Petra P. O. V
Noc je obavila citav svijet tamnoplavim plastem ukrasenim zvijezdama. Docarava je jaka hladnoca i pahulje snijega koje polako pocinju padati.
U toj hladnoh veceri idem sa mjesta zvano Fontana. To mjesto je moje najdraze od svih u ovim mnogobrojnim ulicama.
Zamotana sam kaputom , ali i dalje od hladnoce ne osjetim tijelo.
Nogom sutam kamencic gledajuci u pod.
U jednom trenutku osjetim onaj osjecaj kao da nisam sama, ali po ulicama nije bilo nikoga.
Imala sam osjecaj kao da me netko prati i to je u moje tijelo skupa sa hladnocom unosilo nelagodne trnce.
Ubrzala sam korak, i bas tada sam osjetila, snazan stisak ruke na svojoj ruci.
Krenem refleksno vrisnuti ali taj netko me pritisne uza zid i stavi ruku namoja usta tada sam mogla vidjeti njegovo lice. Bio je to Gabrijel. Moj neprijatelj oduvijek.
-Ako si pametna neces vristati. Rece prijetece.
Stojim ukopana ne znajuci sta napraviti dok srce lupa kao da ce mi otkazati.
Gabrijel se osmijehne osmijehom koji mi se nikada nije svidao.
Iz dzepa crnog kaputa je izvukao iglu u koju je isipao bijeli prah koji je u doticaju sa vodom postao tekucina.
Pogleda me i krene zabosti u sto ga nekako uspijevam gurnuti i krenem potrcati niz ulicu ali on me opet zaustavlja.
Nekontrolirano se pocmem trzat ne dozvoljavajuci mu da mi naudi , no ipak, osjetila sam peckanje tekucine.
Nakon samo dvije sekunde osjetila sam malaksalost iza cega je nastupio jos jedan mrak mracniji nego ova noc.
Jos jedna moja prica nadam se da ce vam se svidjeti
