Ljubav preko poruka

Ljubav preko poruka-7.♥

*Sara's p.o.v*

"Ma koja budala od nastavnika tjelesne kulture zove učenike na mobitele da im kaže da moraju na košarkašku utakmicu?"ljuto sam pitala Petru.

"Meni se sviđa. Ipak je to košarka. Ali.. kuda mi idemo?"zbunjeno je rekla okrenuvši se prema meni. Ovdje je mrkli mrak. Što ako netko iskoči iz grma i ubije nas? Na primjer, neki psihopat sa sjekirom u ruci i klaunovskom maskom na licu. Postoji li uopće klaunovska maska?

Jao Saro, previše horor filmova.

A znam. Ovisnica sam o njima. Jedina stvar koja me iritira kod tih likova iz horor filmova je ta što doslovno idu ususret smrti. Namjerno zalaze tamo gdje ne bi smjeli. Kako glupo od njih.

"Ajmo u onu uličicu."pokazala sam prema uličici koja je imala rasvjetu, nekim čudom.

"I što ako nas nešto napadne?"

"Umrijet ćeš, kad-tad."rekla sam te prešla zebru (bez da me auto pokupio).

"Uopće ne pomažeš."promrmljala je i krenula za mnom.

S obje strane je bilo nekakvo grmlje, koje je šuškalo. Mislim, nije grmlje šuškalo već nešto što je u grmlju. Uf, sve me više postaje strah. Što ako nas sad napadne grizli?

Dobro, ne može grizli. Nema medvjeda u Sisku. Ali zato može iskočiti jež ili neka luda mačka. Ili neka druga životinja. Lisica. Njih barem ima ovdje. Skrivaju se po onim šumarcima i poljima.

"E je l' ono škola?"Petrin glas me prekinuo u razmišljanju. Pogledala sam na lijevu stranu i vidjela nekakvu zgradu, ustanovu, što god.

"Mogla bi biti ta ustanova škola."promrmljala sam."Osim ako nije ludnica. E, samo mi nije jasno, zašto su organizirali u školi? A imamo mi dvoranu sa tribinama za to."

"Kakvu dvoranu?"zbunjeno me pitala.

"Pa znaš onu kod tehničke škole. Onu... Brezovicu."

"Aaa, a ne znam."slegnula je ramenima."Ajmo poprijeko."rukom je pokazala na puteljak koji vodi do te.. ajmo reći da je to škola. Zadnja dva dana je padala kiša i puteljak je bio od blata. Pa, ako ona želi u blato, slobodno neka ide. Ja idem okolo.

"Ovdje je blato!"uskliknula je i potrčala za mnom."E jesi sigurna da znaš kuda ideš?"

"Ne. Prvi put sam ovdje. Ali doslovno. Ajmo probat za onim likom."prstom sam pokazala na dedeka koji je bio na biciklu. Skrenuo je u neku malu uličicu, a nas dvije za njim. I nakon nekog vremena..."Pa ovo je ta ustanova!"

"I ta ustanova je stvarno škola!"uskliknula je."Sada samo moramo ulaz u dvoranu pronaći. Srećom pa imamo sat vremena."

Ja mislim da nama ni sat vremena neće biti dovoljno. Obje smo plavuše i obje smo malo... lude. A nije baš dobro kada se dvije neozbiljne plavuše udruže.

"Ja našla dva ulaza u školu, a nigdje za dvoranu."namršteno je rekla."E a vidi tamo je neki putić."uskliknula je i povukla me za ruku. Skoro sam pala. Ali briga nju za to..

"Brani!"čula se dernjava iz dvorane.

"Sad ću ja izviditi situaciju. Čekaj me."rekla je i otišla iza... ugla. Mračnog i strašnog ugla. I ne vraća se. Što ako ju je nešto napalo?

Nema te tu šta napasti

Nikad ne znaš. Psihopati su na svakom uglu.

"Jebote.."lagano sam poskočila na Petrino psovanje. Preplašila me. Jednog dana će mi srce otkazati zbog nje."Pa ovdje nema ulaza."namršteno je rekla, hodajući prema meni.