"Tirke! Ajde Tirke!"- Začuo se glas dječaka,na koji sam podigla glavu sa pomisli da sam sigurno pogrešno čula. Jugosloveni u Montevideu? Ja sam ovdje od svoje desete godine.Moji roditelji su došli ovamo u potrazi za boljim životom. Može se reći da su ga našli, najbolja prijateljica moje majke je postala Blanca Fonesca Recoba, dragulj Montevidea, poznata pjevacica. Blanca je uspjela da nagovori gradonačelnika Urugvaja da dopusti mojoj majci da pjeva zajedno sa njom. Sa druge strane moj otac je počeo da radi kao pomoćni trener za nacionalni tim Urugvaja. Zahvaljujući njemu sam zavolila fudbal i često bila na tribinama bodreći tim. Ne usuđujem se da ga zovem naš tim, jer idalje osjećam dovoljnu količinu nostalgije za Jugoslavijom da mi ne dozvoljava da se potpuno preobratim. Blago sam stisla čašu viskija ispred sebe ugledavši zgodnog momka u prisustvu dječaka.Smeđa kosa mu je bila blago podignuta i začešljana unazad, a oko vrata je imao crveni šal koji je izvirivao iz zatvorenog smeđeg sakoa. Već sam bila odustala od pomisli da su oni zapravo iz Jugoslavije kada se zgodni oglasio.
"Evo, mali, idem. Samo da platim."- Prišao je baru i pokušavao da se sporazumi sa barmenom. Osmjeh je zaigrao na mojim usnama gledajući ga kako vadi svesčicu iz džepa, rekla bih rječnik, ali koliko god mi je bilo zabavno gledati ljude drugih nacionalnosti kako se muče sa španskim, u ovom slučaju sam ustala i prišla pored njega pružajući novac za svoje piće. "Quero pa...kako se ono kaže?"- Užurbano je listao rječnik. "Pagar."- Rekla sam mu. Podigao je pogled i tada sam uočila njegove prelijepe smeđe oči. Pogled mu je bio toliko zbunjen da je u meni izazvao potrebu da ga smirim. "Kaže se quero pagar. Ne brini ja ću to srediti."- Okrenula sam se barmenu i platila za oba pića. "Kristina, drago mi je."- Rekla sam pružajući mu ruku nakon što sam ga uspjela odgovoriti od toga da je trebalo da plati svojim novcem.Uhvatio je moju ruku i rukovali smo se."Aleksandar, izvini zbog onoga malo prije, nisam mogao da povjerujem da ima naših ljudi ovdje."- Nervozno se počešao po glavi.
Krenula sam da izustim nešto, ali me je prekinuo onaj isti dječak."Šta radiš Tirke? Ajde, moramo da se vratimo do hotela, zabrinuće se za nas."- Prije nego što je iko mogao bilo šta da izusti jedan od pijanih gostiju me je gurnuo laktom u leđa tako da sam pala prema Aleksandru, iliti Tirketu. Uhvatio me je rukama za nadlaktice, pogledom bacajući otrovne strijele prema dotičnom gostu."Jesi dobro?"- Pitao me je skrećući pogled prema meni."Da,dobro sa..."- Zaustavila sam se kada sam i sama podigla pogled. Lica su nam bila toliko blizu da sam mogla da osjetim njegov dah na svojoj koži.Pogled mi je sleteo na njegove pune usne, u glavi sam osjetila želju da ga poljubim. Nisam znala šta je u njegovoj glavi, ali je polako počeo da se primiče smanjujući prostor između nas. Zatvorila sam oči očekujući da će nam se usne spojiti, ali sam odjednom osjetila da me je neko povukao dalje od njega."Odlazite." Kada sam otvorila oči dječak je vukao Tirketa za ruku ka izlazu iz bara, a on je gledao u mom pravcu.
Moju ruku je držala moja majka,a pored nje je bila Blanca. Usljedila je lekcija od strane moje majke 'šta sam to, pogobu, mislila?' i Blancin osmjeh koji je bio vidljiv na samo jednoj strani njenih usana, koji moja majka nije mogla vidjeti. Par dana kasnije saznala sam da je Tirke igrač fudbalskog tima Jugoslavije. Ali sam takođe saznala da je u nekoj vrsti veze sa Dolores, djevojkom čija majka bacila sa stjene kada ju je ostavio voljeni muškarac.Taj muškarac je bio prijatelj mog oca koji je zajedno sa njim došao ovamo. Zbog tuge za majkom Dolores nije htjela da ima veze ni sa kim ko je poznavao ubicu njene majke,pa čak ni samnom koja sam saznala za to isto kada i ona. Osjećala sam razočarenje, ne u Tirketa, već u sebe. Pronašla sam Jugoslovena u Ugurvaju i očekivala da će biti nečega između nas. Nisam htjela da izlazim iz kuće, mislila za sebe da sam glupa i da se niko ne može tako brzo zaljubiti u nekoga. Prošlo je sedam dana, a onda je na moja vrata zakucala Blanca. Počela sam da plačem čim sam ju ugledala. Čvrsto me je zagrlila i pokušavala smiriti.
