U PITANJU STRASTI

1. poglavlje (nastavak 2)

„Nisi toliko zla.“
Podsmjehnem se na njenu glupost i ulazim u lift. Dok ona provjerava i popravlja svoju šminku u ogledalu od lifra ja provjeravam svoj mobitel. Propušten poziv zabilježen na ekranu, odlučim ignorirati te vratim mobitel natrag u torbu. Smatram da ukoliko me ukoliko me netko treba nazvat će ponovno. Izlazim iz lifta i sat na zidu u predvorju pokazuje pet i trideset. U posljednje vrijeme moji prekovremeni sati postali su stalni. Šteta što ne mogu nekome to sve prekovremeno naplatit.
„Idemo onda na tu cugu ili ne?“
Diana me trgne iz razmišljanja i već spremna ju odbiti ona uzvraća udarcem koji me spriječi u tome.
„O ne nećeš, obećala si meni i Lindi to piće još prošli tjedan.“
„Zar ga ne možemo prebaciti za sutra. Vikend mi je slobodan.“
„Ne! I dobro da znam kako nemaš za vikend ništa u planu tako ćemo te Linda i ja izvući van bez da nam daješ lažne isprike kako radiš.“
Uzima iz moje ruke torbu sa laptopom i ubacuje ih u auto. Namrgođeno ju pogledam jer ona jednostavno ne shvaća da ja za svoj život zarađujem pomoću tih stvari, a ne kao ona svojim licem. Uvijek je znala što želi od svog života i uvijek je ona bila ta koja je pazila na svoj izgled dok smo Linda i ja uvijek bile prosječne. Većina nas zapravo nije mogla ni smatrati najboljim prijateljicama. Još od osnovne škole držale smo se skupa. Diana uvijek sva sređena u najljepšim haljinama koje su tad bile u modi. Plave kose uvijek uredno počešljane i preslatkog lica sa plavim očima. Tko bi zapravo rekao da će to slatko lice pretvorit se u pravu seks bombu. Dobro, vjerojatno većina muškog roda koja je slinila za njom vjerojatno još od vrtića.  A onda tu dolazimo nas dvije Linda i Bella. Dvije cure koje nikad nisu bile ravne Diani, ali ona ih je uvijek imala pored sebe. Linda je uvijek voljela imati računalo ispred sebe i pisati neke svoje maštarije koje su se nakon osnovne u srednjoj pretvorile u blog na kojem je tračala pa skoro svaku osobu u školi. Čak smo ja i Diana završile na njemu. Nije htjela otkriti tko piše blog pa je morala pisati o nama. Stvarno nas je znala dobro istračati. Upravo taj blog nakon srednje odveo ju je na studij i do posla koji ima danas. Urednice časopisa i novina Tračerica. Zgodan naziv, zar ne? A tu sam onda i ja osoba koja je uvijek sve morala kontrolirati i organizirati unaprijed kako bi bila spremna. Moj planer koji sad dobila od oca uvijek je bio uz mene i nikad ga nisam ispuštala. Neka djeca nose dnevnike uz sebe ili skrivena pisma, ali to nikad nije bilo za mene. Ja sam ona koja je uvijek sve držala na okupu. Ponekad sam čak i vodila život Diane. Bilo je dana kad se nije mogla odlučiti hoće li izaći sa Krissom ili Louisom. Znala sam joj sredit raspored tako da se nađe sa obojicom, a da ju nikad ne otkriju. To su zapravo bili dobri dani. Kako smo odrastale znale smo što želimo od života. To smo zapravo danas i postale. Diana poznata manekenka kojoj svi muškarci padaju pod noge. Linda ozbiljna novinarka koja tu i tamo bi prodala dušu za dobar trač i voli uništavati živote. I ja Bella osoba koja organizira svoj i tuđe živote. Moram priznati da je Diana prošla najbolje. Ona je ta koja zapravo uživa u svom životu.
„Zemlja zove Bellu.“ Mahanje ispred lica prenulo me iz razmišljanja.
„Gdje si odlutala?“
„Razmišljala sam o tome kako kad se nabaciš tako sa mojim stvarima zapravo se nabacuješ sa mojim životom.“
„Znaš, trebala bi prestat svoj posao nazivati svojim životom. Tvoj posao nije centar svijeta.“ Govori mi to i ulazi na moje suvozačko mjesto.
„Zar nisi došla svojim autom?“
„Pa da dopustim da pobjegneš kući i ja i Linda OPET izvisimo. Ne hvala.“
'Opet' toliko naglasi i pogleda me mrkim pogledom koji izgleda smiješno na cijelom tom uređenom licu.
