U PITANJU STRASTI

10. poglavlje (nastavak 2)

BELLA

Nakon onog sna nisam mogla ponovno zaspati. Tijelo mi je i dalje gorjelo od požude za Leonovim tijelom. Trebala sam ga pored sebe i htjela sam da radi sve one stvari koje mi je radio u snovima. Toliko mi je trebao da sam skoro došla u iskušenje da se zadovoljim sama. Ustajem iz kreveta teško jer kad maknem pokrivač sa sebe i spustim stopala na pod, naježim se. Pahulje koje ugledam kroz prozor daju mi do znanja kako se moram toplo obući danas. Odraz koji ugledam na ogledalu izgleda tako umorno. Iskreno htjela bih ostati doma uvučena pod pokrivačem i nastavit gledati papire koje sam dobila od gospođe Laure, ali ne mogu. K vragu tko me tjerao da kažem da dođe po mene danas u dvanaest. Alkohol, eto tko! Bila sam previše pripita malo od alkohola i malo više od poljupca. Misli mi odlete na Leona i shvatim da ne znam kako ću ga pogledati danas. Nakon onog sna mislim da će mi u mislima biti cijeli dan samo to. I nisam se prevarila kad sam otvorila vrata i ugledala ga, osjetila sam kako mi se obrazi crvene. Odmjerio me od glave do pete i nabacio osmjeh.
„Nisam znao da idemo na skijanje.“
Cerek mu se ne skida sa lica.
„A tko je rekao da idemo na skijanje?“ Izlazim van iz stana, zatvaram vrata i pogledam ga zbunjeno.
„Moja majka nas očekuje, iskreno jako vam se veseli.“
Preokrenuo je temu iako znam na što je mislio. Mislio je na moje čizme koje su dosezale do koljena i kaput koji je obuhvaćao pa skoro cijelu mene. Ulazimo u lift i tišina nas obuzme iako primijetim njegov intenzivni pogled na sebi. Proždire me pogledom, trenutno me gleda isto kako i ja njega gledam kriomice u ogledalu. Na sebi ima crne hlače i kaput koji ističe njegove crte tijela. Razbarušena kosa kao da je upravo izašao ispod tuša i nije stigao počešljat kosu. Ovo je upravo ono što me privlači kod njega. Izgled mu je bitan no iako se ne potrudi kod njega uspije ispast ovako jebeno privlačan. Moj nemir popusti u momentu kad izađemo iz lifta iako će tek pravi početi kad uđemo u auto. Kavalirski otvori vrata od auta i kad sjednem prvo što mi privuče pažnju je miris u autu koji je promijenjen. Lagani miris vanilije proširuje se autom i meni izmami osmjeh na lice.
„Promijenili ste miris u autu?“
„Nisam htio da se vozite u autu i gušite od mirisa lavande.“
Lagano samo kimnem glavom i shvatim da sam prepuštena na milost i nemilost njegovom mirisu koji me već sad opija.
„Ovaj prostor je na otvorenom?“
„Tako je.“
„Kako ste prije organizirali prostor zbog snijega?“
„Moja mama je uvijek inzistirala na tome da se napravi jedan dio zatvoren pa u takvom slučaju da se možemo negdje skloniti.“
„Uredu.“
Ostatak vožnje provedemo u velikoj tišini iako su naši pogledi govorili više od nas. Mogla sam osjetiti njegov pogled kako me proždire i svaki put kad bi se okrenula njegov pogled završio bi na cesti. No nisam ni ja skidala pogled s njega, kradomice sam bacala pogled na njega i divila se njegovom izgledu i njegovim usnama koje je svako malo oblizao i navlažio jezikom. U mislima mi se vrtio taj poljubac od jučer i san koji nisam mogla izbaciti iz glave. Toliko sam bila zaluđena duboko u mislima da nisam primijetila kako smo stigli ispred kuće.
„Gospođice Black?“
Stoji pored mojih vrata dok mi pruža ruku kako bih izašla van. Odbijam njegovu ruku te izađem van i nabacim osmijeh
„Hvala vam.“
Gospođa Laura stoji na vratima sa velikim osmijehom na licu. Uredna, počešljana kosa, sa malenom dozom šminke na licu i haljina koja joj je dosezala do koljena davala je do znanja kako je uvijek sređena. Čini mi se da gospođa Laura spava sređena. Priđemo joj bliže i iako joj ja pružam ruku ona mene prima u jedan medvjeđi zagrljaj.
„Drago mi je što ste došli, od kako je Filip preminuo sama sam u ovoj velikoj kući.“
„Julio provede s tobom cijelo poslijepodne.“
Leon joj se obraća i okreće očima.
„Da, Julio me posjetiti, dok ti…“
„Mama oboje znamo da te on dođe izvijestiti jesam li neko sranje napravio na poslu i kako ću firmu sjebat.“
„Leon takve stvari se ne govore pred jednom damom.“
Dobaci mu mama oštro te pogleda u mene i nasmiješi se. On na to sve samo okrene očima i pogleda u mene.
