Ledena kraljica

Trideset deveto poglavlje

Danas sam odlučio , da je došlo vrijeme da pritisnem Lucu da mi se povjeri. Ovo više nema smisla između nas , stalo nam je jedno do drugoga ali ne mičemo se s mrtve točke . U ova tri mjeseca poslije našeg izlaska na večeru , Luca mi šalje miješane signale. Imam osjećaj kad napravimo jedan korak prema naprijed , da deset napravimo unazad i tako stalno.Više ne možemo tako . Danas ili ćemo ostati skupa i sve raščistiti ili ćemo se definitivno razići i krenuti svako svojim putem . Možeš  misliti!Lucija je u  svemu  što  radiš, baš  bi se razišli. - glas  u glavi mi se  ruga, nisam  siguran  po koji put. Ovo su mi zadnji dani moga boravka u Hercegovini, moram se vratiti u Zagreb radi posla, ne mogu više izostajati iz ureda. Kad bi mi Lucija barem priznala da joj je stalo do mene onda bih znao što da napravim.Ne mogu vjerovati da se preko pola godine trudim da Luciju osvojim , kad se sve sagleda izgleda da stojim na jednom te istom mjestu . Dobro je što znam da je Marina sa njom u lokalu i to sam saznao zahvaljujući Kristijanu . Jer čak i oni bolje napreduju od nas dvoje iako su se skoro kad i mi upoznali . Žurim prema kafiću jer sam nestrpljiv, ulazim i vidim da su u jednom od vip separea . Što je super , imat ćemo privatnost  dok razgovaramo . Taman kad se mislim oglasiti čujem njihov razgovor.

"Draga ,šta je bilo? Zašto si tako loše? "

" Marina jako sam loše , jako jako . "

" Riječ je o Bruni?"

"Nije toliko o njemu ,koliko je o meni .Toliko nas stvari dijeli , toliki sam zid postavila između nas. Jednostavno se bojim da spustim gard i da mu dozvolim da sruši ove zidove oko moga srca , da napokon i moje srce postane vatreno i voljeno . Ali bojim se da kad sve sazna da će pobjeći  i  ostaviti me još više slomljenu . Što  sam se više  borila protiv  njega , zapravo više  sam  tonula u  ljubavi . Nisam sigurna kada , ali zaljubila sam se u njega , zapravo ga volim i ovako se nikad do sada nisam osjećala . Nisam vjerovala da postoji ljubav koja toliko boli . Naša ljubav je nemoguća ! Pored sveg tereta što nosim , mi smo dva različita svijeta . I ti sama to si mi rekla , ja  imam prošlost koja mi ne dopušta da živim svoju budućnost i da budem sretna . Što bi mu mogla pružiti ? Kad sam sva slomljena , kad ne mogu ispuniti svoju najvažniju ulogu žene . Moje srce , misli , svaki moj pokret , pogled ispunjen je njime. Želim ići k njemu ! Želim ga zagrliti , poljubiti i reći da ga jako jako volim , da ne mogu disati bez njega . Da je on moj život , moj je zrak! Voljela bi da mu mogu potrčati u zagrljaj , ali ne mogu noge me drže na jednome mjestu , tako su teške . Nikad se nisam osjećala tako slabom , a istovremeno i jakom . Nikad se nisam tako zaljubila , nikad nisam nekoga tako voljela . Ali ne smijem se prepustiti toj ljubavi . Zašto je morao ući u moj život da me muči ? Mi se ne smijemo voljeti ."

Ne mogu više šutjeti pa je pitam . "Zašto ? Zašto se ne bismo smjeli zaljubiti ? Zašto ne bismo se smjeli voljeti ? Zašto ne bismo smjeli reći što osjećamo ? Luce  ja nisam kukavica.Ja nemam straha. To sam što sam , ne bojim se i govorim ono što ti ne možeš reći . Ja te volim . Ja sam se zaljubio u tebe . Napokon sam našao sebe u tebi . Ti si moja polovica . Znam da i ti to osjećaš .Znam da dijeliš isti osjećaj sa mnom , ali ne možeš ili ne želiš reći . Samo mi nije jasno radi čega je tako ? Zašto si tolika kukavica ? Zašto se toliko bojiš ?Ja sam hrabriji od tebe . Budi sigurna i ako mi kažeš da idem  , da odustanem od nas , neću te poslušati . Ovdje i sada ti obećavam da ću stvarno postati Zvijer i neću odustati od nas dok ne budemo skupa sretni . Budi sigurna da neću otići , ostat ću ovdje uz tebe , htjela ti to ili ne .

Dok je tako napadam da mi se napokon otvori , Marina koristi priliku i neprimjetno izađe van . Te nas ostavi same i zatvori vrata da imamo privatnost . A ja sam prije već obavijestio Želju da nitko ne smije doći u lokal dok ja ne kažem da smiju , tako da sam siguran da smo sami.