IMAGINES

Dušan Tadić

"Hej Kristina, izvini, ipak neću moći sa tobom, upravo su se vratili moji i moram da im pomognem oko istovara nekih novih stvari sto su uzeli za dnevnu sobu."
Čujem glas svoje najbolje prijateljice sa druge strane telefona, i na tren zatvaram oči, blago iznervirana zbog toga što otkazuje naše druženje na terenu za mini golf svega 15 minuta prije nego što je trebalo da počne, odnosno sad kad sam ja vec stigla. Ja živim malo dalje od terena, pa da ne bih zakasnila, uvijek krenem malo ranije, i nije mi problem da sačekam drugaricu da dođe kako bismo počele partiju.

Ali ovaj put je trebalo da igram sama, a to uopšte ne volim, jer mi je u društvu mnogo zanimljivije i imam više volje. Ovako sam samo mogla da pokušavam neke sulude udarce, da vidim kako bi najbolje mogla dobiti hole-in-one za sledeći put kada budem igrala sa drugaricom. Ipak, rekla sam joj da je sve okej i da nisam ljuta na nju, što i nisam bila, ali bi ipak bilo bolje da mi je ranije javila da neće doći, jer sam tako mogla na nesto drugo da potrošim vrijeme. Nisam ni slutila da ću joj se zahvaliti sledeći put kada je vidim, što mi je svojim izostankom možda ovaj put donijela više sreće nego tuge. Naime, pošto sam bila sama, nisam pratila ni poene, ni način na koji sam postavila tijelo pri udarcu, sve dok nisam čula kako se neki duboki glas progovorio iza mene. Blago sam se trgla, ne očekujući to, i okrenula se prema osobi od koje je taj glas dopirao, spremna da im odbrusim sa činjenicom da me ometaju, kada bu mi se oči srele sa očima nikog drugog do Dušana Tadića, jednim od mojih omiljenih fudbalera.

Njegove tamne, očaravajuće oči su se srele sa mojima i u tom momentu sam osjetila kao da mi je srce stalo na momenat. Kao da je preskočilo jedan otkucaj. Nisam ni primjetila da gledam u njega bez riječi dok mu se na usnama nije pojavio najljepši osmjeh koji sam ikada vidjela u životu. To me je probudilo iz mojih maštanja u glavi kako je moguće da ga sretnem. Ponovo sam vratila ozbiljan pogled na lice, iako mi je bilo teško da ne preslikam isti osmjeh koji je on imao na svom licu. Nije mi bilo jasno zašto mi je prišao momak koji je za mene grčki bog, sve dok nije progovorio.
"Nadam se da se ne ljutiš, ali vidim da se baš i ne zabavljaš igrajući, a tako lijepa djevojka bi trebala da uživa u životu. Pa ako hoćeš, možemo zajedno igrati?"
Rekao je, podigavši desnu ruku da se gotovo stidljivo počeše po glavi, što mi je bilo jako simpatično. Mislim da bih bila luda da ne prihvatim ovu ponudu, i sa osmijehom sam kliknula glavom, u strahu kakav će moj glas biti ako pokušam da progovorim, ali sam ipak morala da ga iskoristim kako bih mu odgovorila nakon što mi je pružio ruku da se upoznamo.

Kada sam dodirnula njegovu ruku, osjetila sam kako me prolaze žmarci. 'opusti se Kristina, sve će biti uredu, nemoj da se onesvjestiš' ponavljala sam u sebi kao mantru kada smo krenuli sa igrom. Ipak, najveći šok me je obuzeo kada mi je prstom pokazao da sačekam i prišao iza mene da mi pokaže pravilan stav pri igri. Kada sam osjetila njegovo tijelo blizu mog, i njegove ruke na mojim, nisam imala snage da mu kažem kako već znam dovoljno o golfu da mogu da igram bez problema. Instinktivno sam blago zagrizla donju usnu, i dalje mislući da sanjam. Probudiću se za koji sekund, zar ne? Ali sam jos vise dokaza da ne sanjam dobila kada sam, nakon što sam uz njegovu pomoć udarila lopticu, okrenula glavu u njegovom pravcu i primjetila da su nam lica jako blizu, dok njegove oči blago prelaze put od mojih očiju ka usnama i nazad. Osjećala sam kako mi cijelo tijelo gori, a po njegovom osmijehu koji se ponovo pojavio na njegovim usnama mogla sam jedino da zaključim da su mi obrazi sigurno crveni poput paradajza. U tom momentu sam htjela da me poljubi, ali Dušan se odmakao, uzeo svoj štap i namignuo mi.

"Jesi spremna ljepotice?"
Nisam mogla, a da se ne nasmijem na njegove riječi. Nikada mi nije više značila ta riječ 'ljepotica' nego u ovom momentu. Dala sam mu do znanja da ga neću lako pustiti da pobjedi, i čula njegov gromoki smijeh, koji je bio poput muzike za moje uši. Ipak, svako malo bismo se dotakli, i pogledali na par sekundi, i znala sam da i on želi poljubac isto koliko i ja, ali mi je bilo drago što ne čini taj korak odmah. Čak mi je bilo slatko što sam primjetila da su dosta naših 'slučajnih' dodira zapravo njegov proizvod, kada pruži ruku više nego što bi možda inače, ili prolazi pored mene dovoljno blizu, iako ima prostora da me prođe bez da me dodirne. Vidjelo se da zna da igra i pitala sam se da li postoji nešto u čemu nije odličan. Bila sam previše zanesena situacijom da nisam ni pratila poene, ali sam već znala da nema šanse da ga pobjedim. Ali me nije bilo briga da li ću pobjediti ili ne, činjenica da sam bila u njegovom društvu je bila dovoljna za mene. Kada smo završili partiju rekao mi je da mora da ide na trening, ali mi je dao svoj broj na parčetu papira.
"Ako nekada poželiš revanš. Čujemo se, ljepotice."
Ponovo mi je namignuo i rastali smo se. Nisam znala koliko treba da čekam prije nego što mu pošaljem poruku, jer nisam sigurna koliko snage ću imati da ga pozovem, ali već nakon par dana nisam mogla više da čekam i javila sam mu se. Upravo nervozno tražim šta da obučem, a imam svega još 2 sata do našeg ponovnog susreta i tog famoznog revanša. Ovaj put ću biti pribranija, neće znati šta ga je snašlo.

---***---

xxxsantorinixxx
Nadam se da mi oprašraštaš ovoliko kašnjenje. Bilo je prvo na život i smrt što se tiče faxa, jer sam morala da skupim bodove za 4tu godinu, a onda sam imala nekih drugih problema, i sad sam uspjela da završim tvoj request koji sam bila počela, ali nisam stigla tada da završim, i zato izvini još jednom i nadam se da nema nekih nepoklapanja što se tiče toka priče zbog toga što nisam dugo pisala i da ti zvuči kao okej scenario, jer ipak je samo imagine, ali voljela bih da sam okej pronašla ideju 😂❤️ nadam se i da ti se sviđa 😘