzdahne na njenu izjavu i uhvati je za ruku te je povuče prema mosti,a onda i stepenicama koji će ih dovesti na most i cestu.
"Lavandu ćeš staviti kao buket negdje u sobu, a uljem ćeš premazati vrata i prozore.Poput moljaca su i neće im se to svidjeti.Nađu li te tamne strane,crtati ćemo pentagrame i otići po sveti vodu."
Čini joj se to kao gluparija ili scena iz Supernaturala.Ne želi biti Sam ili Dean.Zapravo ni neće biti jer nju traže,a ne ona njih.
Ulaze u jedan čudan dućan.Netko bi pomislio da je običan stan,ali kada uđeš unutra prisiljen si promijeniti mišljenje.
Tamjan je lagano gorio i to joj se nije svidjelo. Djevojka za pultom bila je niska i mršava,a brojne tetovaže krasile su joj tijelo.
Arna se zagleda u njih,a kada djevojka pređe rukom,pogleda je sramežljivo u oči.
"Što ti treba sada?"nasmije mu se.
Zbunjeno ih pogleda oboje jer nije znala da Martin radi bilo šta čudno.Uvijek je bio tipičan popularan lik u srednjoj kojeg su voljele sve djevojke.Pomisli da je neka čarolija možda.
"Ono kokosovo ulje i neki manji buket lavande. "
"Sada si prešao na Sjenke?Nije li to malo opasno?"nasmije se i dohvati limenku na polici.
"Zapravo štitim nju."pokaže na Arnu,a ona tada sramežljivo pogleda u pod.
"Vještica?Kako ju nisam osjetila?"
"Freya je njen daljnji rođak i očito da ima i više od njene krvi. "
"Samo da pronađe Brisingamen ogrlicu i sva moć je u njenim rukama."
I dalje ih zbunjeno gleda pošto ne znam o kome ili o čemu oni pričaju. Zna nešto o Freyi,ali ne mnogo.
"Zbunjena si.Vidim u tvojim mislima što znaš o njoj i znam da ne znaš o toj ogrlici,ali ona ima veliku moć. Dobila ju je na poklon od četvorice patuljaka pod uvjetom da provede sa svakim od njih noć što je ona i učinila.Odavno nisam čula za tu ogrlicu i ne znam hoćete li je uopće i moći pronaći.Pričalo se da su je uništili nakon njene smrti.Ne brini.Ništa njeno osim moći ne može biti u tebi,ali ti isto tako možeš tu moć prenijeti na druge.Nećeš umrijeti i ništa loše ti se neće dogoditi osim što će te ganjati možda neki likovi, ali to je zbog moći. "namigne joj.
Sada se još više uplaši.
"Mogu li to prenijeti na svoje dijete?"
"Ako ćeš prvo imati kćer da,ali možeš i skinuti to ako je kletva."
"Kletva?"otvori usta,a Martin ih najmerno prekrije dlakom.
"Mislim da je čula i previše toga.Uostalom, čitala je o takvim stvarima i to ne bi trebao biti problem,zar ne dušice?"nesvjesno ga udara u mjesto gdje ga boli.
Vrisne i padne na koljena od boli.Arna se uplaši kao i ona djevojka te mu obje u isto vrijeme priskaču u pomoć.
Njegova bijela majica brzo se topi krvlju.
