Promatranje izmedu mene i njega prekida ulazak Filipa.
Njegovog brata.
Pomislili ste sigurno da je Filip uzasan kao i on , ali nije.
Oni dvoje su oduvijek bili totalna suprotnost mada izgledom jako slice.
Dok je Gabrijel uvijek bio jeziv i grub, Filip je bio mirniji i vise nasmijan.
No, cudi me bas zato to sto se on ovdje pojavljuje.
- Jesi li me zvao tako da sudjelujem u ovome? Filip nastavlja sa razocaranjem propitkivati brata.
- Oteo si dvije djevojke i to dobre i nevine djevojke.
- Filipe zacepi !
Gabrijel vikne na njega a on isti sekund usuti.
- Slusaj me dobro. Ne zanima me to sto si mi brat. Sudjelovat ces u ovome inace cu te ubit. Razumijes li?
Filip pogleda u mene i Elu dok brise znoj sa lica , a drugu ruku drzi na boku.
- Kakav si ti to covjek !
Nisam mogla vise izdrzati i izderala sam se.
- Nesto si rekla?
Gabrijel upitno podize obrve.
- Da! Kako ga mozes tako ucjenjivati! Gabrijele to ti je brat!
Nastavljam vikati dok mi on sve blize prilazi.
Hvata me jako za vrat u sto poskocim na mjestu.
- Ovo je zadnji put da si se tako umijesala u moje razgovore ! Da si mi prigovorila zbog necega!
Poceo se derati na mene.
Filip se zakaslje a Gabrijel me naglo pusta.
- Jesi li odlucio sto ces.
Odmah navaljuje.
- Odlucio sam. Sudjelovat cu.
Zacudeno ga pogledam , na sto on namigne.
- Odlicno. Pocmi odmah. Pazi na njih dvije.
Zapovijedi i pri izlazu zalupi vratima kao i svaki put.
Filip sjeda na pod nedaleko od nas dvije.
Gledao je nekoliko sekunda u pod, a onda podigne pogled put nas.
Evo 6. Poglavlje, nadam se da ce vam biti zanimljivo
