U PITANJU STRASTI

8. poglavlje (nastavak 2)

    LEON

Krv mi zavrije u cijelom tijelu kad spojim naše usne. Onaj njen uzdah dao mi je zeleno svijetlo skupa sa njenim srcem koje je luđački lupalo kroz njenu haljinu u moja prsa. Točno sam tako i zamišljao naš poljubac. Ja ću se prepustiti i dopustit njoj da vodi situaciju kao i u govoru, ali ona je ta koja će od mene tražiti da preuzmem vodstvo u ovome. Ako išta sad barem znam kako ću ju moći zaustaviti sa vođenjem glavne riječi u svemu, u ovome trenutku ona je ta koja se prepušta meni. Bez protesta približim ju bliže sebi iako mislim da bliže od ovoga ne može ni biti. Produljujem poljubac spletajući naše jezike zajedno i po prvi put na usnama imam okus slatko-kiselkastog koktela i ogromne strasti koju mi samo ona može pružiti. Ispusti jedan slatki uzdah na što joj ugrizem usnicu i osmjehnem se. Moj pogled je na njenom licu, a ona je i dalje u momentu. Uzimam još jednu priliku (jer sumnjam da će mi se ponovno pružiti šansa) i poljubim ju još jednom. Bez pregovora prepušta mi se ponovno i ovaj put prima rukama moju nadlakticu. Ponovno izmiješam naše jezike u borbu za sitost jer imam osjećaj kao da je se ne mogu zasititi. Puštam joj usne i opuštam ruke oko nas ne držeći ju više tako jako uz sebe, ali ona se i dalje ne odmiče.
„Ovo je tako krivo.“
Promrmlja kroz usne još uvijek zatvorenih očiju i moglo bi se reći u transu. Čini mi se kako sam našao protuotrov na njeno stalno blebetanje gluposti, sebe! Ja sam njen protuotrov.
„Ovo je tako krivo...“
Otvara oči i kad ugleda moje lice, nevinost se pokaže na njenom licu. Pušta moje nadlaktice i progurava se prema stolu do društva. U ove dvije minute bili smo sami, ali kad se odmakla od mene tek sad sam shvatio gdje sam. Još uvijek paraliziran stojim na mjestu i gledam u nju kako odlazi do Linde i Diane,  smješkajući se gledam za njom dok ona grabi sa sofe svoju torbicu i kaput. Ma jeli to ona odlazi? Krenem prema njoj probijajući se kroz gužvu, zaustavljam ju tek na samom izlazu iz kluba.
„Gdje ideš?“
Primam ju za ruku i okrećem prema sebi.
„Ovo je bila greška koja se neće ponoviti.“
„Ovo je bio samo dokaz da je privlačnost obostrana.“
„Ovo je greška. Vi ste moj klijent, uostalom rekla sam vam ne miješam privatno i poslovno zajedno. Stoga ukoliko se možete pomirit s tim, odlično, ukoliko ne…“
„Bella…“
„Na vama je gospodine Collinson da odlučite.“
„Aha…znači ponovno smo na profesionalnom odnosu.“
„Na toj razini je trebalo i biti.“
„Stvari se mijenjaju.“
„Ja se ne mijenjam!“
Istrgne ruku iz mog stiska i otvara velika crna vrata te nestaje u noć. Zar se ovo stvarno dogodilo. Mene, Leona Collinsona, odbila je jedna žena toliko puta da sam prestao brojati i umjesto da ju zaboravim i nastavim dalje sa svojim životom ja i dalje imam namjeru trčati za njom. Što je to u njoj.
Izlazim iz kluba i zatrčim se prema njoj prije nego sjedne u taksi.
„Imate li vremena sutra nakon posla kako bih vam pokazao gdje će se održati zabava. Mislim da biste voljeli vidjeti prostor.“
Ozbiljnost na njenom licu je kratka, a kad ju zauzme ona bora malena na njenom licu znam da razmišlja o prijedlogu.
„Uredu.“
„Doći ću po vas oko 12:00.“
„Dogovoreno.“
Sjeda u taksi i kad zatvorim vrata auta odlazi u smjeru svog stana, ali i Johnovog stana. Danas sam doznao još jedan način kako ću joj biti bliže, htjela ona to ili ne.
Kako nemam potrebu natrag se vračati u klub jer jedino što me je zanimalo u njemu je upravo krenulo kući, odlazim do obližnjeg parkinga gdje sam parkirao auto i uputim se vlastitom domu.

Znam da je kratko 😕 ali to je ono što sam htjela napisati do kraja 8 poglavlja. Uživajte u njihovom prvom poljupcuu...napokon se i on dogodio iako nije završio kako ste se nadali...još malo pa ce biti puuuno poljubaca između njih samo da Bella napokon shvati što želi haha..kao što sam vec rekla krecem na posao, ali potrudit cu se pisati nastavke i postavljat vam ih cesto 😉
Do novog nastavka, uživajte u ovom i ostavite pokoji vote i komentar
Ly❤