"Ne treba te biti strah.Možda je ovo način samo da se Freya vrati među žive,možda ti moć nestane nakon rođendan,a možda isto tako ona uđe u tebe."nasmiješi joj se.
Martin leži na krevetu.Zaustavile su krvarenje, a razlog tome je bila velika nakupina krvi ispod kože koja bi svejedno pukla prije ili kasnije.
Kada sva krv izađe,stavile su mu nekoliko sterilnih gaza preko rane i omotale za širokim, ali tankim zavojem.Arna je bila poprilično vješta u tome pa se djevojka našali i kaže joj kako je prava čarobnica.
"Inače,zovu me Monica."
"Arna."nasmije se,ali ne pita zašto ju tako zovu.
"Kada se probudi moramo otići do tebe i osigurati tvoju sobu.Možemo li to učiniti nekako da nas tvoji ne primjete?"
"Postoji li nešto čime ih možemo odvratiti od toga?"
Još nije svjesna da živi u svijetu magije i zato postavlja pomalo čudna pitanja na koja se Monica prvo nasmije,a tek onda odgovori.
"Naravno i ti ćeš izvesti to."nasmiješi se"Budi ovdje.Moram napuniti torbu potrebnim stvarima."***
Pozdravi majku i njenog dečka,a zatim joj kaže kako će joj njeni prijatelji pomoći malo preurediti sobu.Martin izmjeni nekoliko ljuto pogleda s Adamom.Činilo joj se kao da su se dva alfa mužjaka susrela na istom području.
"Da vidimo,prvo ćemo zidove. Svi ovi posteri idu dolje.U boju ću umiješati malo tamjana."
"Nije li tamjan za demone?"
"Recimo."nasmiješi se kako bi ublažila njen strah.
Martin grubo otrgne sve postere na njenom zidu i stavi ih u jednu veliki crnu vreću za smeće.Slike pažljivo makne sa strane.Bilo joj je žao što toliko toga ide dolje,ali uvjerena je kako će joj novi izgled sobe mnogo toga dobrog donijeti.
Nije bila zapravo sigurna tko su njih dvoje i što žele od nje,ali po njihovim riječima shvati da joj žele samo dobro,ali i da je mnogo jača od njih dvoje zajedno i da joj zapravo ne mogu ništa.
Nakon toga sve stvari su pomakni na sredinu i prekrili ih velikom prozirom folijom,a tek onda krenula na zidove i njihovo bojanje.Zidove obojiše bijelo poput snijega, a zatim i prije nego što se boja posuši,Martin započne crtati po njima kistom koji umoči u crnu boju.
"U to sam pomiješao pepeo cigareta.Vjeruj nam."
Na to Arna samo slegne ramenima. I dalje ne ispituje ništa.Adam im donese sok,ali ne uđe unutra. Požali se kako ga boli glava od mirisa boje.
Primjete da nešto nije u redu.Osim što je donio sok,nije prešao prag i izbezumio se kada je pogledao Monicu u oči.Arna primjeti te sve detalje i zabrani im da popiju sok.Ne govori im ništa već mislima uzme čaše i pusti ih da lebde u zraku.Nije sigurna da li je uopće on otišao ili stoji ovdje.Pokušava zaključati misli jer osjeća kako netko uporno želi ući u njih.Čaše i dalje lebde,a ona otvori vrata.Adama nema.
"Možete li mi ući u misli?"klimnu glavom "Ušli ste?"
Ni sama ne zna trenutno kako to radi,ali to uopće nije ni bitno sada.
"Adam je sumnjiv.Donio je sok,a inače bi mi vilicom jetru izvadio da smije.Nešto je u tom soku, a i tebe Monica je tako čudno pogledao. Ne boli ga glava od boje,nego od onoga što se nalazi u njoj."protrese glavom i izbaci ih iz misli."Ali nisam osjetila ništa u vezi njega.Jesi sigurna u to?"
"Nisam ni ja.Možda ne glumi."
Arna odustane od toga.Otkriti će već što se nalazi u njegovoj glavi.Trenutno ne može pa pomisli da možda je predaleko i odustane.
Čaše spusti na stol,a zatim izlije sadržaj jedne po cvijetu.Nekoliko sekunda kasnije cvijet poprimi žutu boju,a već u sljedećem trenutku i smeđu te poput praha padne na zemlju.
"U pravu je."Monica ju pogleda,a zatim i zagrli.
"Spasila si nam život.Zašto mi to nismo osjetili?"pogledaju se zbunjeno.
Njih dvoje se valjda od rođenja bave i uče o tome,a sada su susreli nešto toliko jako što im je odvratilo pažnju. I onda ju misle štititi? Da,sigurno.Prije će ona njih.
Do kraja dana uredili su joj cijelu sobu.Pomagala im je nešto na normalan način kao što to rade i svi ostali ljudi,a onda je malo koristila moći i pomicala bi predmete pokretom ruke.Bilo im je zabavno i smijali su se,pustili bi neku pjesmu i zaljuljali kukovima.
Nije se mogla sjetiti kada je zadnji puta bila toliko sretna i kada se zapravo iskreno nasmijala,a ne onako sarkastično kako zna.
Adam više nije došao niti jednom. Zaključala je misli i dozvolila samo Monici i Martinu da ulaze u njih,ali prije su trebali pitati.
U planu joj je svakako bilo da Adam dođe u sobu. Vjerovatno se već i zaštitio od toga.
