U PITANJU STRASTI

13. poglavlje

                             LEON

Moja, napokon je moja, bez ikakvih smicalica, igranja…
Još uvijek sam pod dojmom. Gledam u njene oči i tek sad shvaćam koliko joj oči sjaje. Izvučem se iz nje i gledam u nju kako gricka usnicu. Od tog poteza osjetim da mi se ponovno ukrućuje. Trebala bi prestat radit takve stvari.
„Moja! Napokon moja!“ Naslonim se čelom na njeno i protrljam naše nosove prije nego ju poljubim. Izdahne mi na usne kad me rukama obgrli oko vrata i nogama me stisne oko kukova. Neumorna je. Odmaknem se od nje i podignem da ju bolje vidim. Osmijeh joj ne silazi sa lica, ali u trenu kad pomakne glavu u desno odgurne me od sebe i počinje tražiti odjeću po podu.
„Kasnim…sranje!“
„Gdje?“
„Imam sastanak sa dobavljačima za tvoju organizaciju.“
Skakuće po uredu golog dupeta što u meni budi iznova gladnu zvijer. Ustanem sa sofe i obgrlim ju rukom oko struka i poljubim  u golo rame. Okrene se prema meni i stane gledati i diviti se onome što stoji ispred nje. Odmjerava me od glave do pete te zagrize usnu. Zarežim na što se ona slatko nasmije te ugleda nešto iza mene i krene po to. Kad se okrenem ugledam ju kako oblači natrag onaj crni čipkasti grudnjak i baca na mene moje bokserice i hlače.
„Oblači se, mogla bi tajnica uči.“
„Sumnjam da nije čula što se dešavalo ovdje od onolikog stenjanja.“
Obrazi joj se zarumene kad navuče gaćice na sebe i oblači hlače te štikle.
„Svejedno, obuci se.“
Navlačim na sebe bokserice, hlače i kad dođe red na košulju lagani hihot joj pobjegne sa usana. Pogledam u nju naslonjenu na jednu od fotelja u uredu i promatra me kako se oblačim.
„Što je smiješno?“
Prilazi mi i prima rubove košulje na kojoj fali gumbi.
„Nadam se da imaš rezervnu u uredu.“
Uštipnem ju za dupe kad se zlobno krene smijati i poljubim ju. Stisnem ju uz sebe i produljim poljubac i izazovem još jedno glasno stenjanje koje proizlazi iz njenih usta.
„Previše si glasna.“ Ugrizem ju za usnicu na što ona zacvili od užitka.
„K vragu, moram ići.“
Okrene se uzme kaput sa poda i krene prema vratima kad odjednom stane i okrene se natrag prema meni i nasmije se. Priđe mi laganim korakom ovije ruku oko mog vrata i poljubi me nježno i slatko. Stavim ruke oko njenog struka i uzvratim joj poljubac. Krenem produljiti poljubac, ali Bella ga prekine.
„Kasnim!“
Izleti iz ureda kako je i ušla te zalupi vratima i ostavlja mene u šoku i nevjerici. Upravo me iskoristila Bella Black.

