Sekunde su izgledale kao minute, minute kao sati, sati kao dani, a dani kao tisucljeca.
Svakim danom je ovdje sve gore.
Svaki dan pa tako i ovaj, zapocinje posjetom zvijeri kod koje sam oteta.
- Imam iznenadenje za tebe.
Pogledam ga dok strah struji mojim venama.
- Kakvo?
Usudim se upitati.
Pokvareno se osmijehne kao i uvijek i rukom pokaze djevojku duge blago valovite smede kose o smedih predivnih ociju koje me zbunjeno gledaju.
Raskolacim oci.
- Ela? Sto ti radis ovdje?
Krene odgovoriti ali on odgovara umijesto nje:
- Oteo sam je bas kao i tebe .
Gurne je na pod u sto ona pogleda u mene.
Gabrijel nas ostslavlja same.
- Petra? Jeli ti mnogo naudio?
Bila je na rubu suza.
Spustila sam pogled bez rijeci.
Povrijeduje me otkako sam ga prvi put susrela u svome zivotu pa tako i sada bez prestanka.
Pokrila je oci dlanovima ruku i glasno se rasplakala.
- Ela...
Krecem progovoriti ali onda se sjetim da je ponekad najbolje nista ne reci i samo zagrliti.
Ali ne mogu je zagrliti , svezana sam.
- Sve ce biti u redu. Ona smiruje obje.
Klimnem glavom sa uzdahom jer joj to ne mogu obecati bas kao ni ona meni.
- Ela...
- Reci draga moja.
- Kako mi je ekipa?
- Jako su zabrinuti , posvuda te traze bez prestanka.
Oci mi na to zasuze.
- Toliko zelim opet biti sa mojom...
Umuknemo kad cujemo da se vrata otvaraju.
- Zasto ste usutile kada sam usao?
Sutimo i dalje obje ne znajuci sta odgovoriti od straha .
Poceo je setuckati po prostoriji.
- O cemu ste razgovarale?
Postavlja jos jedno pitanje.
Kada je vidio da jos uvijek ne odgovaramo dosao je do mene, uhvatio je lance i jako zategnuo.
Bol je bila zastrasujuca ali zbog Ele sam prikrivala da me toliko boli.
- O cemu ste razgovarale?
Ponavlja svoje pitanje.
Jako disem dok naviru suze od boli.
- Samo me pitala kako je njena ekipa i to je sve.
Ela odgovara u panici .
Gabrijel me pogleda sa bijesom.
- Jeli to istina?
- Istina je.
Tiho uzvracam.
Na moj odgovor izvadi malen ali ostar dzepni nozic.
Cucne i prisloni mi ga uz vrat. Pocmem vristati i trzat se u nadi da ce to ista pomoci.
- Umukni !
Zadere se a ja se trenutno umirim uz jace disanje nego ranije.
- Sada dobro slusaj ono sta cu ti reci jer vise necu ponavljat. Spomeni jos samo jednom svoju ekipu i kunem ti se pred tvojim ocima cu ih pobit. Sve do jednoga.
Zaprijeti.
U trenu mi se sledi krv u zilama.
Pa dragi moji prijatelji , evo nastavak , nadam se da ce vam biti zanimljiv 😀
