Ledena kraljica

Trideset peto poglavlje

Zahvaljujući Josipu , Luca je brzo premještena u apartman , a skupa s njom i mi isto. Marina je jecajući zaspala naslonjena na Kristijana , a ja sjedim pored Lucinog kreveta i ne skidam pogled s nje. Želim biti prvo što će ugledati kad se probudi . Unatoč sedativu Luca nemirno spava ,kad je počela mrmljati i koprcati se u snu , više nisam izdržao nego sam je pokušao smiriti svojim dodirom . Ali dodir mi je otkrio da je topla , u žurbi pozvonim za sestru i svaka sekunda mi se čini kao vječnost dok ne uđe u sobu .

"Oprostite , ali ona je jako topla kao da je dobila temperaturu ".-kažem sestri čim je otvorila vrata .

"Smirite se ,sad ćemo vidjeti."

Nevoljno se odmaknem od Lucije i prepustim sestri da obavi šta treba . Nakon par minuta kad pogleda toplomjer pritisne tipku za uzbunu doktora ,a nas istjera iz sobe . Dok stojimo pred vratima , vidimo kako pored nas prolazi dodatno osoblje , a uskoro im se i Josip pridruži . Kroz prozor u tišini promatramo šta rade oko Lucije i čekamo da nam objasne šta se dešava . Dok čekamo da nam Josip prenese informacije o Lucinom stanju , jedna od sestara navuče zastore i zakloni nam pogled na unutrašnje događaje . Marina opet jeca , ja sam sve bijesniji , a Kristijan zabrinut , nakon deset minuta koje se meni čine kao par sati izađe Josip i kaže.

"Nažalost nije dobro Lucija je dobila visoku temperaturu , činimo sve da je spustimo . Ali Luca nam ne pomaže svojim ponašanjem , ne želi se boriti. Trenutno nitko ne može kod nje u sobu . Ja sam svu brigu o njoj preuzeo na sebe i sve odluke koje treba donijeti u vezi njezinog liječenja ."

******

Dva dana su već prošla ali nema nikakva napretka , šta god da su doktori probali nije dalo očekivane i trajne rezultate . Temperatura se ne spušta , a Luca ne dolazi k sebi . Od onog trenutka kad smo ušli u bolnicu nisam nijedan tren ostavio Luciju samu ,još jučer sam nazvao oca i tražio da mi pošalje našeg doktora koji će skupa s Josipom preuzeti brigu o Luciji. Kristijan mi je maloprije rekao da je opet vidio Dragana kako se raspituje za Lucijino stanje , a tata mi je rekao da Dragan drži sve konce u svojim rukama što se tiče posla . Još uvijek me muči onaj izraz lica na njegovom licu kad sam ga napao pred bolnicom , imam milijun pitanja bez odgovora i ne mogu dobiti odgovor na njih dok je Luca u nesvjesti , Dragan zbunjen , ja bijesan , a ostali zabrinuti . Kroz glavu mi prolazi misao kako ne obraćam dovoljno pozornosti na nešto , ali ne znam na šta . Dok se ja trudim sjetiti, vidim kako niz hodnik ide Josip s doktorom Dodigom i ostalim doktorima iz tima , te se uputim prema njima.

"Doktore Dodig , hvala vam puno što se došli i što ćete se pobrinuti za Luciju ."

"Gospodine Marić , kasnije ćemo pričati sad moram s ostalim kolegama kod pacijentice . Ispričajte nas!"

Josip se složio sa mojom ponudom da potražimo mišljenje drugih doktora. Kroz ova dva dana tek sam shvatio koliko je dubok i poseban odnos između Luce i njega . Svaki svoj slobodni trenutak je koristio da obiđe Luciju i da porazgovara nakratko s njom, te da nas utješi .U jednom obilasku je ostavio pritvorena vrata i čuo sam ga kako razgovara s njom , tj. jedan dio njegova monologa .

"Malecka , molim te probudi se! Ti si borbena , ne predaji se! Molim te malecka , potrebna si mi u životu , misli na nas koji smo tu uz tebe i koji te volimo . Uvijek si ustajala i borila se s životnim preprekama i ovo je samo jedna od njih . Ti to možeš , uz tebe sam malecka ne napuštam te ,ali potrebna mi je tvoja pomoć da se izborimo s temperaturom . Molim te malecka , bori se meni za ljubav!"

U tom trenutku moj mobitel je zazvonio i prekinio Josipa koji se okrenio prema meni. Vidio sam mu suzne oči i na njegovom licu neprijatnost jer sam ga vidio u takvom rasulu . Od nervoze kroz svoje misli vrtim svaki sekund od kako smo stiglu u ovu prokletu bolnicu. Zahvaljujući Josipu imamo pogled na Luciju jer nam ne dopuštaju boravak u njezinoj sobi . Dok čekam da se doktor Dodig pojavi i objasni mi šta planiraju dalje , nervozno hodam gore dole po hodniku i lomim si prste . U tom besciljnom hodanju prekida me majčin poziv , iako mi je najmanje do razgovora odlučim se javiti jer znam da se i ona brine , ali i da si skratim vrijeme čekanja .