ZAUVIJEK

Treće poglavlje

Chiara P.O.V.

Zasto je ovaj lik tako zamisljen? Sada kada sam mu rekla svoje ime, zabuljio se u jednu tocku i ne trepce, samo se lagano osmjehuje. Osjecam se cudno. MIKE... Hmm nekako mi se svidalo to ime. Zapravo, svidao mi se on! Imao je prekrasno velike zelene oci. Kud bas zelene? Uvijek, ali uvijek sam padala na decke sa zelenim ocima. Vec vidim... Ovo nece biti dobro.

Mike P.O.V.

"Imas lijepo ime." Odjednom sam rekao.

Ali ona je jos ljepsa.- govorio mi je unutarnji glas.

"Hvala. Nije ni tvoje lose." Rekla je nekako, nezainteresirano.

Pogledao sam u nju te primjetio da se zagledala u poprilicno, zgodnog muskarca. Koji vrag ga sada tako gleda!? Isuse, Mike! Pa zar opet?

"Imas li ti djevojku?" Napokon se prekinula neugodna tisina izmedu nas.

"Djevojku...? Ovaj, ne." Odgovorio sam te odmah zelio prominijeniti temu, ali ona je nastavila sa pitanjima.

"Nemas djevojku? Tako zgodan muskarac a nema djevojku?" Cekaj malo. Rekla je zgodan?

"Opa. Jesi li ti to upralo rekla da sam zgodan?"

"Rekla sam zgodan? Mislim..." Uzmucala se i nastavila. "Zgodan si da. Ali ja iskreno, ne volim takve decke. Nekako... Ne znam... Odbijate me takvim svojim umisljenim ponasanjem."

Rekla je da sam zgodan. REKLA JE DA SAM ZGODA. Oh, ponasam se kao dijete od dvije godine koje je dobilo svoju omiljenu cokoladu. Zar stvarno tako nisko padam nakon svega?

"Lazes mi. Znam da vi djevojke uvijek padate na takve, neodoljive muskarce puput mene." Rekao sam joj to sa najumisljenijim nacinom pricanja, ali namjerno. "Moram sada ici. Kasno je a ujutro radim." Lagao sam. Sigurno cu spavati do podne, a zatim ici u potragu za djevojkom koju otac trazi od mene.

"Vec?" Napokon me pogledala.

"Oprosti. Vidimo se, vilo."

"Valjda..." Rekla je okrecuci glavu od mene i opet pogledavsi onog zgodnog muskarca. Ovoga puta i on je nju promatrao. Pas mater. Zelio sam mu otici opaliti samar i reci zasto dira moju vilu. Moju!? Mike otisao si predaleko.

"Zelis da se opet vidimo?"

"Po cemu si zakljucio da to zaista zelim?"

"Po tvojim lijepim ocima, vilo. Vidim da ti je zao sto odlazim. Nista od mene ne mozes sakriti.

"Umisljenko! Nista nisi primjetio." Rekla je vec pomali ljuta jer je primjetila da sam u pravu.

"Kako ti kazes."

Zatim sam otisao.

(...)

Chiara P.O.V.

Kako me samo provalio. Spomenuo je moje oci. O Boze. Promatrao je moje oci. Ali sada pratim kako odlazi.. Usput se pozdravio sa jos par djevojaka, i izasao. Boze, vec mi fali. Zar je to moguce? Osjecala sam se nekako sigurno kraj njega.. Ali tek smo se danas upoznali. Kako mozes tako razmusljati Chiara? Nadam se samo da cemo se uskoro sresti. Do tada...

(...)

Proslo je vec dva prokleta tjedna kako ga nisam vidjela. Zar je mogao samo tako nestati? Nije cak dolazio ni u klub. Samo ga zelim vidjeti. Fali mi njegovi umisljeni pogled, i nacin na koji je on pricao samnom tu vecer.

Veceras bih mogla prosetati do parka. Lijeop je dan. Vecinom, kada ne bih imala sto za raditi, park je bio moj. Uzela sam knjigu, ponesla sendvic, vodu i dekicu. I citala. Na sred parka. To mi je bio jedan od najboljih trenutaka u mom zivotu. Obozavala sam citati.

Vec sam sat vremena vani. Poceo je padati mrak i krenula sam kuci. Zatim. Necije hladne ruke prekrivaju moje oci. Osjecam vrel dah na svom vratu. Zatresla sam se.

Dragi moji. Ovo je kraci dio ali dolaze duzi i bolji.
Hvala svima koji citaju.☺