Tamnocrvene zidove prekrila je bijela boja.Na jednom zidu ispisali su neke čudne znakove. Dok su njoj objasnili i pokušali je naučiti što zapravo znače,njenoj majci su lagali kako je to izmišljeno pismo vilenjaka za potrebe snimanja filma.Naravno da je povjerovala to.
Zid na kojem je ležao krevet bio je ukrašen logom njenog najdražeg benda i sitnim lampicama.
Velika polica sada se nalazila na drugoj strani i bila je ispunjena svim knjigama koje je Arna pažljivo godinama čuvala ispod kreveta.Svi su se iznenadili kada su ugledali koliko ih je zapravo.
Ostala dva zida ostala su prazna.Zapravo bila su prazna sve dok se Monica nije sjetila za hvatače loših snova i lavandu.
Još im je samo preostalo premazati vrata kokosovim uljem,a pošto nisu mogli otkriti što je Adam,a i majka je rekla da je otišao prije nekoliko sati do prijatelja,zabrinuli su se malo i tako je Monica prespavala kod nje,a Martin je dobio zadatak pronaći svetu vodu i sol što će ju dodatno zaštititi.
"Mogu li te stvarno smatrati prijateljicom ili te moram shvatiti kao zaštitnicu?"
Monica u tom trenutku ostane posve iznenađena.Zbog posla kojim se ona bavi,ali i njena majka prije nje,nije imala mnogo prijatelja,a i one koje je imala ili nisu bili posve ljudi ili su bili čistokrvni ljudi pa su je ostavili zbog glasina.Bilo kako bilo,Monica je ugodno iznenađena.
"Oboje.Biti će mi lakše tako."
U pravu je.Može je smatrati prijateljicom, ali u isto vrijeme i zaštitnicom što su zapravo najbolji prijatelji.
"Imaš li neki omiljeni film ili nešto takvo? "Monica se nasmije stavljajući nekoliko kokica u usta.
Nema vremena za filmove.
"Uz ovo što ja radim jednostavno nemam vremema za filmove. Preferiram knjige,a ti?"
Arni pogled odluta na policu knjiga.Pročitala ih je sve,a nekih se ne sjeća ni malo. Čak joj ni naslov nije poznati.
"Više volim serije,ali Gospodara prstenova jednostavno obožavam."
"Onda sam sigurna da voliš i R.R.Martina."
I tu se nađu dvije vatre.
Arna smatra da R.R.Martin nije ni malo dobar kao Tolkein. Ipak je on dugo radio na svojim knjigama, bio je profesor i studirao je nekoliko jezika koji su ga kasnije inspirali kada je pisao. Također,pobunila se i rekla kako smatra da Martin zapravo na neki način i kopira Tolkeina samo što on orke zamjenjuje White walkersima.Zapravo kada bolje razmisli,Povratak kralja sadrži dio kada su Aragon,Legolas i Gimli otišli do Staze mrtvih kako bi potražili pomoć.Na to ju aspociraju White walkersi.Također pronalazi poveznicu između tri zmaja koja ima Majka Zmajeva i tri zmaja,odnosno Nazgula koja se pojavljuju u Povratku kralja.
Da je itko čuo njihov razgovor pomislio bi da razgovor vode dvije vrhunske kritičarke.
Monica međutim tvrdi da Martin i Tolkein nemaju veze s vezom jer su to pisci koji nisu živjeli u isto vrijeme već je Martin rođen kada je Tolkein objavio prvi dio svoje knjige. Što na neki način potvrđuje Arnine riječi.Martin je čitao djela Tolkeina koja su ga inspirirala da napiše nešto svoje,ali neke detalje je zamijenio drugima ili ih dobro prekrio.Također radnja Gospodara ili Hobbita nikada nije u jednom gradu.Ratuju u putuju, baš kao i u Igrama prijestolja. Monica se malo naljuti,ali ipak popusti.
"Mogu?"shvaća da joj želi ući u misli.Prisloni dlan na njeno čelo.
"Osjećam opasnost iza vrata, ali nisam sigurna jesam li u pravu. "
"Osjećam isto."odmakne dlan.
"Spavate li?"
Očekivala ga je na neki način.
"Ne.Uđi."
"Htio sam samo provjeriti trebate li što."
"Hvala, ali uskoro ćemo na spavanje. Laku noć."
"I vama."
Lagano osjeća kako prestaje i srce joj polako se smiruje. Ne udara više onako luđački.
Uplaši ih Martin koji pokuca na vrata balkona.Nije ga očekivala u ovo vrijeme.
"Samo sam želio provjeriti da li je sve ok."
Arna zažmiri i Monica prisloni dlan na njeno čelo.Pošto ih je sada dvoje,Arna ispruži ruke i čeka njihove dlanove na svojima.
"Jesi li saznao nešto?"
"Ne.Kako je bilo kod vas dok me nije bilo?"
"Adam je došao baš prije koju minutu provjeriti trebali nam što,ali nije želio ući u sobu.Sve ostalo ok.Hoćeš ostati ovdje?Mislim da baš nije pametno da sada izlaziš. Mogu te ponovno uhvatiti i možda nadu trag i dođu ovdje."
Arna predloži, a Monica pogleda Martina i on pristane.
Njih dvije će spavati na krevetu, a on će na madracu. Samo postoji maleni problem,što ako Adam osjeti da je cijelo vrijeme bio ovdje?