7.

59 6 0
                                    

Osjeća laganu bol koja nestaje kada dotakne mjesto koje ju boli.Pogleda krv na svojoj majici i shvati da je skoro opet bila mrtva.
Osim što je noć prije sanjala Eaka i kako imaju odnos,Arni se sve ovo učini kao veliki san i teško joj je prepoznati što je san,a što se događa kada je budna.Kao da je doživjela sve to jučer u kupaonici.Pogleda oko sebe i ugleda mnogo beživotnih tijela. Može vidjeti kako krv teče kao u potoku.Pogleda Monicu koja još uvijek spava. Ne može biti mrtva. Povezane su krvlju.Podigne je jednim pokretom ruke,a zatim pažljivo i tiho hoda između mrtvih tijela. Osjeća pod stopalima toplu i ljepljivu tekućinu.Krv je posvuda i biti će užasno teško pronaći način kako da unište sva ta tijela. Njihove obitelji će ih sigurno tražiti.Koliba je razbijena na sve moguće načine.Majka se sakrila u ormar,a Martin nešto pokušava pronaći.
Spusti Monicu na krevet prepun čahura.
"Što tražiš?"upita ga.
Potrči joj u zagrljaj.Čvrsto omota ruke oko njenog struka i podigne je te pomalo ne razmišljajući poljubi je u vrat,a zatim spusti.
"Umro sam od straha. Zašto si me zatvorila u ovoj prokletoj kolibi?"
Ne sjeća se da je to uradila.Vjerojatno je bilo sa zadnjim atomima snage.I ako je to učinila,učinila je tako da nitko ne može ući ni izaći.
Kada čuje glas svoje kćeri, potrči niz stepenice i zagrli je.Ostalo im je još nekoliko dana da otkriju što je zapravo.Možda Had laže samo kako bi je pridobio za sebe jer tako moćno biće nikada nije hodalo zemljom,a ni ispod nje.Na neki način mu je i velika konkurencija i bez problema ga može ubiti i poslati na najtamnije mjesto Podzemlja. Može sve što želi,samo što ona ne zna ništa od toga.Tek uči i radi poprilično velike greške ponekad.Ako se osjeća slabo ne bi trebala raditi neke stvari kao na primjer prerezan vrat samo da ubije nešto što u sebi ima njenu krv.
"Moramo se riješiti svih onih tijela,a zatim napustiti ovo mjesto što je tiše moguće. I moram pronaći Vukove."
"Arna,mrtvi su.Pokušao sam nešto,ali nije bilo šanse. Znaš da ovo nisu bili obični lovci.Oni su stvoreni da to rade."uhvati je nježno za podlakticu kako bi je privukao u svoj zagrljaj,ali ona se snažno izmakne iz tog stiska.Oči joj se napune suzama i bijesno ga pogleda stišćući zube. Ima osjećaj kao da eksplodirati nastavi li tako,ali ne odsutaje.Podiže ruke u zrak,a time i sve staklo i sve razbijene predmete. Ti Vukovi su joj pomogli i vratiti će ih pa makar joj to bilo zadnje.
Ispruži ruke i sve brzinom munje izleti van.Padne na koljena i vrisne od boli koja trenutno pokušava okupirati njenu glavu.Vrišti dok ju neka sila podiže iznad tla. Tada spusti ruke,a oči joj postanu crne. Potpuno crne.Sve. Pogleda majku i Martina koji se u tom trenutku samo stisnu za niz.Ostaje na mjestu i ne približava im se.
"Arna,smiri se.Znam da si ljuta, ali ovo nije riješenje."Monica stavi ruku na njeno rame.Polako spusti glavu i pogleda njenu ruku,a zatim zažmiri i duboko udahna.Kada ponovno otvori oči sve je normalno.
"Probuditi ćeš demona u sebi.Samo se smiri,ok?"zagrli je.
Ne prihvaća,samo tako stoji.Žila na njenom vratu privuče joj pozornost. Tako lijepo kuca, a ona tako želi zabiti svoje očnjake u to u osjetiti slatku krv.Monica joj opali šamar kada shvati što se događa.Protrese glavom i duboko udahne.Gladna je i krv u njenim žilama polako ludi.
"Idemo spaliti ona tijela vani."
Izađu iz kolibe i prvo što naprave je zaštite se od svega što se nalazi vani.
Svi žele njenu moć.Kao i taj mali demon koji se sakriva u njoj.Ako je on preuzme,svijetu dolazi kraj.Pokušati će uništiti sve. Živog,mrtvog,sve.
Dok njeni prijatelji odnose tijela na jednu hrpu, ona sjedi na ulazu i razmišlja o svemi što se dogodilo. Eak joj dolazi u snove i provocira je.Uskoro će morati i otići kod oca na neko vrijeme. Neopisivo to želi što prije jer zna da tamo nema opasnosti i da je nitko neće pokušati ubiti.Pitanje je samo kako su je uopće i pronašli.
