U PITANJU STRASTI

8. poglavlje (nastavak 1)

                            BELLA

Ova sva buka je bila previše za mene. Htjela sam ustati i pobjeći van, ali Linda mi je popriječila put sa jedne strane, a Diana sa druge. Iako je Leona gnjavila Linda sa svojim nekim idejama, njegov pogled je bio fokusiran i dalje na mene. Trudila sam se oduprijeti pogledu, ali nisam mogla. Bilo je jače od mene, one njegove intenzivne oči prolazile su svuda po mom tijelu. Da smo trenutno sami u klubu samo jednim pogledom skinuo bi sve sa mene. Morala sam se urazumiti i to što prije jer inače neću izdržati do doma u ovim gaćicama koliko će biti vlažne. Skrenem pogled prema centru kluba gdje još uvijek svi plešu spojeni jedni uz druge kao da su na opojnim drogama. No u kutu kod šanka stoji jedan markantan lik čvrstog i odlučnog pogleda i kad nam se pogledi sretnu podigne čašu sa smeđom tekućinom u zrak i lagano mi kimne. Ovo bi moglo biti zabavno. Nabacim osmijeh i podignem svoj koktel u ruke koji mi je konobar ostavio, ali bila sam u strahu otpiti i gutljaj dok je Leon još uvijek ovdje. Onaj lik izlazi iz zamračenog kuta i sad ga bolje mogu odmjeriti. Crne hlače i bijela košulja sa otkopčanim prvim gumbima pokazivale su maleni dio golog poprsja i vrata. Zalizana crna kosa sa gelom na stranu i izraslom bradom starom par dana i ubojitim pogledom. Moglo bi se reći mali dio savršenstva da upravo stoji ispred mene i da me gladno gleda plavim očima.
„Stojim tamo već punih petnaest minuta i vidim kako ludiš od dosade pa sam te došao pitati za ples."
Pruža ruku prema meni i prije nego uspijem išta odgovoriti Leon se ubacuje.
„Sorry fraeru, ali ona je zauzeta."
„Ne, nisam."
U startu mu odbrusim i krenem ustati od stola kad se njegov glas ponovno oglasi.
„Što bi vam rekao Nick da zna za ovo."
Po prvi put danas sam se nasmijala glasno i iz srca. Zar je on stvarno mislio da ja imam nekoga i još k tome ovako besramno mi se uvaljuje. Linda me gleda zbunjeno i u trenu pogleda u mene u trenu u Nicka, a on diže ruke u znak da se predaje i da ni njemu nije ništa jasno.
„Gospodine Collinson dozvolite mi da vas upoznam da Nickom, Lindinim dečkom, a sad me ispričajte idem plesat sa..."
„Robert."
„...Robertom."
Napokon ustajem od stola i pružam ruku prema Robertu. On spušta čašu na stol i pokazuje savršene bijele zube. Možda ova haljina i nije bila tako loša ideja jer dok sam prolazila separeom primijetila sam poglede na sebi. Ali onaj od Leona je bio najzanimljiviji i najintenzivniji. Nije odvajao pogled sa mog tijela iako prije bih rekla kako nije htio odvojiti pogled sa Robertovih ruku koje su bile nisko na mojim leđima. Ljutnja mu se vidjela na licu, a primijetila sam da je Linda odustala od razgovora s njim jer pogled mu je bio samo na nama. Skrenem pogled kako Robert ne bi primijetio kako su mi oči cijelo vrijeme na Leonu, ali prekasno.
„Ljubomorni dečko?"
„Molim?"
„Rekao sam, ljubomorni dečko?"
Buka je nadjačavala naš razgovor tako da sam mu se približila, ali tu sam pogriješila jer imao je isti opojan miris kao i Leon. Moje oči ponovno su završile na njemu.
„Ne, samo klijent koji si previše dopušta." U trenutku kad sam mu se primakla bliže, nečije ruke odvukle su me iza. Iznenađena okrećem glavu kako bih ugledala Leona jer miris vodice poslije brijanja sam mogla osjetiti u zraku čim je ustao od stola i krenuo prema nama.
„Sorry fraeru, sad je red na mene."
Moj pogled je u šoku i kad pogledam u Lindu i Dianu tražeći pomoć njih dvije se slatko smješkaju i navijaju.
„Što to radite?"
„Plešem."
Njegove jake ruke izbile su mi cijeli zrak iz pluća kad me stisnuo uz sebe. U ovoj uskoj haljini mogla sam osjetiti svaki njegov milimetar tijela, a ona količina koktela koje sam popila davala je mojoj mašti na volju da radi i smišlja svašta.
„Mislim da smo se dogovorili kako će naš odnos biti striktno profesionalan, stoga..."
Pokušavala sam se odmaknuti od njega, ali bezuspješno. Toliko je jak i dok se ja borim sa njegovim rukama on nije ni napeo jedan mišić. Sa tolikom lakoćom me drži i prodire u mene tim tamnim očima, osjećam da gorim.
„Trenutno nismo u profesionalnom odnosu. Trenutno smo dvoje mladih ljudi koji se žele samo zabaviti i opustiti, zaboraviti na probleme i gluposti."
„Iako nismo trenutno u radnom odnosu vi ste i dalje moj klijent, stoga zahtijevam da me pustite."
„Zar toliko loše plešem."
K vragu, ne...savršeno plešeš. Moje tijelo je i dalje spojeno sa njegovim i mislim kako ne mogu disati od njegove blizine, a ne od naših tijela. Osjećam da su mi noge lagane i tako sam opuštena dok plešem pored njega, dok me on vodi. Na usnama mu zaigra osmijeh i to samo iz razloga jer ja nisam na vrijeme odgovorila.
„Užasni ste u plesanju kao i u poslu."
„Završili smo sa kompromisom sad idemo na vrijeđanje."
„Oh vi mislite da sam vas povrijedila, nisam znala, ispričavam se." Onako bijesna jer me i dalje drži čvrsto uz sebe, stajem mu na nogu sa petom i u trenu mu osmijeh blijedi sa lica i okupira ga bol. Moje vrijeme za bijeg je sada, ali u trenu kad se odmičem njegova ruke ponovno su oko mog struka i uz nagli pokret ponovno me privuče bliže sebi. Zastanem svega dva centimetara od njegovih usana i u tom trenutku osjećam kao da je cijeli svijet stao. Sviježi miris mente koji izlazi iz njegovih usta hladio mi je usne. Otkucaji srca su nam ubrzali od adrenalina koji je trenutno između nas. To je jedino što zapravo i čujem jer krv mi šišti i začepljuje uši. Pogledi su nam na usnama osjećam to, a u trenutku kad poliže usne jezikom i ovlaži ih, stvarno, stvarno ih želim na svojima. Moj uzdah izađe u trenutku kad se njegove usne napokon spoje uz moje.

Eto jos jedan nastavak...pao je napokon taj poljubac koji smo svi cekali...nazalost od ponedjeljka ponovno startam sa poslom i eto opet briga i problema, ali potrudit cu se pisati nastavke brzo 😊 necu vas iznevjeriti...samo tek toliko da znate, ali javljat cu vam se nekako da vas obavjestim jos ne znam tocno kako ali smislit cu nesto...ako imate ideju slobodno u komentar napisite 😉
Ostavite koji vote i komentar 😘
Ly❤