U PITANJU STRASTI

15. poglavlje (nastavak 1)

     BELLA

Jutarnje svijetlo me budi iz sna i tek sad shvatim da sam zaboravila navući zastore. Ljutito ispuhnem nervozu van i kad se pokušam okrenuti osjetim neku težinu na sebi. Nakrivim glavu i kad ugledam Leonovo uspavano lice, zagrizem usnu. Pokušam se provući nekako ispod njega, ali svaki moj pomak njega natjera da se promeškolji i stisne me jače. Kad smo već sad došli do one granice da su nam tijela spojena mojim leđima i njegovom prsima osjetim na leđima izbočinu koja mi trenutno užasno smeta. Napokon maknem njegovu ruku sa sebe i izvučem se iz zagrljaja te stanem na noge. Pronađem njegovu košulju na podu i obučem ju na sebe kad začujem njegov glas iza sebe.
„Gdje si krenula.“
Bez odgovora krenem prema prozoru i navučem zastor preko njega. Bosa skoknem do toaleta i vratim se natrag u krevet. Čujem Leonov osmijeh iza sebe, ali se ne obazirem. Trenutno sam još uvijek u dubokim snovima. Njegova težina se prebacuje na moju stranu kreveta, a njegovo lice se pronađe blizu mog. Osjetim kad mi lagano rukom odmiče kosu sa vrata i ljubi svojim usnama moju slabi točku iz uha. Trnci mi prođu tijelom i kad se okrenem malo prema njemu, njegove usne su već na mojima. Ljubi me istom jačinom kao i jučer samo što je ovaj put on više željan mog tijela. Odmiče košulju sa mene i uhvati me oko struka bliže sebi. Rukama ga obgrlim oko vrata i kad odvaja naše usne da uhvati zrak, pogledam u njega. Oči mu svijetle od strasti i želje, njegov pogled je ponor u koji ja svaki put iznova i iznova propadam. Hoću li se ikad probudit iz ovog sna?
„Jutro!“
Trznem se iz transa i prislonim usne lagano na njegove.
„Jutro! Koliko je sati?“
Lijeno okreće glavu i dohvati svoj mobitel sa noćnog ormarića.
„Sad će 9, imamo još vremena.“
„Ne, nemamo. Moram se naći sa dobavljačima i moram do Laure…imam toliko posla danas.“
Odgurnem Leona sa sebe i skočim sa kreveta. Iz ormara uzimam čisto donje rublje i odlazim pod tuš. Skinem košulju sa sebe i kad uđem pod tuš ugledam Leona na vratima kako me odmjerava i gricka usnicu.
„Da ti nije palo na pamet, nemam vremena.“
Govorim mu to kad krene koračati prema tušu i otvarati vrata.
„Upravo tako, nemamo vremena za kupati se odvojeno.“
Nisam se stigla pobuniti jer njegove usne su već na mojima, a ruke oko mog struka. Približi me k sebi i uhvati me za stražnjicu. Uzdahnem teško i povučem ga za kosu. Ona ukrućenost je još uvijek tu i izgleda da je ovaj čovjek spreman u svako doba dana. Podigne me i nasloni na pločice dok ja svojim nogama obgrlim njegovo tijelo. Ne odvaja svoje usne od mojih i kad sa svojim ukrućenosti uđe duboko u mene, izgubim dah. Topla voda pada oko nas dok se on silovitim pokretima nabija u mene sve jače i jače. Naši poljupci i uzdasi su tako glasni da su nadjačali tuš koji pljušti oko nas. Osjećam da sam blizu, a osjeti i on jer njegova ruka sa mog struka prelazi na moj pupoljak i prebacuje me sa ruba dok se on prazni duboko u mene. Još uvijek u transu teško dišem, a kad se njegove usne spuste na moje tek sad shvatim gdje sam.
„Zakasnit ću zbog tebe.“
„Mislim da se moja majka neće ljutiti.“
„Što se toga tiče..“
Pogledam u njega i lagano prislonim svoje usne na njegove, ali on se vješto odmakne.
„Što se tiče…nastavi.“
„Ne želim da Laura sazna za nas, barem ne još!“
Ubrzavam zadnje riječi jer odjednom ona toplina koja me je grijala do sad, nestane. Leon se odmakne od mene i nasloni na staklena vrata tuš kabine.
„Znači opet smo na početku.“
„Nismo na početku. Samo ne želim da tvoja mama dozna za nas dok ovo sve ne završi sa organizacijom. Dok radim želim poslovnu atmosferu  a ne atmosferu ljubavnika.“
„Uredu, kako želiš.“
Priđe mi i prisloni usne na moje te izađe van. Hladan zrak obuzme mi tijelo kad se vrata otvore i lagani trnci mi prođu tijelom. Osjećam se glupo, ali ostajem pri svojem. Idemo polako, bez publike i rodbine. Na brzinu operem kosu i tijelo te izađem van iz tuša i ogrnem se ručnikom. Kad uđem u sobu ugledam Leona kako zakopčava košulju i spreman je za polazak. Stanem gledati u njega u čudu i kad mu se približim on se odmakne.
„Leon…“
„Navečer ljubavnicu, ujutro poslovni ljudi.“
„Dobro znaš da nisam tako mislila.“
„Nego kako? Objasni mi da shvatim. Prije samo 5 minuta stenjala si moje ime, a nakon toga govoriš kako želiš da je sve ovo tajno. Nismo djeca da se skrivamo.“
„Nismo djeca, ali se ti upravo ponašaš kao jedna. Zar je tako loše što želim da ovo ostane tajno dok ne napravim zabavu do kraja. Ne želim publiku oko sebe svaki put kad ću izaći s tobom van. Želim normalan život, a ne život pod reflektorima samo zato jer se ševim s tobom.“
Približim mu se i kako ovaj put se ne odmakne od mene. Prislonim ruku na njegovo lice i prislonim svoje usne na njegove.
„Želim da idemo polako, ne želim ubrzavati ništa. Ne želim kamere oko sebe dok to ne bude potrebno. Leon važno mi je ovo.“
„Uredu. Idem do svog stana, presvući se. Nađemo se tamo?“
„Može.“
Prisloni svoje usne na moje lagano i izađe kroz vrata. Ispušem iz sebe stres i krenem se oblačit jer stvarno debelo kasnim.