"Što to radite?"upita ih.
Blago rečeno sakupljaju krv u zdjelice,a zatim je prelijevaju u bocu.Želudac joj se okrene kada vidi kako lako je Martin prerezao jednome od lovaca vrat dok je on još uvijek živ.Te oči koje su je pogledale, pune straha i kao da mole za život,ali ona okrene glavu na drugu stranu.Ne može mu pomoći koliko god da želi to.Povezala bi ih krvlju i možda bi je on tada pokušao ubiti jer nitko ne zna za koga rade.
Pogleda u krpu mrtvih tijela kojima je prerezan vrat. Pruži dlanove i na njima se pojavi maleni plamen.Ne boli je i izgleda kao kada zapalite alkohol.Okrene dlan tako da je prema gore i prsti joj nisu ravni.Izgleda kao da drži neku nevidljivu kuglu.Učini kao da pošalje nekome zračan poljubac,samo što je ovaj bio poslan kao smrt.Tijela se zapale.Drži dlanove tako neko vrijeme. Nitko,pa čak i ona ne primjeti da joj ta toplina polako prelazi na kožu.Crveni tragovi već se pojave. Ona to ne osjeća,ali zato je tu Monica koju to boli.Pokušava joj skrenuti misli,ali ona se toliko zamislila da joj je i pogled staklen.
"Boli me."probudi se iz misli i padne na koljena.
Monica joj pogleda krvave dlanove i stavi svoje na njih,ali ne prolazi.Odbija pomoć.Odgurne jadnu djevojku tako da padne na stražnjicu,a zatim potrči. Osjeća da su Lucida i Dean negdje u blizini. Koliko god je oni pokušavali zaustaviti,nije marila za njih.
Pronašla ih je na drugom kraju ranjene.Pokušavali su pobjeći ili otići do svojih.Svejedno,taj put za njih je bio predalek i nisu mogli stići na cilj.
"Lucida!!"vrisne na što djevojka samo slabašno podigne glavu kao dokaz da je živa,ali da joj bol paralizira tijelo.
Dean je ležao do nje.Staklene oči gledale su u nebo.Prsa mu se nisu pomicala.Mrtav je, ali i Lucida će biti ako ne učini nešto.
Položi krvave i opečene dlanove na njene obraze.
"Izgubila sam previše krvi.Pomogli mi da što prije odem."klekne pored nje i stavi njenu glavu na svoja koljena.
"Neću to dopustiti."zagrizne zapešće i prisloni ga na njene usne,ali ona to odbije.
"Arna,ne želim to.Brat mi je mrtav,nemam više razloga biti na ovome svijetu.Pusti me da odem.Želim vidjeti obitelj."suze kliznu niz njeno lice.
"Vratiti ću ti brata.Kunem se.Lucida,samo učini to.Obećala si mi svoj život i neću ga pustiti."prisloni zapešće na svoje usne i još snažnije rastrga kožu.
Vrati je na njene usne i osjeti kako Lucida prihvati. Podigne ruku i tako približi Deana.Zagrizne drugo zapešće i prisloni na njegove usne.Oboje se hrane njenom krvlju.
Djevojka se odmakne prva kada se osjeti dovoljno snažnom,a zatim i njen brat kada se život vrati u njega.Zagrli ih oboje.
"I znate da ako ja umrem,umirete i vi."nasmije se na to.
Martin je sve to promatrao iza stabla hrasta. Nije mogao vjerojati da Arna samo tako spašava živote i daruje svoju krv drugima samo da ih oživi,ali valjda zaboravlja za povezivanje.
"Dosta je odmaranja.Moramo pronaći novo mjesto gdje ćemo nadam se neko vrijeme biti mirni."pomogne im da ustanu, a zatim se vrate do ostatka.Njena majka ne može uzeti ni stvar jer je sve puno rupa od metaka,a uzela je sve samo ono najnužnije.
Osjeća kako nešto proklizi njenim žilama.Ne zna što je to,ali jasno je da je moć koju osjeća nakon što je ubila gotovo cijelu ekipu lovaca.
**
Lucida i Dean obećaju joj da će je štititi vlastitim životom pošto ih je ponovno spasila. Drugi dvojac nije bio zadovoljan time,ali se osjećao sigurno u njihovom društvu znajući da će ih moći obraniti bez obzira na njihovo poznavanje magije i svega što nije prirodno.Smjestili su se u malenom motelu na kraju grada, već ujutro će početi tražiti neko sigurnije mjesto.Monica ima nekog prijatelja koji će im navodno pomoći jer on osjeća prisutnost duhova i magije.
Te večeri,nakon što završi cigaretu,koja ju je trebala opustiti,zatvori vrata balkona i položi ruke na staklo te tiho kaže nekoliko riječi i zaštiti se.
