Pocinjem se polako buditi. Iako je vjerojatno vec svanuo dan, jedino sto u sto sam pogledala opet je bila tama.
Sve dok se vrata uz zvuk skripanja nisu otvorila i u malenom snopu svjetlosti se mogla vidjet njegova silueta koja je polako ulazila u prostoriju.
Pokusam ustati sa poda ali kada sam se pomakla osjetila sam bol. Shvatim da sam svezana.
No ja kao ja pokusavala sam se sta vise udaljiti od njega. Nije mi islo.
Spustila sam pogled. Ne mogu ga gledati. Gadi mi se zbog svega sta je cinio.
Ne samo meni vec i ljudima koji ni toliko znaci i sa kojima sam nerazdvojna te svi u cjelosti cinimo ekipu. Jedno predivno prijateljstvo.
Svi smo bili toliko sretni sve dok se on nije pojavio od tada nam zagorcava zivot.
Prokleti Gabrijel.
Suze pocinju navirati kada se prisjetim svega sto je ucinio.
Osjecam njegovu blizinu i sve glasnije disem od straha.
Osjetim da je cucnuo Nasuprot mene.
Podize ruku i polako dlan pocinje priblizavati put moga lica.
Pocmem drhtati.
Napravim trzaj na njegov dodir.
Na moj trzaj on jako zabode nokte u moju ruku.
- Da to vise nikad nisi napravila. Meni se ne opire.
Procijedi kroz zube a ja vrisnem od boli.
Uspravi se na noge. Pogleda me jos jednom i napusta prostoriju.
Podignem glavu put vrata kroz koja je izasao. Suze jos vise naviru , sto ih vise pokusavam zaustaviti to ih ubrza da krenu.
Nadam se da vam se sviđa
