Troublemaker

Nothing

Sati su prolazili jedan za drugim. Jedan sat, dva, tri. Ali Tessa se i dalje nije budila. Znao je da treba dosta vremena da njegova odvratna krv počne kružiti po njenom tijelu. Hodao je po čitavoj operacionoj sali, prešao je tu salu uz duž i poprijeko. Sati su tekli kao neke duge godine. Nije imao više strpljenja, zato je ugrizao za zapešće, čak je podigao njenu bolničku haljinu i tu baš na butu ostavio je ugriz, dublji od prethodna dva. Ali ništa, ni tada se ništa nije mijenjalo. Nije imao ideju šta da radi. Bio je zbunjen, začuđen... Zašto se ništa nije dešavalo? Tessu su odavno izveli iz sale. Bila je puna ugriza. I svaki doktor koji je dolazio u posjet bio je začuđen, tim misterioznim ugrizima koje su svaki dan sve više nalazili na čudnim dijelovima tijela. Svo vrijeme Andrew je stajao sa strane i nije se trudio objasniti te ugrize. Harry je bio zabrinut, ispod njegovih prelijepih očiju koje su Tessi značile jedan razlog za život bili su ogromni, plavi podočnjaci. Nije spavao, glava ga je boljela i san mu je užasno trebao. Zato je kanta za smeće bila puna praznih konzervi energetskih pića i Starbucksovih praznih čaša u kojima je nekada bila kafa. Nije mogao izdržati, nije mogao više čekati, samo ga je trenutak razdvajao od trenutka da legne pored nje i zagrli je jako. Imao je osjećaj kao da će to sve ispraviti. Da će se probuditi i shvatiti koliko mu je ustvari žao jer se ovo sve desilo. Da je mislio da je zaprosi, ali ništa se nije dešavalo... Ona je i dalje ležala na krevetu, nesvjesna događaja oko sebe, nesvjesna patnje kroz koju prolaze Harry i Andrew. Maćeha nijne ni dolazila, nije mogla, nije imala snagu, bila je slomljena, imala je čudan osjećaj da će Tessa umrijeti, i to joj je najgore padalo. Još jedna osoba koja joj znači cijeli svijet umire i ona ne može uraditi ništa povodom toga, ne može promjeniti ništa. Stalo joj je do nje, ali i ona sama je bila slaba, umorna od svega. Toliko dugo se trudila biti jaka baš zbog Tesse, ali sada kada je i Tessa bila u lošem stanju, kada je Tessin život zavisio od svake sekunde, Serena je napokon mogla skinuti masku jake, hladne osobe i pokazati lice osobe koja je umorna i kojoj je stalo. Svi su bili slomljeni, razočarani u sudbinu i život. Čitavu noć su bili budni, sve dok u sedam sati u sobu nije ušao doktor, pogledao je na kardiograf i sve je bilo jasno.

-Mrtva je. Mi tu više ništa ne možemo učiniti.

Rekao je, zatim su svi počeli plakati, svi osim Andrewa.

-Želim pričati sa njom izađite.

Kada je napokon ostao sam, zagrizao je svoje zapešće ponovno pustio njegovu krv da ode u Tessina usta, i ostavljao ugrize, prije svakog ugriza ostavio je nježan poljubac i suzu. I samo jedno je bilo jasno ta cura mu je značila.