"Vamos a la Casa de las Flores, ver los niños "- Predložila je.Pristala sam i uputili smo se u sirotište, uvijek me smirivalo igranje sa djecom. Tamo smo saznale da je Doloresin brat Kike držao Tirketa zatvorenog, i prisiljavao da se oženi Dolores i ostane u Urugvaju, ali da su ga spasili ostali iz tima. Iako su me svi zaustavljali govoreći da ne bi trebalo da se mješam, krenula sam prema Doloresinoj kući. Trčala sam koliko su me noge nosile, a onda sam ih ugledala da idu odatle."Tirke!"- Proderala sam se i još brže potrčala prema njemu. Kada me je ugledao i on je krenuo prema meni i raširio ruke, u koje sam ja uletela.Zagrlila sam ga kao da bi mogao svakog trena da nestane."Da li si dobro? Nisu te povredili? Sigurno?"- Izbezumljeno sam ga bombardovala pitanjima očima pregledajući svaki predalj njegovog tijela, dok je on sa osmjehom na licu pokusavao da me uvjeri da je dobro. Ponovo sam ga zagrlila ispustivši uzdah olakšanja. Nakon što smo se odvojili, njegovi dlanovi su bili na oba moja obraza, pogled uprt u moje usne, kao onda kada sam ja gledala u njegove.
Zagrizla sam blago donju usnu dok je on smanjivao daljinu između nas i napokon sam osjetila njegove usne na svojima. Sve je bilo na svom mjestu, imala sam osjećaj da je on sve što mi treba u životu. Kada je trebalo da se vrati za Jugoslaviju molio me je da pođem sa njim. Nisam znala šta da radim, sa jedne strane je bio on, voljeni čovjek, a sa druge moji roditelji, porodica mi je uvijek bila na prvom mjestu. Tada je progovorio moj otac."Ne zaboravi da nas posjetiš nekada, dolazićemo i mi, već dugo želim ponovo da vidim Jugoslaviju."- Pogledala sam ga sa suzama u očima, i poletela mu u zagrljaj,"Hvala ti tata". Kasnije sam bila u Tirketovom zagrljaju, ogromni osmjesi su titrali na našim usnama.
"Volim te"- odjednom je izustio. Nisam mogla da vjerujem svojim ušima, pa ne poznajemo se toliko dugo, ali ipak osjećanje je tu."Znam šta ti se mota po glavi, i ja mislim da se poznajemo prekratko, ali da te ne volim ne bi te zvao da ostaviš svoj život ovdje i kreneš samnom."- Prekinula sam ikakvu šansu da nastavi monolog poljubcem."Volim te."- Ponovila sam njegove riječi, a zauzvrat me je podigao i zavrtio u krug. Bila sam toliko srećna sa njim, a znam da je i on samnom, što mi je rekao beskonačno puta na brodu. Pa od toga je prošlo dosta vremena, ali je to za mene uvijek posebno sjećanje, jer sam tada upoznala ljubav svog života, za kojeg se sutra udajem.Da, sutra postajem gospođa Tirnanić. Obavijam ruke oko njegovog stuka, okrenut mi je leđima, gleda kroz prozor."Sutra ćeš postati moja žena,jedva čekam da te vidim u vjenčanici."- Uzima moje ruke u svoje i ostavlja topli poljubac na njima, a onda se okreće i uvija me u zagrljaj."Toliko sam uzbuđena,volim te Tirke." , "Volim i ja tebe, najviše na svijetu." Osjećam se kao u bajci, on je moj princ, a ja njegova princeza.
---***---
Još jedan imagine za moju dušu haha ;)
Ne znam zašto,možda što se dobro poklapaju događaju, ali sam neopisivo ponosna na ovaj imagine :D
Vote,comment,share ❤❤
Stay beautiful :* <3
YOU ARE READING
IMAGINES
FanfictionU ovoj knjizi ce se nalaziti imagines i preferences sa poznatim licnostima sa Balkana.Vise informacija cu staviti na prvoj stranici knjige :D Nadam se da vam se svidja ideja i da cete citati ;)
