Drugo poglavlje

134 11 1
                                    

Jutro. Budi me sunce koje prodire kroz moje rolete na prozoru. Danas je pocetak mog trazenja djevojke koju otac zeli. Nisam siguran zasto me prvi put trazio zivo bice. Malo sam sumnjicav, ali moram isputiti njegov zadatak inace nece biti dobro.

Sjetim se one jednostavne djevojke. Djevojke koja me natjerala da pomislim na stvari koje nikada ne bih pomislio. Zelim je opet vidjeti. Mike!? Jebote, koji se kurac stobom dogada? Naravno da je ne zelis vidjeti! Ali duboko,duboko u sebi ipak sam se nadao da cu je sresti. Da cu ju barem pitati za ime.

Ustanem iz kreveta. Izvadim iz ormara crne traperice, crnu majcu kratih rukava i koznu jaknu. Vrijeme je za malo adrenalina. Izlazim van. Sjedam na motor, krecem.. Ne znam gdje, ali krecem. Jurim cesom. Ne razmisljajuci na posljedice. Jednostavno, to mi je bio gust. Iako je jutro, odlucio sam posjetiti tatinu kockarnicu, i tako nemam sto raditi do navecer. Parkiram motor. I sigurnim koracima ulazim. Nema puno ljudi. Ocekivano. Sjedam za sank i narucujem pivo.

Razmisljam gdje bih se ta djevojka sada trenutno nalazila. Vjerovatno doma rjesava domaci ili ozbiljno razgovara sa svojim roditeljima. Danas je opet zabava na istoj adresi kao sinoc. Trebao bih otici. Mozda ju opet sretnem tamo. Jedino sta mi je preostalo je sacekati 21 sat i otici je tamo pronaci.

(...)

20:30. Trebao bi se spremiti. Inace se nisam nigdje pretjerano spremao kada bih negjde isao ali danas sam odlucio staviti malo vise gela na kosu i obuci neku svijetliju majcu.

Zovem najboljeg prijatelja.
"Hej druze. Pretpostavljam da ides i danas na onu zabavu. Zelio bih poci s tobom. Dodes po mene?" Poslao sam poruku najboljem prijatelju Louisu.

"Naravno. U 21:00 budi ispres zgrade." Odgovara mi Louis za nekoliko minuta.

Nanio sam gel na kosu. Obukao svijetliju majcu i traperice. Pogledao na sat i vidio da je 20:55. Vrijeme je da sidem dolje. Uzurbano se spustam stepenicama u zgradi i vidim jaka svijetla vani. Louis je dosao u svom novom autu. Nisam ni sumnjao. Prije tjedan dana ga je kupio.

"Hej buraz. Vidim novi auto. Da vidimo kak ide masina." Rekao sam odusevljeno trljajucu dlan o dlan.

"Ovako ide." Louis stisne gas do daske i auto nestane za manje od dvije sekunde.

"Auuuuuu. Samo ga mazi!"

"Zar nejde dobro buraz?" Upitao me bahato Louis.

"Itekako!"

Za manje od 10 minuta dosli smo na lokaciju gdje se odrzavala zabava.

"Sada tek krece prava zabava. Veceras je jedna moja!" Uzbudeno mi govori Louis.

"Ja cu biti za sankom ako me zatrebas. Uzivaj i razvali buraz!"

"Itekako hocu! Znas mene.😉"

Louis se izgubio u mnostvu gostiju. Otisao sam za sank, kao po obicaju narucio pivo te se okrenuo prema ulazu. Mozda zaista dode. Stajao sam vec dva sata. Popio oko 6 pivi. I polako gubio nadu. A zatim... Evo je! Ulazi u kucu nesigurnim koracima.

Sada je bila potpuno drugacija a zapravo potpuno ista. Na sebi je imala kratku leprsavu crnu haljinu. Lagano nanesen ruz na usnama i malo maskare na trepavicama. Ovaj put je imala pustenu kosu. Sijala je kao dijamant. Pomislih. Moram je imati. Mora biti moja.

Pratio ju je neki muskarac. Ipak je izgledao mlade. Pozdravila se s njim i krenula prema meni. Meni!? Ma daj. Umisljas si. Zapravo, krenula je prema sanku. Zaustavila se kraj mene. Narucila sok od jagode. Cekaj malo? Sok od jagode? Ko tu mene zajebava? Na zabavi piti sok? Ali nisam nista drugo od nje ni ocekivo. Okrenula se isto kao ja prema ulazu, kao da je ocekivala nekoga.

"Cekas nekoga?" Upitao sam je. A u tom trenutku i zadrhtao.

"Ma ne. Ne znam sto da drugo radim nego promatram druge ljude koji se zabavljaju vise od mene." Rekla je i dalje gledajuci prema ulazu.

Nisam znao sto bih joj na to odgovorio pa sam popio gutljaj pive. Tada me pogledala. Zaista je imala plave oci. Plave, velike, prekrasne oci.

"Tvoje ime je..?" Zatim me je pitala.

Nisam ocekivao da bi me ona mogla nesto pitati.

"Mike. Tvoje?"

"Moje ime je Chiara." Rekla je pogledavsi u mene.

Zaledio sam se. Chiara. Chiara sa prekrasnim plavim ocima. Ocima u kojima sam vidio svemir. A taj svemir, postat ce moj. Mora postati moj!

ZAUVIJEKTahanan ng mga kuwento. Tumuklas ngayon