                                ****

Parkiram auto ispred Laurine kuće i ugledam crni audi parkiran ispred kuće. Julio je ovdje. Dok izlazim iz auta i šaljem poruku Leonu:
„Gdje si? Ja sam ispred kuće. Julio je ovdje…“
Pozvonim na vrata i ona ista žena otvara mi vrata kao i zadnji put. Veliki osmijeh joj se proširi na licu.
„Gospođa Laura je u vrtu sa gospodinom Juliom.“
„Hvala vam.“
Produžim korak do ulaza u vrt i zateknem Julia i Lauru kako nadgledaju ljude koji postavljaju šator.
„Gospođo Laura, Julio.“
„Bella! Stigla si. Mislila sam da će oni sve sami pripremiti.“
„Nikad ne bih ostavila njih same da rade.“
Privuče me u snažan zagrljaj i poljubi me u oba obraza. Julio na licu ima velik osmijeh kad se približi i utisne mi poljubac na obraz.
„Drago mi je da se opet srećemo. Radnici su došli dosta rano, majka me nazvala da budem ovdje s njom. Nismo znali da će te doći.“
„Trebali ste nazvati Leona. On je znao da danas počinju pripreme i uređenje. Odredili smo sve ukrase i kako će biti zabava pripremljena.“
„Nazvala sam ga jutros, ali nije se javio. Pretpostavila sam da spava, pa sam nazvala Julia.“
„Leon je neodgovoran kad se radi o poslu.“
„Julio ne pričaj tako o bratu!“
Laura ga pogleda ljutito i mislim da je to prvi put da je Laura obranila Leona od kad ju poznaje.
„Idem provjerit kako napreduju.“
Ljubazno se nasmiješim i udaljim se od njih. Hladan zrak puhao je po mojim obrazima i slao trnce sve do nožnih prstiju. Osjeti se zima koja dolazi i ljuti me jer ne želim da uništi zabavu. Pozdravim se sa radnicima i kad me Troy ugleda nasmiješi se.
„Mislio sam da nećeš doći. Krenuli smo bez tebe.“
Nasmiješim se kad ugledam poznato lice i to ni manje ni više nego Troya kako stoji sa strane i promatra u svoje radnike.
„Čini mi se da mi kašnjenje prelazi u naviku.“
„Vidiš ja mislim kako to tvoje kašnjenje ima ime.“
Obrazi mi poprime crvenu boju i na njegovom licu se ozari osmijeh.
„Ja se samo nadam da nije neka budala koja će te povrijediti.“
„Ne znam o čemu pričaš.“
Osmjehnem se i pogledam prema radnicima.
„Da li je sve spremno? Kako napreduju?“
„Postavit će šator i stolove ukrasi su svi pripremljeni. Sve je spremno.“
„Požurio si.“
„Rekla si da je hitno.“
Trnci mi prođu tijelom i srce mi ubrzano počne kucat i znam da je on ovdje. Okrenem se prema Lauri i Julio i ugledam njega. U sivom odijelu stoji pored Laure i skida me pogledom. Znam taj pogled i taj osjećaj, ali moramo ići polako.
„Troy želim te upoznat s nekim.“ Prilazim mu laganim korakom i znam da prati svaki moj pokret. Ne trebam ga gledati da bi znala kako me gleda. Osjećam njegov pogled na svojem i osjećam vrućinu koja zrači iz njega. Kad stanem ispred njega lagano se nasmiješim i pogledam u njega, ali on ne obraća pažnju na mene.