„Da vas ne zamaramo previše sa obiteljskim sranjima, pođite za mnom.“
„Leon!“
Ignorira gospođu Lauru i povede me kroz veliki hodnik koji vodi do ulaza u veliko dvorište koje se nalazi iz kuće. Stojim iza velikih kliznih vrata koja su obložena staklom od stropa do poda i prvo što ugledam je opločeni dio i veliki bazen sa lijeve strane. Leon otvori vrata i pokaže mi da izađem van. Stvarno ponekad pomislim da svi muškarci glume kavalire samo kako bi ženu odmjerio straga. Stanem na drvene letvice i ostanem u šoku. Velika livada zauzima ostatak terena. Trava je uredno skraćena tu i tamo se može pronaći koja živica uredno pošišana. Leon se nije šalio kad je govorio da je njegova mama sanjala o velikom prostoru.
„Sa desne strane je uvijek bio šator za zabave.“
„Zauzimali ste cijeli teren?“
„Tako je jer popis je uvijek poveći.“
Kimnem glavom i vadim fotoaparat iz torbe kako bih poslikala prostor na kojem ću raditi. U glavi mi se već vrti slika kako bih mogla srediti organizaciju. Samo se nadam kako snijeg neće padati jer to bi mi moglo uništiti cijeli plan.
„Da li imate nešto u planu?“
Pogledam u njega i nabacim osmijeh jer njegov osmijeh je jednostavno zarazan.
„Da imam, samo se nadam kako nam snijeg neće uništiti organizaciju. Gledala sam po starijim papirima i kako novinarima nije bio dozvoljen ulaz nitko se nije skrivao. Ove godine bih to promijenila.“
„Bella što kažeš na prostor?“
Gospođa Laura izlazi i prekine razgovor između mene i Leona i čini mi se kako je to jako zasmetalo njemu.
„Gospođo Laura prostor je fenomenalan. Ovaj prostor je kao golf teren.“
„Kuću sam kupila upravo zbog velikog terena iza kuće. Mislila sam da će biti izvrstan za vrtne zabave.“
„Imali ste pravo.“
„Imaš li nešto u planu kako ćemo ju urediti ove godine?“
„Upravo sam govorila vašem sinu kako imam nešto u planu. Svo ovo vrijeme zabranjen je ulaz novinarima zbog nekih ličnosti, ove godine bih htjela to promijeniti. Htjela bih da novinari budu prisutni i koliko sam vidjela zabavu pod maskama još niste imali.“
„Ne, nikad mi nije palo na pamet skrivanje, svi se poznajemo pa nisam smatrala to važnim.“
„Maske bi bile varka za novinare. Leon mi je govorio kako ste se odlučili ove godine skupljeni novac donirati u neku zakladu koja se bavi djecom.“
„Tako je, razmišljala sam o Children of New York.“
„Njih sam i ja imala na umu, ali Leon je rekao da vi birate zakladu…“
„Izgleda da mislimo isto, sviđa mi se ideja sa maskama, malo promjene. Zaintrigirat će ljude. Reći ću Larisi da pripremi još jedan tanjur za ručak. Ostat ćete na ručku, jelda?“
Leon baci pogled na mene u momentu kada ja bacim pogled na njega. Pogledao me onim pogledom koji govori da ga ne ostavljam samog i stvarno nemam namjeru ga ostaviti samog.
„Doći će i Julio pa da budemo svi na okupu i da se dogovorimo za neke pojedinosti oko zabave.“
„Da ostat ćemo na ručku.“
Govorim Lauri i dalje gledajući u Leona. Na momente na njegovom licu vidim olakšanje.
„Odlično. Leone budi ljubazan.“
Okreće očima i dalje ljut dok gospođa Laura ulazi u kuću.
„Hvala vam.“
„Od uvijek imate takav odnos sa gospođom Laurom…?“
„Moja majka je uvijek više voljela Julia. On je uvijek bio mamin sinčić i ogromna ulizica koja je htjela sve za sebe. A ja sam uvijek bio crna ovca u obitelji.“
„Ne vjerujem da je baš tako. Gospodin Filip ostavio je tvrtku na vaše ime.“
„Da, ali iza toga stoji samo jedan razlog, a to je zato što je znao da će moja mama sve svoje dionice prepustiti Juliu ako ju to zatraži.“
„Gospodin Filip je imao povjerenja u vas.“
„Da izgleda da je, ali više mislim da je ovo bio razlog.“
„Da li vam nedostaje?“
„Svaki dan, ali priviknuo sam se da ga nema. Vratio sam se iz Londona zbog njega i ostao ovdje jer je zahtijevao to od mene. Nikad me nije zanimao ovaj posao krenuo sam na pravni fakultet zbog njega. Čini mi se da me cijeli život pripremao za ovo.“
Gledam u njega i počinjem se diviti snazi u njemu. Znam kroz što je prolazio jer prošla sam i ja, samo sam ja u tim momentima bila slaba i ranjiva. Osmjehnem mu se i pogledam u njegove oči koje sjaje, a osmijeh mu se širi licem.