   BELLA

Izletim iz Leonovog ureda i prođem pored tajnice koja skriva osmijeh od mene. Znam što će uslijediti nakon ovoga i tek sad shvaćam da me nije briga. Ne zanima me što će se proširiti gradom i što će ljudi reći. Trenutno mi je najbitnija moja sreća i ovaj osjećaj koji gori u meni.
Izađem na parkiralište i kad sjednem u svoj auto duboko izdahnem. Srce mi je i dalje na mjestu samo što ovaj put kuca tako jako da imam osjećaj da će eksplodirati. Nisam se ovako još osjećala i nakon svega što se desilo prije par minuta…ne želim da me uništi dodatno. Upalim auto i uputim se prema uredu gdje pokupim papire i nađem se sa Troyem Climom; glavnim dobavljačem. On je jedina osoba koja je uvijek bila tu za mene kad mi je trebalo pomoći da se maknem sa mrtve točke, kako bih napredovala u ovome što sam danas. Uvijek sam ja znala da sam dobra, ali on je bio taj koji je pokrenuo priču o meni i mom iskustvu. Ulazim u restoran i ugledam njega kako ustaje sa stolice. Prilazi mi i ubacuje me u jedan od svojih medvjeđih zagrljaja u kojima se ja topim svaki put iznova.
„Mislio sam da nećeš ni doći.“ Progovori kad me pusti iz zagrljaja i zagleda se u kožni sat na ruci. Uvijek je bio slaba točka svim ženama. U svojem skrojenom odijelu po mjeri, plavkastim očima i smeđom kosom. Bio je pravi fraer, ali za one malo starije dame. Koje ni sad trenutno ne skidaju pogled s njega.
„Posao, znaš kakva sam.“
„Uvijek točna?“
„Znam da kasnim, ali zadržali su me na poslu.“ Pogledam na sat da maknem crvenilo sa lica i shvatim da stvarno dosta kasnim i da bi bilo tko drugi odavno otišao iz restorana. Ali ne i Troy.
„Bitno da si stigla, upravo sam krenuo otići.“ (Ili možda ipak ne?)
„Onda dobro da sam stigla prije nego si otišao.“
Povuče stolicu iza mene i posjedne me za stol. Konobar nam prilazi i kad oboje naručimo hranu, ostavlja nas same.
„Donijela sam ti cijeli popis i to mora biti spremno najkasnije do 20.12. Imaš još par dana da to sve pripremiš jer ja moram počet pripremat zabavu.“
„To je zabava kod Collinsonovih?“
Uzima papire koje mu ja pružam i prelistava ih.
„Tako je, sam znaš koliko je bitna organizacija stoga molim te požuri.“
„Da li sam ikad kasnio sa isporukom?“
„Nisi, ali sigurna sam da je jedini razlog što te uvijek upozorim.“
Kad se konobar vrati sa našom hranom i pićem, shvatim da vrijeme sa Troyem uvijek brzo proleti. Troy je osoba s kojom vrijeme leti i jedan dan definitivno ga moram upoznat sa mamom. Možda će i njoj vrijeme proletjeti uz njega.
„Drago mi je da sam te sreo, u zadnje vrijeme nikako te ulovit.“
„Previše posla, dobro je dok stignem spavati.“
„Nisi li to htjela?“
„Jesam, ja volim svoj posao, ali ulovila me neka nostalgija za rodnim gradom pa je vjerojatno od toga.“
„Previše radiš. Nemoj nikad zaboraviti što sam ti govorio kad si počela sa ovim poslom.“
„Uvijek prije posla stavi obitelj i ljubavnika jer oni su ti koji te čine sretnom.“
„Zapamtila si? Bravo curo!“
„Dobro znaš što mislim o tome.“
„Trebala bi prestat mislit i opustiti se samo. Ako budeš toliko posvećena poslu zaboravit ćeš na ono najbitnije, a to je na ljude oko tebe koji te vole.“