„Leon Collinson.“
Pruža ruku Troyu i upoznaje se s njim. Kad skrene pogled prema meni izraz lica mu je ozbiljan. Iako sam sama inzistirala na ozbiljnosti ne mogu reći da me ova hladnoća ne pogađa. Isključim se kad Troy pređe na uređenje i objašnjava što želim postići te se udaljim od njih. Tužna i povrijeđena odlazim kod radnika koji sređuju šator i zagledam se na sami kraj šatora.
„Ovaj šator je veći nego što je moja majka unajmila svake godine.“
„Ova godina će biti posebna.“
Nabacim osmijeh i pogledam u Julia koji stoji pored mene i gleda unutrašnjost šatora.
„Sviđa mi se što je krov otvoren.“
„Da, samo se nadam kako snijeg neće pasti i pokriti ga. Sa strane će doći baklje koje će grijati šator skupa sa malim grijalicama. Bend će svirati na lijevoj strani dok će stolovi biti raspoređeno po cijelom prostoru.“
Gledam u njega i objašnjavam mu kako ću složit zabavu kad osjetim hladan zrak iza sebe. Okrenem se i ugledam Leona kako mi prilazi ljutitog izraza.
„Bella da li je sve spremno?“
„Kad završe sa šatorom i donesu stolove onda nastupam ja. Ne brinite se gospodine Collinson sve će biti spremno do zabave.“
Okrenem se prema Julio i slabašno se osmjehnem te pružim korak i uputim se prema izlazu. Zaustavim se kod Troya i pogledam u njega sa osmijehom.
„Idem provjerit da li je sve od ukrasa tu.“
„Uredu.“
Pogleda u Leona pa u mene i slabašno mi se nasmije. Ponekad zaboravim da nikad nisam mogla ništa sakrit od njega. Tako me dobro poznaje. Ulazim u kuću i bacam se na pregledavanje kutija koje se nalaze na samom kraju hodnika. Vadim popis i provjeravam da li je sve ovdje kad osjetim hladan dodir oko struka. Znam tko je iza mene jer samo njegov dodir utječe na mene tako da me trnci prođu tijelom.
„Ne volim te vidjet pored Julia.“
„Ja ne volim vidjet tebe hladnog.“
Okrenem se prema njemu ljuta i frustrirana i prije nego sam uspjela išta nadodat, njegove usne su se stopile s mojima. Mislim da je ovo bio najbrži poljubac koji smo imali do sad. Okrznuo je moje usne svojima i vragolasto se nasmiješi te zagrizao usnu.
„Čemu skrivati nešto što je tako očito?“

Društvo znam da kasnim sa nastavkom, ali previše posla premalo vremena...stvarno se trudim svaki dan napisati barem nešto, ali to se pretvori na taj način da otvorim word i na pola recenice zaspem...ja znam da bi vi da su nastavci cesce vjerujte mi i ja bi ali stvarno ne stignem...uzivajte u nastavku jos malo ide zabava...sretan vam Uskrs vama koji ga slavite sa zakašnjenjem...
Ly ❤