„Kako si onda došla do ovdje.“
„Taksijem.“ Kaže to i slegne ramenima.
„Mislim da će snijeg past. Diana Mullar vozila se u taksiju. Zar je to moguće? Gdje je Taylor?“
„Kriss mu je dao slobodan tjedan. Znaš mora se i on odmoriti malo od mene.“
„Mislim da će mu tih tjedan dana biti premalo za odmor od tebe. Trebala si mu dati godinu dana tek onda bi imala svog vozača kao novog.“
Naruga mi se i zaveže pojas dok ja palim auto i napokon se ubacujem u promet. Promet u New Yorku u ovo doba je užasan i ponekad poželim da si mogu unajmit avion koji će me svaki dan vozit na posao i kući. Dosadila mi je tolika gužva.
„Nalazimo se u istom kafiću?“
„Ne mislim da je Linda rekla kako ima nešto za obaviti u onom novom restoranu i da se nađemo tamo. Rekla je kako ne želi da uvijek ispadne kako ona uvijek mora kasnit.“ Što je i bila istina. Ja sam ta koja se inače ne pojavi, Linda uvijek kasni, a Diana nas uvijek čeka. Nikad nam nije prigovarala zbog toga, a stvarno smo ispale najgore.
„Svi jako dobro znamo da baš uvijek zakasni. Ne bi me čudilo da će zakasnit i ovdje sad.“
„Da, prava se javila 'gospođica koja se uopće ne pojavi.'“ Narugam joj se i prebacim se u traku koja mi dopušta skretanje u desno. Znam da je taj restoran nalazi ovdje negdje jer sam svaki dan prolazila pored njega. Stvarno nisam znala da će se tolike ljude zanimati za još jedan restoran u gradu. Parkirani auti zauzeli su sva parking mjesta. Jedva sam pronašla jedno i to skroz na drugoj strani. Nakon nekih dvadeset minuta vožnje u krug na samom smo ulazu u restoran. Moram priznati da su ga dobro sredili. Veliki natpis 'ICE' protegnuo se iznad velikih, i po izgledu, teških vrata. Zgrada siva i pomalo na prvi pogled tmurna, ali detalji na njoj od leda su zasigurno privukli ljude da barem na kratko zavire unutra.
„Ako ovako izgleda izvana kako tek izgleda iznutra?“ Diana u čudu odmjerava zgradu, a zatim zastane pogledom na vratima. Na vratima su stajala dva nabildana zaštitara koja su u startu odmjerila Dianu. Pogledam u nju i tek sad primijetim da je skinula kožnu jaknu sa sebe i ostala samo u majici koja više otkriva nego pokriva.
„Moje dame.“ Još jednom odmjere Dianu te nam otvore dvokrilna vrata restoran. Na ulazu nas doček još jedan lik. Samo što ovaj manje bulji u Dianu i nije toliko nabildan. Na sebi ima crno odijelo skrojeno po mjeri sa leptir mašnom. U rukama drži cjenike pa pretpostavim da će nas on odvesti do Linde.
„Izvolite?“ Stoji iza svojeg povišenog, stola i pogledava u nas sa velikim osmijehom. Pogledam u Dianu i pokažem joj na jaknu na što ona tmurno vrati natrag na sebe.
„Trebali bi gospođicu Clark. Ovdje je na poslovnom sastanku.“
„Oh, gospođica Black i Mullar? Očekuju vas unutra.“ Otvori velika staklena vrata i uvede nas u restoran. Veliki kristalni lusteri nizali su se po cijelom restoranu. Plavo-siva boja ukrašavala je zidove sa modernim dodacima i slikama leda, valova i mora. Ipak je ime restorana bio Ice. Kako smo prilazili sredini restorana dočekala nas je ogromna ledena skulptura delfin koja je izgledala kao da se rastapa. Slabašna svijetla koja su davala privatnost nalazila su se i iznad Linde. Izgleda da svi oni kristalni lusteri nisu dosezali do ovih privatnih prostorija. Linda se ustane sa ogromnim osmijehom i pozdravi nas obje. Odmjerim ju i primijetim da na sebi ima štikle koje mrzi nositi. Jedini razlog zašto ih nosi je taj što je dala pravo bogatstvo za njih.
„Cure, stigle ste. Mene je malo zadržao posao. Zato sam rekla Diani da dođete ovdje.“
Visoki, tamni lik muškarca ustaje sa stolice i izlazi na svjetlost kako bi ga bolje vidjeli.

Voljela bi kad bi ostavili koji 'vote' ili komentar da barem znam da li itko cita...
Nastavak ide iduci cetvrtak
Ly ❤