Vec je svanulo novo jutro, a ja citavu noc nisam oka sklopila.
Iscrpljena sam no strah i hladnoca ove mracne prostorije mi nisu dozvoljavali da se odmorim.
-Moram se izvuci odavde...
Taman na tu recenicu ugledam pokraj sebe malen nozic.
Nekako ga nogom dogurnem do ruku i pocinjem rezati konop.
Ovo je islo sporo , ali je uspjelo.
Hitro ustajem sa poda i trcim prema vratima koja se otvaraju a ja se zabijam u Gabrijela.
- Gdje si krenula? Upita polubijesno.
Sutim ukopana na mjestu.
- Gdje si krenula pitao sam !!! Zadere se i njegova jaka ruka snazno udara u moj obraz.
Stresem se i stavljam ruku na bolno mjesto.
Hvata me za ruku i gura me natrag na pod.
Iz jedne ladice vadi stari zahrđali lanac.
Priblizi mi se i krece mi uhvatiti ruke, no ja mu ne dopustim.
Uzima nozic, njime jako zamahne i poreze me po ruci sto je ostavilo krvavi trag.
Srce tuce , bol se siri citavim tijelom, dok on iskoristava trenutak slabosti i veze moje slabasne ruke lancima najcvrsce sto moze.
- Sta zelis od mene ?!?!
Skupim hrabrosti i zaderem se.
- Previse ispitujes.
Pokvareno se osmijehne.
Zaokrece se da izade.
Spustam glavu:
- Ne moras reci, ionako ce me ekipa kad tad spasiti.
Sapnem sebi u bradu, no dovoljno da se on zaustavlja.
- Sta si to rekla?
Ponovno mi uputi prijetec jeziv pogled.
Dolazi opet do mene i cucne. Sve bi dala da mogu nestat sa ovoga mjesta i propast u zemlju.
Gledamo se oci u oci.
- Slusaj. Nisi u poziciji da se inatis. Jel tebi to jasno?
Rece relativno normalnim tonom.
- Pusti me odavde.
Skrecem sa teme.
- Nikad.
To je bila njegova zadnja.
Krecem nesto reci ali on mi usta zalijepi debelom ljepljivom trakom.
Suze neumorno padaju. Sasuse se na sekundu ali onda opet krenu i tako stalno.
- Zasto uporno places kad znas da ti to nece pomoci?
Upita i polako pomakne moju kosu boje meda iza uha.
Novi dio nadam se da ce vam se svidjeti.