„Vaš otac bi bio ponosan na vas.“
Znam da sam se prepustila osjećajima, ali nije li to ono što su htjeli svi od mene.
„Ručak je gotov za dvadeset minuta, a Julio dolazi za pet minuta.“
„Uredu. Htjela bih poslikati do kraja teren da znam što moram naručiti.“
„Uredu.“
Gospođa Laura ulazi u kuću dok Leon i dalje ostaje sa mnom. Primijetila sam neke promijene na njemu, ali fokusirala sam se na slikanje. Nisam imala vremena toliko da ga gledam no svejedno sam bacila pogled na njega. Imao je na licu onaj osmijeh koji me obarao s nogu. Nisam htjela priznati sama sebi kako sam slaba na njega, ali sada kako ga sve više i više gledam propadam. Još uvijek ima taj cerek na licu i stvarno ne razumijem razlog. Iako je neodoljiv dok se tako smije i dok mu se na obrazu ocrtava ona mala jamica. Isuse kako ga želim poljubiti. Na brzinu se budim iz transa i shvatim kako sam uhvaćena kako gledam u njegove usne, no svejedno ostajem pribrana.
„Što je smiješno?“
Sa hladnim izrazom na licu ga upitam, a njegov osmijeh samo na sekundu iščezne sa lica.
„Nekako ste drugačiji gospođico Black. Čini mi se da sam vas upravo ulovio kako gledate u moje usne. Ako me želite poljubiti za to vam ne treba dopuštenje. “
Naglasi 'gospođico' i korakne jednim korakom bliže meni dok ja napravim jedan korak iza sebe. Iz onog pristojnog gospodina postao je bezobrazni fraer koji voli izazivati.
„Samo vam se učinilo, niste mi odgovorili što je smiješno.“
„Previše ste ljubazni za nekoga tko je rekao kako mora biti profesionalan. I nemojte misliti kako ne vidim kada me gledate jer upravo na taj način na koji vi gledate mene, ja gledam vas.“
Njegovi koraci se i dalje nastave približavati do mene, ali moji se nisu odmicali. Stajala sam čvrsto i odlučno, podignute glave gledajući u njega.
„Što hoćete reći s time? Mislim da sam bila jasna kad sam rekla kako želim profesionalan odnos i da ne miješam poslovno i privatno. Ali to ne znači da želim rat između nas, imat ćemo profesionalno-ljubazni odnos. Na kraju krajeva ipak radimo skupa.“
„Bla, bla, bla… mislim da vam to ne izlazi sa usta od kad smo se upoznali, ali nekako mi se čini da ni sami to ne želite. Čini mi se da mi ne možete odoljeti i da vas sad poljubim, ponovno bih  čuo ono isto stenjanje kao i jučer u klubu.“
„Prelazite granicu.“
Gledam u njegov sjaj u očima i sama sekunda nas dijeli od poljupca jer sad već stoji blizu mene. Jedini prostor između nas čini fotoaparat kojeg i dalje držim u rukama nisko spušteno kod struka, ali ni to ga ne zaustavlja. Rukama obuhvaća moje lice i sprema se spustiti svoje usne na moje kad nas iznenadi glas sa vrata.
„Leone tu si!“
Odmaknem se od njega u trenu i ugledam Julia na vratima u odijelu skrojenom po mjeri. Osmijeh mu se ne skida sa lica jer znao je čemu je upravo svjedočio. Nije mu smetalo što nas je prekinuo, zapravo izgledao je zadovoljno.
„Da li prekidam nešto?“
„Ne, naravno da ne. Samo sam pokazivala gospodinu Collinsonu slike.“
Kada sam ponovno pogledala u Leona onaj njegov osmijeh nestao je sa lica, a zamijenila ga ljutnja. Stvarno nije volio svog brata. A trenutno nije ni meni bio najdraži.
„Ispričavam se, majka me poslala da vam pravim društvo. Rekla je kako ste smislili što ćete napraviti ove godine od zabave.“
„Da, imam neke ideje.“
Pruža ruku prema meni i gleda me u oči sa najvećim osmijehom.
„Hoćete li mi ispričati putem do blagovaonice, ručak je gotov.“
„Naravno.“
Krenem prema Juliu i okrećem pogled prema Leonu. Bijes mu izbije na lice i stvarno u ovom momentu ne bih htjela biti ja razlog zbog kojeg je puknuo. Vidim poraz na njegovom licu i tek sad shvatim i sama da je Julio došao samo sekundu kasnije, ponovno bih pala na njega i prepustila se poljupcima o kojima sam sanjala.

Nastavak je ovdje...ako ima koja greška ispričavam se, ali pisala sam ga cijelu noć jer sam rekla da će nastavak u subotu...
Ostavite vote i iskreni komentar, uzivajte
Ly ❤