Troyeve riječi vrtjele su mi se po glavi još uvijek. Iako su prošla dva sata od ručka i iako sam odradila cijeli posao još uvijek su tu i vise iznad mene.
„Gospođice Black?“
Lucy ulazi u moj ured potiho i budi me iz razmišljanja. Okrenem se prema njoj i podignem obrve.
„Da li trebate još nešto? Mojoj mami je danas rođendan i očekuje me…“
Bacim pogled na sat i shvatim da je radno vrijeme završilo prije sat vremena i da je Lucy ostala dulje zbog mene.
„Oprosti nisam primijetila koliko je sati slobodno otiđi. Ja ću zaključat i čestitaj mami rođendan u moje ime.“
„Hvala vam.“
Okrene se prema izlazu sa zbunjenim izrazom i tek sad shvatim da sam se ispričala. Ovo je samo još jedan dokaz da mi se počinje sviđati Lucy. Mislim da je ona jedina osoba koja je izdržala najduže na poslu sa mnom. Ustanem sa stolice kad začujem telefon kako zvoni na stolu. Primam ga u ruke i kad vidim velikim slovima LEON usne mi oblikuju veliki osmijeh.
„Halo!“
„Ljepotice misliš li izaći iz tog ureda ili si odlučila spavat u njemu.“
„Gdje si?“
„Pogledaj kroz prozor.“
Sva zbunjena maknem veliki zastor sa prozora i ugledam njegovo tijelo naslonjeno na auto kako gleda prema mojem uredu. Osmijeh mu se ne skida sa lica.
„Onda? Da se popnem gore ili ćeš ti sići dole?“
„Eto me za minutu.“
Srce mi jače lupa, a noge klecaju od uzbuđenja. Stanem pored stola, duboko udahnem te dograbim torbu i krenem prema liftu. Dok se vozim prema prizemlju prođem rukom kroz kosu i dodam ruž na usne. Vrata lifta se otvore i ja izađem u predvorje, ostavim ključeve od ureda na recepciji i uputim se prema Leonu. Osmijeh mu se ne skida sa lica dok mu oči svijetle od noćnih lampica. Srce mi luđački kuca dok mu prilazim sporim korakom. U pogledu mu se vidi želja za mojim tijelom i mojim usnama jer kad stanem ispred njega ne čeka ni minute već me privuče u dug poljubac. U poljubac od kojeg ja ostanem bez zraka. Rumeni obrazi samo su još veći dokaz koliko me ovaj čovjek privlači.
„Zdravo i tebi.“ Pogledam u njega kad me napokon odluči pustit iz ruku.
„Jesi spremna?“
„Za šta?“
„Vidjet ćeš.“
„Reci mi!“
Otvara vrata od auta i pušta me da uđem u njega. Svaki put kad pokušam izgovoriti nešto pogleda me vragolastim pogledom i zadržim to za sebe. Moj umiljati pogled koji inače uvijek uspijeva sad je pokleknuo. Bez pregovora ulazim u auto i čekam njega dok zatvara vrata. Tišina u autu para uši, a njemu se na licu razvlači veliki osmijeh. Shvatio je da ne volim iznenađenja, ali jače je od njega.
„Kako je prošao sastanak?“
Pokušava biti zabavan, ali ako može on mogu i ja.
„Koji sastanak?“
„Onaj sastanak zbog kojeg si pobjegla iz mojeg ureda.“
„A to! Nije bilo sastanka. Jednostavno sam morala otići.“
Pogled mu se zaledio, a onaj vragolasti osmijeh nestao sa lica. Zar je stvarno mislio da se može igrat sa mnom. Semafor pokazuje crveno svijetlo i kad stane okrene glavu prema meni.
„Ne vjerujem da si pobjegla samo tako. Uz ono svo stenjanje, potrganu košulju, izgovaranje mojeg imena dok si svrš…“
„Dosta, dosta! Shvatila sam.“
Osmijeh mu zaigra na licu kad spoji naše glave i prisloni usne uz moje.
„Izdrži još malo.“
To njegovo malo se pretvorilo u pola sata. Jer parking na ovom mjestu je u ovo doba teško naći. Kad izađem iz auta van i stanem ispred trgovačkog centra ostajem zbunjena.
„Doveo si me u trgovački centar?“
„Nismo još stigli, nestrpljiva.“
Pogledam ga ljutitim pogledom i produžim korak ispred njega i na pola puta osjetim njegovu ruku na svojem struku kako me vodi do lifta. Nježna gesta, ali stvarno ne volim iznenađenja. Ulazimo u lift i kad pritisne tipku 100 shvatim da me vodi skroz do vrha.
„Ja se nadam da nemaš u planu bacit me sa stotog kata.“
Osmijeh mu se protegne kroz lice dok me nježno ljubi u čelo, ali i dalje ne progovara ni riječi. Kad se dizalo oglasi i na njemu rimskim slovima ispiše se brojka 100, izađemo iz lifta i meni srce snažnije zakuca. Cijeli New York proteže se ispred nas i tek sad shvatim koliko sam nova u upoznavanju New Yorka.
„Jedna ptičica je slučajno rekla kako nisi upoznala New York, pa sam ja odlučio biti tvoj vodič.“
„Nisam znala da vodiči izgledaju tako.“
Pogledam u njega i odmjerim ga od glave do pete. U odijelu skrojenom po mjeri i svijetlo plavoj košulji izgleda više kao sexy tjelohranitelj nego vodič.
„Kako previše zgodni?“
Osmijeh mu ne silazi sa lica dok mi prilazi i prima oko struka.
„Znaš, previše si umišljen.“
„Hajde priznaj da li bi htjela da te vodi po gradu netko kao onaj tamo ili bi izabrala mene.“
Pokazuje glavom na čovjeka koji stoji do nas i vodi turiste po gradu i detaljno im objašnjava gdje je šta.
„Pa mislim da bi definitivno naučila više od njega nego od tebe.“
Podigne obrvu i slatko se nasmiješi.
„Čisto sumnjam da bi ti toliko detaljno objasnio neke stvari.“ Govori te riječi i lagano dohvati zubima područje ispod mog uha na što ja zadrhtim.
„Zapravo si sretna da si naletjela na mene.“
„Vidiš ja mislim da si ipak ti taj koji je naletio na mene.“
Podignem obrvu i pogledam ga umiljato na što on ne može, a da ne pokaže osmijeh.
„Istina, ali da nismo naletjeli jedan na drugog danas ne bi imala ovako sexy vodiča.“
„To je istina. Onda ovo je sve što ćete mi pokazati gospodine Collinson ili ste imali još nešto u planu.“
„Ovo je samo početak od onoga što vas očekuje sa mnom gospođice Black.“

Eto nastavka napokon haha...nemojte se ljutit, ali poslovni put se malo odužio nisam imala vremena primit mobitel da bilo šta napišem...danas ujutro sam se vratila i cijelo jutro pisala nastavak tako da ako ima koja greška to je od nespavanja...sad uzivajte u nastavku, a ja odoh ubit oko, napokon vikend slobodan...
Ly ❤