Vukovi su u sobi do njih,a sobu dalje nalaze se njena majka i Monica.Razlog zašto su oni dvoje u istoj sobi je ritual koji će napraviti.Uzeli su nekoliko boca krvi što su skupili.
Kadu napuni vodom i napravi joj pjenušavu kupku.Oko nje napravi krug od mješavine posebne vrste soli i nekoliko kapljica krvi.Preko svega toga ucrta pentagram i između krakova nacrtane neke čudne znakove.
Knjigu stavi na vrh jednog kraka i otvori je na sredini.Prazni listovi brzo pokažu slova,znakove i neke slike.Zapali dvije svijeće.Jednu malenu crnu,a drugu duplo veću i bijelu na kojoj je ucrtan znak.
"Pustiti ću te da uđeš,a onda me pozovi."iz vrećice uzme sol crvene boje i posipa je po površini kupke koja brzo poprimi boju.
Pogleda sve što je napravio i nije bila previše sigurna u to sve.Zašto Monica i ostatak ekipe nije ovdje?Osim toga,ne može je ubiti ili ako to i učini ubija dva vuka i Monicu,a kako njoj to izgleda,previše mu je stalo do nje da bilo šta učini.
Skine brzo sve sa sebe i baci na jednu hrpu te pažljivo uđe u kadu,a zatim sjedne.Nema šanse da vidi da je potpuno gola.Kupka je pretamna.
"Možeš ući."ulazi govoreći neke čudne riječi.Uđe u krug,a zatim klekne ispred knjige i ruke podigne u visini svojih prsa.Izgovara neke riječi,a zatim ustaje i dolazi do nje.Uzima krv i umoči palac,a zatim prođe po njenom čelu. Napravi samo jednu ravnu crtu,ne i križ.Izgovara ponovno njoj neke nepoznate riječi zatvorenih očiju polako se tresući.Želi ga pitati da li je dobro,ali tada bi prekinula cijeli ritual.
Izlije gotovo cijelu bocu krvi u kupku.Osjeća lagano žarenje po koži koje ignorira. Ne koristi svoje moći zato što bi tada prekinula sve ovo.
Polako se podiže iz kupke. Nije gola.Tijelo joj prekriva lagana,savršeno bijela haljinica na ramenice koja dolazi do njenih koljena.Otkriva joh grudi, ali ne previše.Sila je nosi do sredine pentagrama i tamo legne.
"Treba mi tvoja krv."pruži joj maleni nožić.Više izgleda kao bodež.
Uzme ga i lagano zareže dlan na kojem su još uvijek vidljive opekline.Zastenje kada osjeti kako se njena krv spušta lagano u maleni zlatni pehar koji ima kristal. Kristal mijenja boju kako se pehar puni krvlju.Stisne dlan i Martin joj pruži bijeli rupčić kako bi obrisala krv i zaustavila krvarenje. Podigne pehar u zrak,ali govori prilično tiho i vidi samo kako mu se usne pomiču.
Dlanovi mu se znoje,a krv u peharu lagano podrhtava stvarajući valove.Pokušava pusiti i pehar i krv da padnu, ali nešto kao da ga prisiljava i ne dopušta mu da pusti.Vrisne i glavu zabaci unatrag izgovarajući riječi koje su i njemu nepoznate. Vrati se u normalan položaj dok mu nešto čudno izbija na području leđa.Nisu krila.Nešto neobično. U isto vrijeme ga toliko boli,a već druge sekunde osjeća zadovoljstvo iako ni sam ne zna što je uzrok tome. Arna pogleda svoje ruke.Žile joj više nisu onako zelene ili plave,kao mješavina. Sada su žute i izgledaju kao da će se pretvoriti u struju.Dotakne ih, ali bol su spriječi da više išta učini.
Želi vrištati od vrućine i boli koja zauzima njeno tijelo. Zabaci glavu unaprijed i oči joj ponovno postanu crne.Demon se ponovno budi,ali ne da bi zauzeo njeno tijelo i uzeo njenu moć već kao netko tko se bori protiv sile koja je ušla u nju.
Prstima prođe po usnama.Osjeti neki čudan okus.Martin je samo gleda u nevjerici znajući da je učinio veliku glupost i da će vjerojatno uskoro i umrijeti, a onda će njega uzeti Had i pustiti ga u najgori dio Podzemlja da lagano umire u najvećim mukama.
Siva gusta tekućina lagano klizi iz njenih usta po njenom vratu,a zatim ju upija tkanina haljine.Okrene se prema Martinu i padne na koljena sa suzama u očima koje u tren pada samo kliznu niz njene obraze.Pokuša zaustaviti njen daljnji pada,ali prespor je.
Dvije sile i dalje vode borbu unutar njenog tijela sve dok lagano ne izdahne i zatvori oči.

It was written in bloodWhere stories live. Discover now